Veterinarska stanica d.o.o.: Velike životinje na selu mijenjaju – kućni ljubimci

Veterinarska stanica d.o.o. u svom sastavu ima dvije veterinarske ambulante i ljekarne, jedna se nalazi u Pregradi, a druga u Desiniću. Za poslove veterine zapošljavaju pet doktora veterinarske medicine i tri veterinarska tehničara.

Kako i sam naziv poduzeća govori, primarna djelatnost je liječenje malih i velikih životinja te maloprodajom veterinarsko medicinskih proizvoda, kaže Filip Horvat, direktor jedne od najvećih veterinarskih organizacija u Hrvatskoj, koja se našla među naših 99 najuspješnijih! I u ovoj branši trendovi se mijenjaju, ističe Horvat, te su goveda i ostale velike životinje – zamijenili kućni ljubimci.

„Svake godine krećemo od nule, to jeste ne možemo projicirati kakve ćemo prihode imati zato što se bavimo medicinom. Nekad davno, pošto i sami znate da poslujemo od 1993. godine, jako puno posla bilo je vezano za liječenje farmskih životinja, a danas na selu velikih životinja skoro da i nema, broj stoke na selu sve je manji. Trend se mijenja i sve više su nam pacijenti kućni ljubimci. Sve više radimo na području malih životinja i ambulantne veterine. S promjenom trenda, sve više se traži konstantno ulaganje, što u zaposlenike, što u opremu. Liječenje velikih životinje posve je drugačiji u samom pristupu, od liječenja malih životinja. Farmske životinje najčešće svom vlasniku stvaraju neki prihod, je li to mlijeko ili meso manje bitno, ali u tom slučaju ne gleda se ništa drugo osim kvalitete obavljenog posla. U maloj praksi ili liječenju kućnih ljubimaca imamo puno više faktora koje moramo ispoštovati od same kvalitete obavljenog posla“, ističe Horvat.

Svaki vlasnik za svog kućnog ljubimca želi sve najbolje, kaže, a nekad i više od toga. Iz tog razloga, važni su i svi ostali faktori od izgleda same ambulante do vrhunske medicinske usluge, kaže direktor ove Veterinarske stanice.

„Svi se žele doći u novi prostor, lijepo uređen i osjećati se ugodno. Također, potrebna nam je i razna veterinarska dijagnostika, ostala oprema za rad i sve to mora biti dobro posloženo kako bi dobili što veći spektar veterinarskih usluga koje vlasnici traže za svoje kućne ljubimce. Specifičnost tržišta u području veterine najviše je radna snaga. Veterina u Zagorju već zadnjih nekoliko godina stoji jako loše, stoke na gospodarstvima sve je manje, a mladih veterinara za terensku veterinu nema. Tu dolazimo do glavnog problema. Kako smo ranije spomenuli da radimo veliku i malu praksu, mi ipak ne radimo u nekoj velikoj sredini u kojoj je fluktuacija malih životinja toliko velika da nam u tom području treba svake godine netko novi. Mladi ljudi, koji završe studij veterine, najčešće se opredjeljuju za liječenje malih životinja ili prodaju lijekova, a za liječenje farmskih životinja teško da ih možete naći. Naravno, postavlja se pitanje hoće li ih u budućnosti uopće trebati“, kaže Filip Horvat, koji je i najmlađi direktor jedne ovakve veterinarske organizacije u Hrvatskoj.

Ističe i da unatoč aktivnim mjerama i svim ostalim politikama Ministarstva poljoprivrede RH, sela su i dalje ugrožena.

„Mladi se poljoprivredom neće baviti, a starija generacija svakim je danom sve starija, a kad oni prestanu raditi gospodarstvo se ugasi. U današnje vrijeme i da zaposlite mladog veterinara na poslovima terenske veterine pitanje je što će raditi i je li kao takav financijski isplativ. Terenska veterina primarno se svodi na liječenje farmskih životinja, za što je potrebno puno truda, znanja i višegodišnjeg iskustva. Uz sve to tu je papirologija koje ima sve više, a bitna stavka je pripravnost. Svi vole svoje slobodno vrijeme, ali biti dobar veterinar, koji će odgovoriti na svaki poziv i izaći na intervenciju, u današnje doba jako je teško. Naša organizacija posla je da svaki od četiri terenska veterinara bude pripravan tjedan dana u jednom mjesecu. Pripravnost (pripravnost – veterinar iza redovnog radnog vremena ne mora biti u ambulanti, ali ako postoji potreba za intervencijom mora na nju odgovoriti izlaskom) omogućuje poljoprivredniku veterinarsku uslugu izvan radnog vremena, bez obzira na doba dana ili noći i neovisno o hitnosti intervencije. Uz redovni posao što radimo, a to bi bi bila razna liječenja, operacije, dijagnostika i slično, radimo i druge poslove po principu koncesije“, kaže direktor Veterinarske stanice d.o.o., Filip Horvat.

Pojašnjava i da Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane propisuje mjere koje provode u smislu zaštite zdravlja životinja i sigurnosti hrane. Kada ih zadovoljite, postajete koncesionar određenog područja, a ova Veterinarska stanica, prema riječima njenog direktora, ima koncesiju na području Općine Huma na Sutli, Općine Desinić i Grada Pregrade.

„Jedan od glavnih uvjeta za dobivanje koncesije je broj veterinara i veterinarskih tehničara, Uprava za ta područja propisuje minimalno jednog veterinara za svako područje što bi bilo tri veterinara i minimalno dva veterinarska tehničara – po svakoj ambulanti jedan, a prihod od tih usluga ostvaren na godišnjoj razini nije dovoljan da pokrije plaću tih istih veterinara i tehničara. Zamislite da s nekim potpisujete Ugovor u kojem stoje samo vaše obveze, traje pet godina, a vi ne znate koji će to opseg posla biti, niti po kojoj cijeni će se obavljati. U današnje vrijeme to je glavni razlog zašto veterinara nema. Terenska veterina je zahtjevna, iziskuje puno odricanja, stalnih edukacija, a na kraju plaća nije u skladu s tim, jer više nema životinja na kojima bi provodili mjere koje propisuje Uprava za veterinarstvo, kao i opće veterinarske usluge koje obavljamo na poziv posjednika životinja. Napominjem i da je posjednik životinja to jeste farmer može zvati bilo koju veterinarsku organizaciju da na njegovoj farmi obavi intervenciju, jer on to i plaća, bez obzira tko je na tom području koncesionar“, pojašnjava Horvat.

Kaže i da već neko vrijeme dosta intervencija odrađuju izvan primarnih općina koje koncesijski pokrivaju zato što je terenskih veterinara puno manje nego prije, životinja je puno manje, a posjednici životinja gledaju i cijenu i kvalitetu te usluge.

„Mogu reći da smo u zadnjih par godina dosta ulagali u samo poslovanje poduzeća. Samim mojim dolaskom za direktora 2021.godine, došle su i nove ideje, jer ja po zvanju nisam veterinar te poslovanje gledam iz nekog drugog kuta i imam drugu viziju ovog posla u cjelini. Svaka promjena donosi i nove prilagodbe cijelog tima, koje ponekad nisu lake, ali naš prioritet jeste – pacijent. Danas je naš fokus na osoblju i zdravoj klimi unutar poduzeća. To je za mene bio jedan od većih izazova, jer sva ostala ulaganja, bilo da je nabava opreme, građevinski radovi ili nešto drugo nije problem sprovesti u pozitivnom smjeru. Zadovoljstvo zaposlenika je sasvim nešto drugo i na tom morate dosta raditi. Imamo jako dobar omjer mladih i nešto starijih zaposlenika, pa smo uspjeli napraviti raspored da svi budu zadovoljni. Znam nikad svi ne mogu biti zadovoljni, ali kod nas sve funkcionira. Tijekom pandemije imali smo dosta problema u poslovanju, baš zato što nismo mogli obavljati određene poslove koji su nam u to vrijeme bili dosta prihodovni i bitni. Aplicirali smo na subvenciju za koju je bio nadležan HZZ, te smo u određenim mjesecima kada je bilo najgore dobivali takozvanu financijsku pomoć za svakog zaposlenika. To vrijeme uvelike smo iskoristili za ulaganje u naše poslovne prostore i sam izgled ambulanti“, kaže direktor Veterinarske stanice, Filip Horvat.

Poslovni rezultat u 2023.godini bio je dobar, pa je bilo za očekivati da se takav trend nastavi i u 2024. godini. Ipak, poslovne rezultate najviše ograničavaju, prema njegovom mišljenju, propisi i novi pravilnici Uprave za veterinarstvo.

„Kako smo ranije spomenuli svakih pet godina apliciramo na koncesijske poslove koje plaća Država, tih poslova sve je manje jer velikih životinja na kojima se i provode mjere zaštite zdravlja životinja isto je manje. Propisi i uvjeti za dobivanje koncesije sve su rigorozniji, a financijski s druge strane sve više neisplativi. U razdoblju od pet godina koliko traje koncesija, morate imati isti broj zaposlenika kao i kod same prijave. Veliki je problem što ne znamo koje će poslove Država odobriti i ni jedne godine ne možemo projicirati kakve prihode iz toga Ugovora možemo očekivati, a plaću zaposlenicima i troškove „hladnog pogona“ imamo svaki mjesec. Mislim da smo prebrodili ono najgore. Na vrijeme smo investirali u ono što je sve više postala okosnica veterine čak i na selu, a to je liječenje kućnih ljubimaca“, kaže Horvat.

Ističe da su godine, koje su iza njih svakako bile zahtjevne a investicije u koje su morali ući zbog specifičnosti tržišta financirali su vlastitim ili kreditnim sredstvima.

„Zagreb također nije daleko od nas a tamo je ipak veterina za male životinje dosta više razvijenija. Na kraju mislim da smo uspjeli – najveća smo privatna veterinarska organizacija u Krapinsko-zagorskoj županiji, planiramo se širiti u smislu nekih drugih djelatnosti, kako bi izbjegli mogućnost pada poslovanja u budućnosti“, naglašava Filip Horvat, direktor Veterinarske stanice d.o.o..