Broj stranih radnika u Hrvatskoj posljednjih se godina ubrzano povećava, što odražava dublje demografske promjene, sve izraženiji manjak domaće radne snage i potrebe gospodarstva koje se brzo razvija.
Prema podacima iz kolovoza 2024., u Hrvatskoj je zaposleno više od 143.000 stranih radnika, ponajviše iz Nepala, Indije i Filipina. Najzastupljeniji su u sektorima građevinarstva i turizma, pri čemu građevinarstvo i dalje predvodi kao djelatnost s najvećim udjelom stranih radnika. Ovaj trend rasta očekuje se i u narednim godinama, s obzirom na strukturne izazove hrvatskog tržišta rada.
Institut za istraživanje migracija, u suradnji s agencijom Medianet, proveo je drugi val istraživanja o stavovima hrvatskih građana prema stranim radnicima početkom studenoga na nacionalno reprezentativnom uzorku od 1000 punoljetnih građana Hrvatske koje se telefonski anketiralo.
Samo tri posto građana potpuno je ili djelomično zadovoljno prisutnošću stranih radnika u Hrvatskoj, 97 posto ih je nezadovoljno ili neutralno, nitko ih ne želi u obitelji, a manje od 3 posto bi ih prihvatilo za prijatelje, objavio je Institut za istraživanje migracija.
Rezultati ovogodišnjeg istraživanja pokazuju rast kritičnosti u odnosu na prethodnu godinu – potpuno nezadovoljstvo prisutnošću stranih radnika izražava 20,63 posto građana, više nego u prvom valu istraživanja kada je taj udio iznosio 16,5 posto, djelomično nezadovoljnih je 42,16 posto, a neutralnih 34,13 posto, priopćio je Institut.
U odnosu na prošlogodišnje rezultate, vidi se promjena u strukturi razloga nezadovoljstva. Strah od kriminala bio je prisutan i prošle godine, kada je, uz taj sigurnosni aspekt, jedan od najistaknutijih razloga nezadovoljstva bio i stav da u Hrvatskoj postoji prevelika kulturna raznolikost.
Prema statističkim podacima izdanih dozvola za boravak i rad MUP-a od 1. siječnja do 31. svibnja 2025. izdano je 83 252 dozvola za boravak i rad, a najviše državljanima iz Nepala, BiH, Srbije, Filipina i Indije. Najveći broj dozvola za boravak i rad do 30. lipnja 2025. godine izdan je državljanima sljedećih država: Nepal – 19.207, Bosna i Hercegovina – 18.117, Srbija – 15.214, Filipini – 9.286, Indija – 9.060.
Sve veći broj velikih kompanija iz različitih sektora započeo je angažirati strane radnike ne izravno, već preko specijaliziranih i licenciranih agencija. No, radnici zaposleni na taj način u pravilu se ne prikazuju u službenoj statistici broja zaposlenih određene tvrtke. Budući da su angažirani putem posrednika, njihovi se troškovi evidentiraju kao vanjske usluge ili drugi oblici rashoda, umjesto kao troškovi plaća.
Takav pristup može utjecati na objektivnost financijskih izvješća. Iako sama praksa nije protuzakonita, u godinama koje dolaze mogla bi postati sve problematičnija, jer ovakav način potencijalno prikriva stvarno stanje kadrova i ukupnu troškovnu strukturu kompanije.
Gordana Kovačević, dugogodišnja predsjednica jedne od najuspješnijih hrvatskih kompanija, Ericsson Nikola Tesla, rekla je za Financije.hr da ovakav trend u budućnosti može biti opasan.
„Mi kao tvrtka nemamo takav pristup niti radnicima niti financijskom izvještavanju. Mi smo kompanija znanja i ulažemo u ljude. Nama je potrebna drugačija vrsta kadra, uglavnom inženjerskog, STEM kadra. Ako i angažiramo radnike iz drugih država, uvjeti su isti, i jasno je to sve vidljivo kroz financijska izvješća. Mi ostajemo pri stavu da ćemo raditi transparentno prema javnosti, ali da, ovakva problematika mogla bi u budućnosti biti problem“, rekla je Kovačević.
Od sigurnosnih briga do ekonomskih i radnih izazova
I ove godine glavni izvor nezadovoljstva ostaje strah od porasta kriminala, koji navodi 69,8 posto nezadovoljnih ispitanika, no sve više dolaze do izražaja ekonomski i radni razlozi. Zabrinutost zbog smanjenih mogućnosti zaposlenja za domaće radnike ističe 51,7 posto građana, dok 47,7 posto smatra da prisutnost stranih radnika dovodi do snižavanja cijene rada i radnih standarda.
Kulturne razlike i potencijalne nesuglasice navodi 48,8 posto ispitanika, ali s nešto slabijim intenzitetom nego u prethodnom valu istraživanja. S druge strane, među građanima koji su zadovoljni prisutnošću stranih radnika, najčešće se ističe doprinos kulturnoj raznolikosti – čak 87,1 posto zadovoljnih ispitanika smatra da ona potiče međukulturnu razmjenu i obogaćuje društveni život. Ostali pozitivni razlozi uključuju smanjenje nezaposlenosti (58,1 posto), rast ekonomske produktivnosti (48,4 posto) te veću dostupnost određenih usluga (19,4 posto).
Visok stupanj socijalne distance prema stranim radnicima
Ove godine prvi je put mjerena i socijalna distanca prema stranim radnicima, a rezultati upućuju na visok stupanj društvene rezerve prema stranim radnicima. Rezultati mjerenja pokazali su da gotovo nitko od ispitanika ne želi da strani radnik postane član njihove obitelji, samo 2.4 posto građana želi ih za prijatelje, 5.7 posto prihvatilo bi ih kao susjede, a oko 10 posto ih želi za kolege na poslu.
Rezultati pokazuju da je prihvaćanje stranih radnika najizraženije u radnom okruženju, gdje ih građani u najvećoj mjeri doživljavaju kao potrebne sudionike tržišta rada. Međutim, kada je riječ o bližim i osobnijim oblicima društvenih odnosa poput susjedskih, prijateljskih ili obiteljskih veza spremnost na prihvaćanje znatno opada, što upućuje na postojanje društvene distance izvan profesionalnog okvira. Istraživanje također pokazuje da hrvatski građani ne žele imati gotovo nikakve osobne odnose sa stranim radnicima.
Sedamdeset posto stranih radnika ne govori hrvatski jezik
Podatak o tome koliki broj stranih radnika ne govori hrvatski jezik naglašava izazove u integraciji i ukazuje na moguće probleme vezane uz komunikaciju na radnom mjestu. Prema istraživanju Hrvatske udruge poslodavaca (HUP), čak 70 posto stranih radnika u Hrvatskoj ne govori hrvatski jezik.
Iva Tadić iz Instituta za istraživanje migracija rekla je da je anketa među stranim radnicima napravljena u prosincu prošle i siječnju ove godine na uzorku od 400 sudionika, od čega su 83 posto bili muškarci.
Najveći dio ispitanih, njih 90-ak posto, u dobi je do 40 godina, dok je najviše anketiranih bilo iz Filipina, Nepala i Indije. Rezultati su pokazali da natpolovična većina ispitanih nema djecu, da ih je većina u braku, a da su u Hrvatsku došli iz ekonomskih razloga. “Ovdje dolaze zbog zarade, odnosno zbog teških uvjeta u njihovim zemljama, a 90 posto tih ljudi šalje novac svojim obiteljima”, naglasila je Tadić.
Pročitajte još:
Problem je, navela je Tadić, što čak 70 posto stranaca koji rade u Hrvatskoj ne govori naš jezik, ali i što jezik ne uče sustavno, već usput, na poslu. Tek osam posto odgovorilo je da hrvatski jezik govori tečno. Ogromna većina, više od 90 posto, planira u Hrvatskoj ostati najmanje deset godina, a dobar dio njih i do mirovine.
Također, više od polovine anketiranih u Hrvatsku planira dovesti i obitelj. Vezano uz njihovo fizičko i psihičko stanje, 66 posto ih je odgovorilo da imaju povišenu razinu stresa, ponajprije zbog osjećaja diskriminiranosti, odnosno odbacivanja od domicilnog stanovništva. Isto tako, sedam posto ih je reklo da imaju neke psihičke tegobe. Isto tako, njih 87 posto smatra da imaju pravo na istu kvalitetu života kao hrvatski građani.
