Što nam je donijela četvrta poljoprivredna revolucija?

Budući da je zbog globalnih potreba za povećanim prinosima usjeva postojeća poljoprivredna mehanizacija postala nedovoljna, stvorila se potreba za unapređenjem poljoprivrede uz korištenje naprednih tehnologija i umjetne inteligencije. Prema procjenama stručnjaka, do 2050. godine svjetska populacija mogla bi doseći deset milijardi, što bi zahtijevalo povećanje proizvodnje hrane za pedeset posto.

Uzevši u obzir ovaj rast i sve intenzivniju borbu protiv posljedica globalnog zatopljenja, koje negativno utječu na poljoprivredne prinose, tehnološki stručnjaci razvijaju inovativne tehnologije s ciljem povećanja proizvodnje usjeva. To je potaknulo nastanak četvrte poljoprivredne revolucije, koja je u zadnjem desetljeću značajno pridonijela napretku u ovoj industrijskoj grani. U nastavku ćemo opisati važnije inovacije spomenute poljoprivredne revolucije.

Povijest poljoprivrednih revolucija

Kada već spominjemo četvrtu revoluciju postavlja se pitanje koje su bile prethodne tri i kako su one utjecale na čovječanstvo.

1. Prva poljoprivredna revolucija (neolitska revolucija)

Razdoblje: oko 10.000 godina prije Krista; Ključne inovacije: Prijelaz s lova i sakupljanja na naseljene poljoprivredne zajednice. Uzgajanje biljaka (npr. pšenice, ječma) i životinja (npr. ovaca, goveda); Utjecaj: doveo do razvoja stalnih naselja, uspona civilizacija i konačnog rasta gradova.

2. Druga poljoprivredna revolucija (Britanska poljoprivredna revolucija)

Razdoblje: 17. – 19. stoljeće; Ključne inovacije: kretanje u ograđenom prostoru, rotacija usjeva, selektivni uzgoj i novi poljoprivredni alati; Utjecaj: Povećana poljoprivredna produktivnost, pridonijela je rastu stanovništva i postavila temelje za industrijsku revoluciju.

3. Treća poljoprivredna revolucija (Zelena revolucija)

Razdoblje: 1940. – 1960.; Ključne inovacije: visokorodne sorte usjeva, kemijska gnojiva, pesticidi i moderne tehnike navodnjavanja; Utjecaj: Značajno povećanje proizvodnje hrane, smanjena glad i poboljšana sigurnost hrane u mnogim zemljama u razvoju, iako je također dovelo do zabrinutosti za okoliš kao što su iscrpljivanje tla i povećano onečišćenje.

4. Četvrta poljoprivredna revolucija (precizna i digitalizirana poljoprivreda)

Razdoblje: kraj 20. stoljeća do danas; Ključne inovacije: korištenje digitalnih tehnologija kao što su GPS, dronovi, senzori, AI, robotika i analitika podataka u poljoprivredi; Utjecaj: veća učinkovitost, smanjena upotreba resursa (npr. vode, gnojiva), poboljšani prinosi usjeva i povećana održivost, iako postavlja pitanja vezana uz vlasništvo nad podacima, pravednost i utjecaj na okoliš.

Istaknut ćemo najzanimljivije tehnološke inovacije četvrte poljoprivredne revolucije

Autonomni samovozeći traktori: Ovi samovozeći traktori opremljeni su GPS-om, senzorima i umjetnom inteligencijom, što im omogućuje obavljanje zadataka poput oranja, sjetve i žetve uz minimalnu ljudsku intervenciju. Omogućuju postavljanje sjemena na optimalnu dubinu i razmak, poboljšavajući prinose usjeva uz smanjenje otpada na minimum.

Dronovi: Koriste se za praćenje usjeva, prskanje i mapiranje. Dronovi daju precizne podatke o zdravlju usjeva, uvjetima tla i varijacijama na polju.

Pametni sustavi navodnjavanja: automatizirani sustavi navodnjavanja opremljeni senzorima i IoT tehnologijom prilagođavaju potrošnju vode na temelju vlažnosti tla, vremenskih uvjeta i potreba biljaka, smanjujući rasipanje vode.

Robotski kombajni berači: Roboti koji mogu samostalno brati usjeve, posebno osjetljivo voće i povrće, smanjujući troškove rada i minimalizirajući štetu na proizvodima.

Vertikalni poljoprivredni sustavi: To su integrirani sustavi koji često uključuju automatizaciju za zadatke kao što su sadnja, navodnjavanje i žetva unutar kontroliranih okruženja, omogućujući cjelogodišnju proizvodnju.

Automatizirani strojevi za plijevljenje korova: Ovi roboti koriste AI i strojno učenje za prepoznavanje i lasersko uklanjanje korova bez oštećenja usjeva.

Sustavi za praćenje stoke i upravljanje farmom: Nosivi uređaji i senzori prate zdravlje, aktivnost i lokaciju stoke, dajući podatke u stvarnom vremenu za poboljšanje dobrobiti životinja i upravljanja farmom.

Senzori za tlo: Raspoređeni po svim poljima, ovi senzori mjere uvjete tla kao što su pH, vlažnost i razine hranjivih tvari, dajući podatke za preciznu poljoprivrednu praksu.

Hoće li biti moguće povećati proizvodnju hrane za 50 posto?

Iako će spomenuta tehnologija igrati ključnu ulogu, ne smijemo zanemariti druge čimbenike koji su također neophodni za postizanje toga cilja. Ostali važni čimbenici u kojima i sami možemo doprinijeti uključuju:

1. Smanjenje otpada od nekonzumirane hrane

Četvrtina proizvedene hrane se izgubi prije konzumacije. Planiranje obroka, pravilno skladištenje hrane, iskorištavanje ostataka, praćenje rokova važenja hrane i doniranje viška bi pomoglo u smanjenju ovoga problema. Kompostiranje otpada je važno kako bi se smanjila šteta okolišu. Edukacija i svijest u zajednici ključni su za održivo smanjenje otpada.

2. Bolje iskorištavanje postojećih poljoprivrednih zemljišta

I sami možemo povećati kvalitetu proizvodnje putem agrotehničkih mjera (organska i zelena gnojidba, zaoravanje ostataka, plodored, sprječavanje spaljivanja). Uz pravilnu rotaciju usjeva i zelenu gnojidbu (sadnja biljaka koje obnavljaju tlo preko zime), zemljišta će biti bolje iskorištena i očuvana.

Koja su očekivanja buduće pete poljoprivredne revolucije?

Peta poljoprivredna revolucije će vjerojatno nastupiti do 2040. godine, i od nje se očekuje da bude odgovor na spomenute globalne izazove poput klimatskih promjena, rastuće svjetske populacije i potrebe za održivijom proizvodnjom hrane. Od nje se očekuje sljedeće:

1. Regenerativna i ekološka poljoprivreda: Usmjerenost na obnovu tla i ekosustava radi smanjenja negativnih utjecaja poljoprivrede na okoliš. To uključuje tehnike poput poljoprivrede bez oranja, agrošumarstva i korištenja prirodnih ciklusa hranjivih tvari. Za razliku od oranja, koje oslobađa CO₂ iz tla, poljoprivreda bez oranja pomaže u zadržavanju ugljika, pridonoseći ublažavanju klimatskih promjena.

2. Bioraznolikost i genetska optimizacija: Primjena naprednih tehnika uređivanja gena za stvaranje kultura otpornijih na klimatske promjene, bolesti i štetnike, uz očuvanje bioraznolikosti. Iako obećavajuće, potrebno je razmotriti etičke i sigurnosne implikacije ovih metoda.

3. Biotehnologija i laboratorijski uzgoj hrane: Laboratorijski uzgoj mesa, proteina iz mikroorganizama i fermentacija za proizvodnju alternativnih izvora proteina mogu igrati ključnu ulogu u nadolazećoj poljoprivrednoj revoluciji.

4. Zatvoreni i vertikalni uzgoj: Vertikalne farme, zatvoreni sustavi i urbana poljoprivreda omogućuju proizvodnju hrane u kontroliranim uvjetima, bliže urbanim područjima, smanjujući potrebu za dugotrajnim transportom i dodatnim resursima.

5. Klimatska prilagodba i otpornost: Razvoj tehnologija i pristupa prilagođenih ekstremnim vremenskim uvjetima bit će ključan za održavanje stabilne proizvodnje hrane usprkos klimatskim promjenama.

Zaključak

Kao i sve prethodne revolucije u ljudskoj povijesti, i ova poljoprivredna revolucija snažno je povezana s razvojem tehnologije i umjetne inteligencije, no bez ključne uloge ljudi koji moraju sudjelovati na humaniji i racionalniji način, teško bi mogla uspjeti. Svaka takva promjena drastično je transformirala poljoprivredu i imala duboke društvene posljedice. Ključno je da poljoprivrednici aktivno prihvaćaju nove tehnologije i moderniziraju se na vrijeme, uz redovitu podršku države pri nabavci opreme i edukaciji.

Predviđanja o potrebi povećanja proizvodnje hrane za 50 posto izazivaju zabrinutost. Takav ubrzani rast mogao bi krenuti u pogrešnom smjeru, što moramo izbjeći. Međutim, svijest da možemo barem malo doprinijeti pozitivnim promjenama ohrabruje, a tehnološki napredak uvelike olakšava taj proces.

Peta poljoprivredna revolucija biti će oblikovana kombinacijom tehnoloških inovacija, održivih praksi i socijalno-ekonomskih promjena, kako bi se osigurala proizvodnja hrane na ekološki prihvatljiv, pravedan i dugoročno održiv način.