Stope nataliteta u Europi i dalje padaju: Koje zemlje imaju najviše stope i najveće padove?

Ukupna stopa fertiliteta u Europskoj uniji, koja pokazuje broj živorođene djece po ženi, pala je na najnižu razinu u više od šest desetljeća. Stopa se gotovo prepolovila u posljednjih 60 godina, snizivši se s 2,62 u 1964. na 1,34 u 2024. godini. Stručnjaci ističu višestruke razloge pada, a Europa nije jedina koja se suočava s tim trendom.

Ukupna stopa fertiliteta uvelike varira diljem Europe u 2024. godini, u rasponu od 1,01 na Malti do 1,72 u Bugarskoj unutar EU. Dakle, koje zemlje imaju najvišu i najnižu stopu ukupnog fertiliteta (TFR) u cijeloj Europi? Koje su zemlje zabilježile najveći pad stope fertiliteta? Koji čimbenici uzrokuju taj pad? Prema podacima Svjetske banke, ukupni stopi rođenja (TFR) u EU je ispod razine zamjene od 2,1 živorođenih po ženi od sredine 1970-ih.

EU nije sama: Globalni pad nataliteta

„Ono što promatramo u EU u smislu smanjenja ukupne stope plodnosti općenito je ono što bi se očekivalo na temelju teorije demografske tranzicije, prema kojoj pristup obrazovanju, kontracepciji i nizu drugih kovarijanti utječu na trendove plodnosti i sastav stanovništva tijekom vremena“, rekao je glasnogovornik Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) za Europu. Glasnogovornik je naglasio da EU nije izoliran slučaj.

Predviđa se da će se broj zemalja i teritorija diljem svijeta s ukupnim koeficijentom stope zamjene ispod razine zamjene od 2,1 povećati s otprilike polovice u 2018. (103 od 204) na 155 do 2050., te na 198 do 2100., što će premašiti 97 posto. Među oko 40 europskih zemalja na popisu, sve su ispod ove razine od 2024. godine prema Eurostatu. Crna Gora ima najvišu stopu nataliteta od 1,75, a slijede Bugarska (1,72), Gruzija (1,69), Albanija i Srbija (obje 1,64).

Francuska ima najvišu stopu nataliteta među glavnim europskim gospodarstvima, s 1,61. Ujedinjeno Kraljevstvo (1,56) je blizu te razine, iako su najnoviji dostupni podaci iz 2023. i mogli bi biti niži za 2024. U Engleskoj i Walesu stopa je niža i iznosi 1,41, prema ONS-u. Njemačka je s 1,36 tek nešto iznad prosjeka EU. Španjolska (1,10) ima najnižu stopu nataliteta ne samo među najvećim gospodarstvima, već i drugu najnižu u cjelini, a odmah iza nje slijedi Italija (1,18).

U Turskoj, najmnogoljudnijoj zemlji među članicama EU i zemljama kandidatkinjama, stopa nataliteta iznosi 1,48 nakon značajnog pada u posljednjem desetljeću. U nordijskim zemljama, Island (1,56) ima najvišu ocjenu, a slijede Danska (1,47), Norveška (1,45) i Švedska (1,43). Finska (1,25), međutim, ima nižu stopu, koja je ispod prosjeka EU. Među ostalim zemljama, broj živorođene djece po ženi je 1,47 u Irskoj, 1,44 u Belgiji, 1,41 u Mađarskoj, 1,31 u Austriji, 1,24 u Grčkoj i 1,14 u Poljskoj.

Zašto se stope nataliteta razlikuju diljem Europe?

„Objašnjenje međunacionalnih razlika u natalitetu ostaje izazovno, posebno zato što se čini da su mnogi čimbenici koji su prije objašnjavali varijacije između zemalja oslabili posljednjih godina“, rekla je dr. Julia Hellstrand sa Sveučilišta u Helsinkiju. Na primjer, nordijske zemlje s relativno velikodušnim obiteljskim politikama također su doživjele vrlo snažan pad nataliteta, što sugerira da sama politička potpora ne može objasniti trenutne trendove.

Glasnogovornik WHO-a za Europu istaknuo je da osim obrazovanja i pristupa kontracepciji, čimbenici povezani s pristupačnim stanovanjem, veličinom stambenog prostora, hipotekom, troškovima rođenja i odgoja djeteta, sposobnošću usklađivanja posla i rađanja djece, među ostalim socioekonomskim čimbenicima, utječu na reproduktivne odluke ljudi.

Mnoge su vlade uvele multisektorske i/ili raznolike politike kako bi ljudima omogućile ostvarenje svojih preferencija u pogledu plodnosti. Primjeri su, između ostalog, izravna plaćanja za rađanje djece, porezne olakšice, subvencionirana skrb za djecu u ranom djetinjstvu i roditeljski dopust „Međutim, dokazi o opsegu i dosljednosti učinaka ovih intervencija na ukupni postotak remisije (TFR) diljem Europe nisu sigurni“, rekao je glasnogovornik.

Hellstrand je također istaknula da je u sjevernoj i zapadnoj Europi pad plodnosti ispod razine zamjene i odgađanje rađanja započelo ranije, već 1960-ih, te da te zemlje sada imaju relativno visoku prosječnu dob pri prvom rođenju. Nasuprot tome, mnoge istočnoeuropske zemlje doživjele su te promjene kasnije i još uvijek imaju tendenciju nešto niže prosječne dobi pri rođenju prvog djeteta.

Promjena stope plodnosti u posljednjih 10 godina

Promatrajući kako su se stope nataliteta mijenjale tijekom proteklog desetljeća, od 2014. do 2024., samo je nekoliko zemalja zabilježilo porast, dok su mnoge doživjele značajan pad. U EU je pala s 1,54 na 1,34, što je pad od 0,20 u apsolutnom iznosu. Turska se ističe s najvećim padom, za 0,69 u apsolutnom iznosu, ili 32 posto, s 2,17 na 1,48. Pad je također premašio 0,35 u nekoliko zemalja, uključujući Finsku i Litvu (obje 0,46), Švedsku (0,45), Irsku (0,42), Latviju (0,41), Francusku (0,39), Island i Maltu (obje 0,37) te Estoniju (0,36). U Finskoj je natalitet doživio jedan od najoštrijih padova u Europi, što se često smatra zbunjujućim s obzirom na relativno snažan okvir obiteljske politike zemlje.

Hellstrand je izjavila da je između 2010. i 2024. pad fertiliteta prvenstveno uzrokovan smanjenjem broja prvorođenih, što čini otprilike 82 posto ukupnog smanjenja. „Istodobno, ideali bez djece postali su češći, iako podaci anketa sugeriraju da mnogi pojedinci i dalje imaju manje djece nego što bi idealno željeli“, dodala je.

Apsolutni pad iznosio je 0,27 u Ujedinjenom Kraljevstvu, 0,22 u Španjolskoj, 0,20 u Italiji i 0,15 u Njemačkoj. „Neke zemlje, poput onih u južnoj Europi, već imaju tako nisku stopu nataliteta da im je teško još više pasti“, rekla je profesorica Eva Beaujouan sa Sveučilišta u Beču.

U istom razdoblju, Bosna i Hercegovina zabilježila je najveći porast od 0,21, a slijede Srbija (0,18), Portugal (0,17) i Bugarska (0,10). Beaujouan je izjavila da su stope nataliteta u europskim zemljama ciklički niske od 20. stoljeća. „Ipak, brzina pada u zemljama s ‘višom’ stopom nataliteta (nordijske zemlje, Francuska itd.) je neobična“, rekla je.

Visoki standardi za roditelje

To je pripisala kombinaciji razloga: Prvo, ljudi su se navikli pružati svojoj djeci pristojne životne uvjete i dobro obrazovanje. Roditeljski standardi su se povećali, i emocionalno i financijski. Kada se suoče s rastućom neizvjesnošću oko budućnosti (npr. nekoliko ratova i inflacija) i vlastitom financijskom nestabilnošću, budući roditelji možda više neće osjećati da mogu ponuditi najbolje mogućnosti više od jednog djeteta te se mogu odlučiti za čekanje.

Drugo, u većini društava i dalje je teško uskladiti zahtjevan posao s odgojem djece. Treće, ljudi rađaju djecu kasnije u životu. To odgađanje doprinosi privremenom smanjenju stope nataliteta.

Glasnogovornik WHO Europe istaknuo je da fokusiranje na trendove ukupnog broja djece (TFR) tijekom kratkog vremenskog razdoblja, poput 10 godina, nije uvijek korisno jer na takve podatke mogu utjecati vremenski šokovi (na primjer, pandemija COVID-19 i rezultirajuća ekonomska neizvjesnost) koji mogu utjecati na vrijeme poroda, ali imaju ograničen utjecaj na ukupan broj djece koju osoba ima tijekom života.