Višestruki krediti, poput primjerice stambenog kredita uzetog u kombinaciji s nestambenim, predstavljaju rizik za financijsku stabilnost. U 2024. godini, u otprilike isto vrijeme, 18 posto dužnika je podiglo oba kredita, što je porast od tri postotna boda u odnosu na prethodnu godinu te je ujedno najviša razina u razdoblju od četiri godine za koje postoje podaci.
Pokazala je to analiza koju potpisuje Luka Sovulj, HNB-ov viši stručni suradnik Direkcije za makrobonitetnu politiku i financijsku stabilnost.
Potrošači, u skladu s vlastitim potrebama, uglavnom podižu isključivo stambeni ili nestambeni (u većini slučajeva tzv. gotovinski nenamjenski) kredit. No, dio dužnika istovremeno podiže oba kredita.
U većini slučajeva nestambeni krediti isplaćeni su ili u istom mjesecu ili neposredno nakon isplate stambenog kredita, što može upućivati na zaključak da su se sredstvima nestambenog kredita pokrivali troškovi kupnje i uređenja nekretnine.
No, otprilike trećina nestambenih kredita prethodila je stambenim kreditima, što pak sugerira da se ta sredstva možda koriste i za financiranje vlastitog učešća pri kupnji stambene nekretnine, navodi autor.
Nadalje, dužnici koji istovremeno uzimaju oba kredita dominantno ih ugovaraju u istoj banci. Zadržavajući se kod banke koja dobro poznaje njihovo financijsko stanje, potrošači izbjegavaju moguće dodatne troškove i neizvjesnost.
S vremenom je ipak vidljiva rastuća sklonost zaduživanju u drugoj banci, što može biti motivirano nižim kamatnim stopama, ali i većoj toleranciji rizika banke u kojoj podižu nestambeni kredit, navodi se.
Navedeni dužnici u pravilu imaju viši omjer otplate duga i dohotka (DSTI) te viši omjer iznosa kredita i vrijednosti nekretnine (LTV), kao i dulje dospijeće, a usto i niži dohodak, što ih čini osjetljivijima na potencijalne nepovoljne šokove, prenosi Hina.
Ekonometrijska analiza pokazuje da su stambeni krediti dužnika s obje vrste kredita u razdoblju od tri godine imali oko 3,5 puta veću vjerojatnost “kvarenja” od stambenih kredita dužnicima koji nisu istovremeno podizali nestambene kredite, čak i kada se eliminira utjecaj visine dohotka i zaduženosti na vjerojatnost neuredne otplate kredita.
Autor iznosi podatak da je kraju 2024. godine udio neprihodujućih u stambenim kreditima isplaćenima dužnicima koji su uzeli samo stambeni kredit, u grupi kredita odobrenih tijekom 2021., u prosjeku iznosio nešto manje od 0,5 posto. S druge strane, u segmentu stambenih kredita uz koje je istovremeno ugovoren i nestambeni kredit, prosječni udio neprihodujućih kredita bio je gotovo trostruko viši, to jest za oko 1,3 posto.
Pročitajte još:
Prosječan iznos glavnice stambenih kredita tek je nešto viši za skupinu potrošača koji podižu samo stambeni kredit – 110 naprema 107 tisuća eura za dužnike koji podižu i nestambeni kredit. No, njihov dohodak u prosjeku iznosi oko 3.800 eura, što je za oko 600 eura više od prosječnog dohotka dužnika koji uzimaju i nestambeni kredit, pokazala je analiza.
Podjednak iznos glavnice uz niži dohodak potrošači s dodatnim kreditom kompenziraju dužim razdobljem otplate. Tako je stambeni kredit isplaćen dužnicima s oba kredita u 2024. imao prosječno dospijeće od 24,6 godina, dok je prosječno dospijeće za dužnike sa samo stambenim kreditom gotovo dvije godine kraće. No, kaže autor, duže prosječno dospijeće ne može u potpunosti nadoknaditi razlike u dohotku pa prosječan omjer troška servisiranja duga i dohotka (DSTI) za dužnike s oba kredita iznosi 44 posto, dok je za dužnike po samo stambenim kreditima za četiri postotnih bodova niži.
Osim toga, navodi, 45 posto dužnika s oba kredita ima DSTI omjer iznad 45 posto, dok je taj udjel za devet postotnih bodova niži za dužnike sa samo stambenim kreditima. Također, iznos njihovog stambenog kredita u prosjeku je veći u odnosu na vrijednost nekretnine (LTV), i to za oko sedam postotnih bodova.
