Svemirska industrija je u Hrvatskoj u povojima, i uspješne tvrtke koje uspijevaju raditi u tom području mogu se nabrojati na prste jedne ruke, unatoč činjenici da ona predstavlja velik potencijal za razvoj naprednih tehnologija i ekonomije visoke dodane vrijednosti, te da se radi o stalno rastućoj industriji.
Po podacima sektorske udruge Eurospace koja okuplja stotine kompanija svih veličina, u 2024. godini je svemirska industrija u Europi zapošljavala oko 68.000 ljudi, što je porast od 4 posto u odnosu na prethodnu godinu, dok su prihodi ostvareni u toj industriji iznosili 8,8 milijardi eura, ili 3 posto više u odnosu na 2023.
Iz Eurospacea kažu i da je primjetan trend bržeg i većeg rasta startupova, dok velike organizacije u toj industriji stagniraju, kao i da je već nekoliko godina primjetan pad komercijalnih programa i veća dominacija institucionalnih programa koje podržavaju razne europske vlade i ministarstva. Iako ostvarena dobit pada, izvoz komponenti i opreme je u rastu, a ima i sve više programa za manja lansiranja letjelica u svemir.
Ipak, ulaganja su i dalje značajna – u pet godina između 2020. i 2024. europske vlade su u svemirske tehnologije uložile oko 252 milijarde dolara – ponajviše u područje vojnih satelita ili letova s posadom, dok je privatnih ulaganja bilo oko 48 milijardi dolara, i to najviše u području telekomunikacija i lansirnih sustava.
Hrvatskoj u toj priči sigurno ne pomaže činjenica da još uvijek nije punopravna članica Europske svemirske agencije (ESA). ESA ima 23 članice, uključujući i 20 zemalja Europske unije, a posljednja koja je to postala bila je Slovenija, u siječnju ove godine. Tri države EU imaju status pridruženog članstva, a Hrvatska je, uz Maltu, Cipar i Bugarsku, u skupini zemalja koje još nisu dogurala do te faze.
Članstvo sa sobom donosi veće financijske obveze, ali i omogućava tvrtkama iz pojedine zemlje javljanje na natječaje i suradnju na svemirskim projektima pod pokroviteljstvom Europske svemirske agencije. Hrvatska je u kolovozu 2023. potpisala povelju o suradnji koja traje pet godina i kojoj je cilj razvoj infrastrukture za svemirsku industriju u pojedinoj zemlji. Nakon isteka tog razdoblja moguće je aplicirati za punopravno članstvo.
No, unatoč tome, u Hrvatskoj već postoje tvrtke koje se bave svemirskom industrijom i rade na inovativnim projektima koji spajaju svemir i brojna druga područja, od umjetne inteligencije do biologije. Jedna od novijih zvjezdica na nebu hrvatskog svemirskog sektora je mali startup Genesis Space Flight Laboratories iz Čakovca kojeg vodi mađarski znanstvenik i poduzetnik Bence Mátyás.
Mátyás je prije bavljenja svemirom karijeru proveo u znanstvenim vodama u rodnoj Mađarskoj i po svijetu, gdje se ponajviše bavio biologijom biljaka i tla. Od 2024. do 2025. je radio na razvoju prenosivog biološkog laboratorija u Sloveniji, da bi sredinom ove godine osnovao tvrtku u Čakovcu koja je sasvim posvećena razvoju svemirske logistike.
Kako ste došli do ideje da se bavite svemirskim projektima, i radi li se uopće o području koje je komercijalno isplativo?
“Prvi put sam se počeo baviti svemirskom industrijom 2017., kad smo se javili na otvoreni natječaj kojeg je raspisao NASA-in Jet Propulsion Laboratory za algoritam koji pomaže u otkrivanju organskih spojeva na Marsu. Naš rad je dobio podršku i izašao je u znanstvenom žurnalu Electrophoresis. Nakon toga, fokusirali smo se na razvoj prijenosnih laboratorijskih uređaja. U početku smo primili 50.000 eura bespovratnih sredstava iz poslovnog inkubatora Europske svemirske agencije, što je dovelo do stvaranja Genoplanta, uređaja za praćenje zdravstvenog stanja biljaka na bazi elektroforeze, u kojem se koristi metodologija koju smo razvili i objavili.”
Genesis Space Flight Laboratories je ove godine imao i uspješno lansiranje svoje prve misije MAYASAT-1. Radi se o satelitu u obliku kocke, standardiziranog tzv. 1U CubeSat formata, stranica dugih 10 centimetara, i teškoj manje od 300 grama, koja je otišla u svemir raketom Falcon 9 američke kompanije SpaceX iz mjesta Vanderberg u Kaliforniji.
Satelit je uspješno dosegnuo visinu od 620 kilometara i zatim napravila tri kruga u sunčevo-sinkronoj orbiti, da bi krenuo s planiranim povratkom na Zemlju. Ipak, komunikacija sa satelitom je izgubljena netom prije slijetanja.
“U ovom trenutku smo i dalje dosta ovisni o institucionalnoj podršci za daljnji razvoj. No, u međuvremenu smo uspješno pripremili i svoju prvu privatnu misiju iz područja svemirske biologije, MAYASAT-1, koja je u lipnju 2025. lansirana u sunčevu sinkronu orbitu, na visinu od 620 kilometara, putem SpaceX i njihove misije Transport 14. Iako surađujemo s većim tvrtkama kao što su primjerice SpaceX ili Alba Orbital i svemirskim agencijama kao što je ESA, mi smo potpuno neovisna kompanija koja se bavi svemirskom logistikom. To znači da organiziramo vlastite svemirske misije, i da radimo na razvoju vlastitih svemirskih letjelica.”
“Nakon lansiranja misije MAYASAT-1 osnovali smo malu tvrtku Genesis Space Flight Laboratories u Čakovcu, gdje radimo na razvoju letjelice GEN. Radi se o malim povratnim laboratorijima za orbitalne letove, s vlastitim satelitima, sposobnih za manevriranje u orbiti i s kapsulom za povratak na Zemlju koja bi trebala nakon devet mjeseci u svemiru sigurno dopremiti tamo prikupljene uzorke.”
Isti mjesec kad je osnovana tvrtka, u srpnju 2025., uspješno su prikupili i 300.000 eura u početnoj rundi investicija koju je predvodio fond Fil Rouge Capital. Možete li podijeliti neke detalje o vašim modulima za biološka istraživanja? Od čega se oni točno sastoje? I koji je uopće u široj slici cilj vašeg projekta?
“Naš je krajnji cilj omogućiti priuštivi pristup svemiru znanstvenicima i srušiti barijere oko svemirske industrije. Razvojem svojih GEN kapsula želimo omogućiti lakši i češći pristup svemiru nego što je ikad bio. Prve tri verzije naših kapsula bit će najmanje koje su ikad poletjele u svemir. Zahvaljujući njihovim kompaktnim dimenzijama i visokoj frekventnosti lansiranja koje to omogućava, možemo stvoriti pristupačnu mikrogravitacijsku platformu koju mogu koristiti europski znanstvenici.”
“Naši klijenti dolaze iz raznih područja. Primjerice, institute InnoRenew CoE iz slovenske Izole, na čelu s dr. Anom Sandak, testira ponašanje gljivičnog biofilma u svemiru u našem svemirskom laboratoriju. Sveučilište u Ljubljani je, kroz istraživanje koje vodi dr. Veronika Kralj-Iglič, preko nas proučavalo ponašanje algi i kvasca u svemiru. A tu je i Orion Space Generation Foundation, koji je također koristio naš sustav za istraživanje biljaka u svemiru. Iako ti znanstvenici dolaze iz različitih područja, svi se bave proučavanjem bioloških materijala i njihove reakcije na mikrogravitaciju i svemirsku radijaciju.”
“Ono što izdvaja naše GEN capsule jest što imamo mogućnost biološki teret dovesti u polarnu orbitu, gdje naša letjelica prelazi polarne zone s nabijenim česticama koje akumulira gravitacija Zemlje. To stvara izloženost svemirskoj radijaciji koja je u tim regijama značajno veća nego kod ekvatorskih orbita – a ta radijacija može dovesti do promjena u biološkom materijalu, i to na genetskoj ili molekularnoj razini.”
“Znanstvenici korištenjem naše letjelice mogu oponašati uvjete u duljim svemirskim misijama na troškovno puno prihvatljiviji način. Krajnja granica suvremene medicine predstavljaju kristalizacija i savijanje proteina. Određene strukture brže reagiraju na uvjete mikrogravitacije, I te strukture mogu postati veće i distinktivnije. To bi u budućnosti moglo dovesti do medicinskih otkrića koja bi potencijalno mogla spašavati živote, kao primjerice Interferon Alpha, koji se koristi u liječenju nekih oblika raka, i koji je razvijen na Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS).”
“Naše GEN kapsule, koje se razvijaju i sastavljaju u Čakovcu, pružaju održivu alternativu za eru nakon ISS-a, koji će se ugasiti do kraja ovog desetljeća. Trenutno imamo devet inženjera koji rade na GEN kapsuli, koja se sastoji od dvije glavne komponente. Prva komponenta je satelit, u kojem se nalazi kapsula dok je u orbiti oko Zemlje. Satelit je zadužen za manevriranje, izračune putanje, pozicioniranje kapsule, i razdvajanje od nje kada misija dođe do zone za povratak kapsule na Zemlju.”
“Druga komponenta je sama kapsula, koja se sastoji od četiri glavna dijela: toplinski zaštitni sustav, stražnje kućište, stražnji ablator, i toplinski izolator. Svaka kapsula ima minijaturni padobran i GPS antene koji omogućavaju uspješno praćenja i prikupljanje kapsule nakon povratka na Zemlju.”
“Izgradnja letjelice za povratak na Zemlju nije nimalo lak zadatak. Ne radi se samo o lansiranju nečega u svemir, također želimo to i vratiti nazad, na siguran način. To zahtijeva vrlo stroge i precizne kalkulacije i opsežan inženjerski rad. Taj proces počinje izradom i testiranjem modela. Kad takav model prođe prve analize i simulacije, prelazimo na odabir materijala i njegove debljine. Potom imamo izradu prototipa njegovo testiranje. Primjerice, vibracijski testovi mogu detektirati strukturne probleme, što nas onda navodi na izmjene dizajna i poboljšanje modela. Taj ciklus – dizajn, testiranje, analiza, rafiniranje – se ponavlja sve dok komponenta ne zadovoljava sve postavljene zahtjeve. Takav iterativni proces primjenjujemo i za sve podsustave – uključujući i svu elektroniku i softver.”
“U konvencionalnom pristupu, možemo se fokusirati samo na šasiju letjelice i kupiti već gotove komponente od dobavljača. Međutim, zbog male veličine naše kapsule, takav pristup nije izvediv. Umjesto toga, prisiljeni smo minijaturizirati komponente i razvijati vlastiti hardver za letove, koji bi u konačnici mogao biti koristan i drugim svemirskim startup tvrtkama. Tehnologiju koju razvijamo planiramo komercijalizirati, kako bismo ih učinili dostupnima za širu upotrebu.”
Koja su prednosti ili mane koje male tvrtke mogu očekivati ako žele biti u sektoru europske svemirske industrije? Bilo bi logično pretpostaviti da postoji potražnja za malim dobavljačima, no budući da znamo da se ta industrija na ovom kontinentu sporo razvija, ima li neka posebna barijera na koju bi trebalo upozoriti?
“Nije lako svemirskim startupovima u Europi, ali nije baš lako ni u SAD-u, gdje se natječu stotine svemirskih startupova iz Silicijske doline. Svakako bi bilo lakše početi kao dobavljač za veću kompaniju ili za jednu od svemirskih agencija, ali mi smo odabrali drugačiji put. Taj put je iznimno težak, bolan, i zapravo nikome ne bih preporučio da uđe u to kao što smo mi.”
“Ono što Europi treba jest istinska suradnja. Europa je velika baza znanja, i ovdje su registrirani najvažniji IP-ovi. Europljani su obično skromni, neki europski direktor rijetko će sa samopouzdanjem reći da je njegov proizvod najbolji, ili da je njegova kompanija najbolja. Trebali bismo biti ponosni što smo Europljani, i trebali bismo se ponositi tehnologijom koja je ovdje rođena – ali naš pristup biznisu je uvelike različit u odnosu na SAD.”
Kakvi su vam planovi za budućnost? Na svojoj web stranici najavljujete nove misije za 2026. Kako napreduju planovi za to, te kakvi su dugoročni planovi za razvoj tvrtke, koja zasad postoji manje od četiri mjeseca. Imate li planove za neko širenje?
“Nema sumnje da ćemo u bližoj budućnosti morati značajno proširiti tim. Naša vizija je da se etabliramo kao vodeći svemirski centar u Hrvatskoj, posebice jer razvijamo niz svemirskih kapsula, počevši od GEN demonstracijskih kapsula. Za početak je predviđeno lansiranje tri kapsule u 2026. godini. Do 2027. planiramo povećati promjer GEN kapsule na 1,2 metra, čime će se znatno povećati nosivost.”
“Trenutno aktivno radimo na dizajnu 11 različitih svemirskih kapsula, uz 11 satelita koji bi ih trebali nositi u svemiru. Imamo za to tim od 12 ljudi – devet inženjera i tri administrativna djelatnika, koji se bave projektima GEN-1, GEN-2 i GEN-3. Kako budemo išli prema sve većim projektima, predviđamo da ćemo morati utrostručiti osoblje.”
Kakva su bila vaša iskustva s nalaženjem financiranja? Znamo da ste dobili neka sredstva preko Fil Rouge Capitala, i također od Europske unije. Kakva su vaša iskustva bila u uvjeravanju investitora da se radi o projektu vrijednom financiranja? Ima li kakvih savjeta koje biste mogli dati nekim sličnim tvrtkama?
“To je svakako najteži dio, neću lagati ili pretvarati se je bilo jednostavno. Unatoč natječajima ESA-e, venture capital fondovi su nas bezbroj puta odbili. Ali ako ne uspijete odmah dobiti neka financijska sredstva, to vas čini jačim, jer smo se vrlo brzo morali oslanjati na naše rane klijente. Uz njihovu podršku preživjeli smo razdoblja kada nije bilo nikakvog financiranja.”
Pročitajte još:
“Ako je nešto što radite vama osobno dovoljno važno, onda nastavite pokušavati, sve dok ne uspijete. Nakon puno godina tvrdoglave upornosti konačno došli do Fil Rouge Capitala, koji je prepoznao poslovni potencijal u GEN kapsulama. Nakon tog, stvari počele puno brže ići.”
Kako to da ste odabrali baš Čakovec za sjedište svoje kompanije?
Htjeli smo da pogon za gradnju letjelica bude smješten u malo ruralnijem području, gdje bismo mogli uštedjeti na troškovima najma ureda i hangara, i gdje možemo biti blizu našim klijentima i partnerima u Sloveniji, zbog lakše logistike i transporta. Imali smo veliku sreću što smo postali dio novoosnovanog tehnološko-inovacijskog centra Međimurje (TCIM) u Čakovcu, gdje imamo pristup doslovno svemu što nam treba na jednom mjestu: 3D metal, polimerne i najlonske printere, PCB laboratoriji, itd.
Jedan odgovor
Bravo, od Čakovca do Neptuna!