U Hrvatskoj trećina kućanstava prenapučeno, prosjek EU-a 17 posto

Osigurati priuštivi krov nad glavom problem je koji je prožeo čitavu Europsku uniju (EU) i Bruxelles je nakanio nešto poduzeti kako bi se omogućilo europskim građanima prihvatljive troškove stanovanja. U tijeku je izrada strategije za priuštivo stanovanje koja bi trebala ugledati svjetlo dana u idućim mjesecima.

No, jasno je pritom da se stvari ipak razlikuju u pojedinim zemljama članicama u pogledu veličine, vrste i kvalitete objekata u kojima ljudi žive te u tome posjeduju li ih ili su ih unajmili. Različite su, naravno, i cijene kuća i stanova, odnosno najma.

Eurostat je pripremio novu analizu europskog stambenog sektora u kojoj nudi detalje o različitim njegovim aspektima. U cijelom EU-u 68 posto ljudi posjeduje stambene nekretnine u kojima živi. Dakle, 32 posto europske populacije ima unajmljene stanove.

Najveći udio kućanstava koja su u posjedu stanara imaju Rumunjska sa stopom od čak 94 posto, Slovačka s 93 posto, Mađarska s 92 posto i Hrvatska s 91 posto. Jasno je da su tako visoke stope u velikoj mjeri posljedica naslijeđene situacije iz bivšeg komunističkog sustava.

No, ipak u gotovo svim zemljama EU-a uobičajenije je posjedovati nekretninu u kojoj se živi no unajmiti je, a jedina iznimka je Njemačka gdje je 53 posto stanovništva u najmu. Na drugom mjestu u tom smislu je Austrija sa 46 posto i onda dolazi Danska s 39 posto. U Sloveniji je odnos 75 naspram 25 posto u korist posjedovanja stambenog prostora.

Zapadna zemlja koja je najbolje plasirana na tom popisu je Italija i nalazi se na 10. mjestu. Tamo 76 posto stanovnika posjeduje stambene objekte u kojima žive.

Prema podacima za 2024. godinu, 51 posto stanovnika EU-a živi u kućama, 48 posto u stanovima i jedan posto u ostalim vrstama smještaja kao što su barke ili kamioneti.

Život u kućama je uobičajeniji u dvije trećine članica EU-a. Irska s 90 posto ima najveći udio stanovništva koje živi u kućama, a slijede Nizozemska i Belgija s po 77 posto. Hrvatska je na visokom četvrtom mjestu sa 76 posto udjela.

Visoki udio ljudi koji žive u stanovima vidljiv je u Španjolskoj gdje je ta brojka 65 posto, zatim Latviji sa 64 posto te Malti sa 63 posto. U Sloveniji 72 posto ljudi živi u kućama. U Njemačkoj je to tek 38,5 posto.

Kad je riječ o gradovima, 73 posto stanovništva EU-a živi u stanovima i 27 posto u kućama. U manjim gradovima i predgrađima omjer je 57 posto u korist kuća, a u ruralnim područjima, očekivano, 83 posto stanovništva živi u kućama i tek 16 posto u stanovima. Ostatak se, naravno, odnosi na takozvane druge objekte.

Veličina kućanstava može biti mjerena prosječnim brojem soba po osobi. U cijelom EU-u prosjek je 1,7 soba po stanovniku, a najveći prosjek je postignut na Malti gdje je ta brojka 2,2 sobe. Slijede Belgija, Luksemburg i Nizozemska s prosjekom od 2,1 sobe po osobi. Na drugom kraju ljestvice su Slovačka i Rumunjska u kojoj je prosjek tek 1,1 soba po stanovniku, a u Poljskoj i Latviji je to tek blago više s brojkom 1,2. I tu se vjerojatno odražava povijest na način da je u prošlom društvenom sustavu bilo važno ljudima riješiti stambeno pitanje pri čemu komfor nije imao ulogu.

Hrvatska isto ne stoji previše dobro jer je brojka 1,3 sobe po osobi i na ljestvici je odmah iznad Poljske i Latvije. U Italiji je, primjerice, brojka 1,5 dok je u Sloveniji 1,6 soba po stanovniku, a u Njemačkoj 1,7.

Povezani pokazatelj je broj osoba po kućanstvu. Prosjek za EU je 2,3 osobe po kućanstvu, a brojka varira od 3,1 osobe u Slovačkoj do dvije osobe u Njemačkoj, Danskoj i Švedskoj te 1,9 osoba u Finskoj i Litvi. U Hrvatskoj je brojka 2,7 osoba po kućanstvu i po napučenosti kućanstava je treća u EU, a u Sloveniji je prosjek 2,4 osobe. Hrvatska brojka je u skladu s podatkom da spada među države EU-a gdje mladi ljudi ostaju najdulje u domu roditelja.

Kvaliteta stanovanja može se mjeriti na više načina. Jedan je pitanje žive li ukućani u prenapučenim domovima. U EU 17 posto populacije živi u prenapučenim domovima, no to je ipak blago smanjenje u odnosu na 19 posto iz 2010.

Kućanstvo je prenapučeno ako ne postoji adekvatan prostor koji podrazumijeva jednu sobu za par ili jednu za odrasloga samca, jednu za par tinejdžera istoga spola ili jednoga tinejdžera te jednu za dvoje djece mlađe od 12 godina. Najveće stope prenapučenih domova imale su Rumunjska sa 41 posto i Latvija s 39 posto, a zatim Bugarska s 34 posto koliko je brojka i u Poljskoj. Najniže brojke imaju Cipar od dva posto, Malta od četiri posto i Nizozemska od pet posto.

U Hrvatskoj je prenapučenih kućanstava 32 posto, a u Sloveniji 10,6 posto. Dakle, Hrvatska je petoplasirana u EU po prenapučenosti domova. U Njemačkoj je, primjerice, 11,5 posto, a u Grčkoj 27 posto.

Suprotno od prenapučenog kućanstva je kućanstvo s premalim brojem ukućana i u EU 33 posto osoba živi u takvim domovima. Obično se to događa kod starijih osoba ili u prostorima gdje ostaju živjeti roditelji nakon što su se djeca odselila. Najveći brojku od čak 70 posto ima Cipar, a najmanju Rumunjska od sedam posto. U Hrvatskoj je takvih kućanstava 14,6 posto, a u Sloveniji 35,3 posto.

Devet posto europskog stanovništva nije u 2024. moglo svoje domove održati adekvatno toplim. Najveći broj takvih kućanstava je zabilježen u Bugarskoj i Grčkoj od 19 posto, a slijede Litva i Španjolska s 18 posto. Najmanje ih je u Finskoj, Sloveniji i Poljskoj gdje su brojke oko tri posto. Hrvatska tu relativno dobro stoji sa stopom od 4,6 posto, dakle dvostruko nižom no što je prosjek EU-a.

Kućanstva u EU su u 2024. trošila u prosjeku 19 posto raspoloživog dohotka na stanovanje. Najviše je na stanovanje odlazilo Grcima, čak 36 posto raspoloživog dohotka, dok je na Cipru to bilo tek 11 posto. Hrvatska je s brojkom od 13 posto također pri dnu i osim Cipra manji je udio tih troškova još na Malti od 12,5 posto. U Sloveniji je stopa 13,6 posto.

Visina troškova stanovanja se bitno razlikuje u pojedinim zemljama, pa su u Irskoj bili 87 posto iznad prosjeka EU-a, a u Poljskoj su bili na 49 posto od prosjeka EU-a. U Hrvatskoj su bili na 44 posto od prosjeka EU-a, dok su u Sloveniji došli na 78 posto tog prosjeka.

U cijelom EU-u je prošle godine u stanovanje investirano 5,3 posto bruto društvenog proizvoda (BDP). Najviše je to bio slučaj na Cipru gdje je brojka dosegla osam posto, a najmanje u Poljskoj gdje je bila 2,2 posto BDP-a. U Hrvatskoj su te investicije iznosile četiri posto BDP-a.

Zanimljivo je baciti pogled i koliko je prostora u pojedinim regijama EU-a sačinjeno od rezidencijalnih područja. U 2022. 74 posto terena u EU je bilo korišteno za poljoprivredu i šumarstvo, a samo tri posto za rezidencijalne objekte.

Najveći udjele rezidencijalnih područja imale su njemačke regije Bremen s 34 posto i Hamburg s 33 posto. Najmanje je takvih područja bilo u španjolskom Aragonu, tek 0,3 posto.

U Panonskoj Hrvatskoj je na rezidencijalne površine otišlo 1,7 posto terena, u Sjevernoj Hrvatskoj 3,4 posto, u regiji Zagreb 9,8 posto te u Jadranskoj Hrvatskoj 1,6 posto.