Zemlje članice NATO-a, od čega su mnoge i članice Europske unije, obvezale su se podići proračunska izdvajanja za obranu na pet posto bruto društvenih proizvoda (BDP) unutar deset godina što će za mnoge biti vrlo zahtjevan financijski zalogaj.
Talijanska vlada se dosjetila kako spojiti izdvajanja za obranu i izgradnju infrastrukture, pa je oživjela projekt o kojemu se već desetljećima raspravlja i sanja, ali nikako da se pokrene.
Vlada Giorgie Meloni obrazlaže da je izgradnja mosta vrijednog čak 13 milijardi eura koji bi spojio talijansko kopno sa Sicilijom projekt ključan za nacionalnu sigurnost.
Početak rada na objektu duljine 3,3 kilometra, kojim bi se premostio Mesinski tjesnac, zadnjih je desetljeća u nekoliko navrata bio najavljivan i sada se pojavila prilika budući da bi od navedenih pet posto BDP-a za obranu 1,5 posto bilo određeno za stratešku infrastrukturu.
Zbog toga vlada koju vodi Meloni sada počinje opisivati most kao projekt strateške važnosti na Mediteranu, odnosno području na kojem Moskva pokušava povećati utjecaj.
“Most preko Mesinskog tjesnaca predstavlja ključnu infrastrukturu za vojnu mobilnost uzimajući u obzir nazočnost važnih NATO-ovih baza na jugu Italije. Cestovni i željeznički most bi imao bitnu ulogu u kontekstu obrane i sigurnosti olakšavajući kretanje talijanskih i vojnih snaga NATO-a”, ističe u izvješću o toj temi službeni Rim.
Alessandro Marrone, stručnjak za obrambena pitanja u rimskom Institutu za međunarodne odnose, kazao je da Rim u ovom slučaju “nateže” koncept vojne infrastrukture budući da je prioritet NATO-a osigurati brzo prebacivanje postrojbi iz zapadne Europe na istočno krilo u slučaju ruskog napada.
Po riječima Marronea, koje prenosi Financial Times, Italija bi se trebala fokusirati na moderniziranje morskih i zračnih luka te cesta u područjima gdje su smještene postrojbe.
“Ako morate ići na istok, to je preko Jadranskog mora, zrakoplovima ili preko Alpi”, smatra Marrone.
Nemirne vode Mesinskog tjesnaca opisivao je još Homer u Odiseji, a povezivanje Sicilije s kopnom aktualizira se s vremena na vrijeme od ujedinjenja Italije u drugoj polovici 19. stoljeća.
Vjerojatno ne treba posebno isticati da su dosadašnji pokušaji da se nešto učini padali na krhkim javnim financijama.
Stanovnici Messine nisu sretni s planovima jer bi to zahtjevalo velike promjene u izgledu grada i prebacivanje željezničke postaje na drugu lokaciju.
Vlada tadašnjeg premijera Silvija Berlusconija je 2005. napravila prvi ugovor za most vrijedan 3,9 milijardi eura, no to je stavljeno u ladicu nekoliko mjeseci kasnije padom vlade.
Kad se vratio na vlast probao je obnoviti projekt, no globalna financijska i dužnička kriza je opet zaustavila tu ideju.
Početna predviđena cijena od 4,4 milijarde eura prije dva desetljeća sada je skočila na 13 milijardi eura.
“Puno je hibridnih prijetnji i neprijateljskih aktera koji operiraju na području južnog krila NATO-a”, rekla je nedavno Meloni.
Pročitajte još:
Ono što zabrinjava i vojne stručnjake već 40 godina je da bi most morao imati osiguranu protuzračnu i proturaketnu obranu ako bi bio klasificiran kao vojna infrastruktura.
Marrone ipak smatra da bi eventualni napad na most imao više političku ili simboličku vrijednost no vojnu jer, kad je u pitanju Rusija, postrojbe ne bi prema istoku išle preko Mesinskog tjesnaca.
