Švicarski proizvođač džepnih noževa Victorinox pokušava zadržati postojeće cijene u SAD-u bez obzira na carine uvedene za švicarsku robu, dok istražuje nova tržišta pokušava opstati u svijetu obilježenom trgovinskom politikom predsjednika Donalda Trumpa.
Prepoznatljiv crveno-srebrni vojni nožić, kojeg su u SAD-u popularizirali vojnici koji su ih donijeli iz Europe nakon Drugog svjetskog rata, proizvodi se u tvornici u mjestu Ibach u središnjoj Švicarskoj. Tamo se iz velikih rola nehrđajućeg čelika izrezuju oštrice koje se prije brušenja zaobljuju abrazivnim keramičkim kamenjem i zatim stavljaju u peći gdje se peku na više od 1.000 stupnjeva Celzija.
Victorinox, koji svake godine proizvede oko 10 milijuna svjetski poznatih nožića, uz ostatak asortimana koji uključuje kuhinjske i komercijalne noževe, ručne satove i prtljagu, jedan je od brojnih švicarskih proizvođača zabrinutih zbog većih troškova poslovanja i izvoza na američko tržište.
Trump je u kolovozu uveo carine od 39 posto na uvoz robe iz Švicarske – najveću stopu u Europi – u pokušaju smanjenja trgovinskog deficita SAD-a s tom zemljom. “Ako te carine ostanu na snazi, to će biti vrlo izazovna situacija,” rekao je za Reuters direktor tvrtke Carl Elsener, čiji je pradjed utemeljio kompaniju 1884. godine. Elsener dodaje da ti bi ti nameti mogli koštati Victorinox oko 13 milijuna dolara godišnje.
Na SAD otpada oko 13 posto globalne prodaje Victorinoxa, koja je prošle godine iznosila 417 milijuna švicarskih franaka (519 milijuna dolara). Ako carina od 39 posto ostane na snazi, na svakom proizvodu kojeg pošalju u SAD tvrtka će gubiti novac, kaže Elsener.
Victorinox se pokušao pripremiti za carine slanjem dodatnih zaliha u SAD prije njihovog stupanja na snagu, i poboljšanjem učinkovitosti u tvornicama u Švicarskoj. Trenutno razmišljaju i o prebacivanju nekih dijelova proizvodnje, poput poliranja i pakiranja, u SAD, kako bi se smanjili troškovi uvoza na to tržište.
“Također, pokušavamo smanjiti našu ovisnost o američkom tržištu, snažnijim širenjem na druge regije, poput Latinske Amerike i Azije,” kaže Elsener. Victorinox u SAD-u ima oko 100 zaposlenika, koji rade u prodaji, marketingu i logistici.
No, obiteljska tvrtka kao što je Victorinox nije jedina koja osjeća pritisak Trumpovih nameta. Istraživanje koje je prošlog mjeseca provela sektorska udruga Swiss Mechanic pokazalo je da je čak 45 posto švicarskih malih i srednje velikih proizvodnih poduzeća zabilježilo pad narudžbi nakon uvođenja američkih carina.
Osim toga, pofitne marže švicarskih kompanija također su slabije zbog jačanja švicarskog franka za 12 posto u odnosu na američki dolar od početka godine.
Farmaceutski divovi Novartis i Roche mogli bi teže nastradati ako se Trumpove carine prošire i na proizvođače lijekova, a već trpe švicarski proizvođači ručnih satova kao što je grupacija Swatch, i prehrambeni div Nestle koji u SAD izvozi Nespresso kapsule za instant kavu.
“Naš prioritet je sačuvati tržišni udjel, dok god je situacija tako nepredvidiv. Naša ulaganja u SAD se trenutno svode na izbjegavanje dizanja cijena i prihvaćanje gubitaka – to je naša žrtva, uime zadržavanja tržišne pozicije,” kaže Elsener.
Vicorinox je u veljači i ožujku poslao u SAD dva dodatna 12-metarska kontejnera, s oko 200.000 švicarskih džepnih noževa, plus oko 200.000 kuhinjskih i komercijalnih noževa. To znači da zasad imaju dovoljno zaliha u SAD-u do kraja ove godine, a za neke proizvode i do ožujka, te da mogu održavati trenutne cijene sve do 2026.
Istovremeno Victorinox ipak podiže neke cijene određenih proizvoda iz asortimana, te ubrzava program automatizacije i povećanja učinkovitosti u svojem pogonu u Ibachu, u kojem je još uvijek zaposleno 25 članova šire obitelji i potomaka osnivača kompanije.
Iako se razmišljalo o preseljenju nekih dijelova proizvodnje u SAD, ili u druge dijelove Europe, kako bi se smanjio efekt carina, na kraju je odlučeno da to neće raditi jer se to ne može skalirati, kaže Elsener. Umjesto toga, razmatraju preseljenje nekih manjih dijelova završnog procesa u SAD, kao primjerice čišćenja i pakiranja komercijalnih noževa, kako bi se smanjila oporeziva vrijednost uvoza.
Pročitajte još:
Kompanija ne može proizvodnju preseliti negdje drugdje jer da bi zadovoljili uvjete za etiketu “Proizvedeno u Švicarskoj” najmanje 60 posto troškova proizvodnje mora biti potrošeno u Švicarskoj.
“Proizvodnja švicarskog vojnog noža u inozemstvu nije opcija,” kaže Elsener, dodavši da se cijeli brend temelji na švicarskom identitetu i porijeklu. Unatoč svemu, s optimizmom gleda na budućnost. “Prošli smo kroz Prvi svjetski rat, Veliku depresiju, Drugi svjetski rat, globalnu ekonomsku krizu, naftnu krizu. Ovo je tek posljednja kriza u nizu, za koju smo uvjereni da ćemo ju prebroditi.”
