Ako ne preispitaju svoj pristup monetarnoj politici, središnje banke širom svijeta mogli bi iznenaditi neočekivani šokovi na globalnim tržištima radne snage vezani za klimatske promjene, upozorava se u izvješću koje su u srijedu objavili znanstfvenici sa sveučilišta London School of Economics (LSE).
Po njihovom istraživanju, čak i u relativno optimističnim scenarijima u kojima globalno zatopljenje neće premašiti više od 1,5 ili 2,0 Celzijeva stupnja, klimatske promjene će izgledno smanjiti produktivnost radne snage. Efekt će se posebno osjetiti u poljoprivredi, građevinarstvu, i drugim sektorima u kojima su radnici izloženi vrućinama.
Budući da to znači da će oko 1,2 milijarde radnika u 182 zemlje svijeta biti izloženo posljedicama klimatskih poremećaja, u izvješću LSE-ovog Centra za ekspertizu u ekonomskoj tranziciji (CETEx) pozivaju se monetarne vlasti da posvete veću pozornost brojnim ekološkim rizicima – od prirodnih katastrofa, pa do raznih posljedica zelene tranzicije.
“Naše istraživanje ukazuje da bi središnje banke trebale uključiti rizike za zapošljavanje koje donose promjene u okolišu u svoje mjere i postupke,” rekao je Joe Feyertag, znanstveni novak na CETEx-u i autor izvješća. Europska središnja banka (ESB) i središnja banka Engleske (BoE) već su ranije upozoravale na opasnosti koje proizlaze iz klimatskih promjena i njihovog potencijalnog efekta na inflaciju, ekonomski rast, i stabilnost banaka.
S druge strane, američke savezne rezerve, odnosno popularno zvani Fed, po mnogim kriterijima najutjecajnija središnja banka na svijetu, ove godine se povukla iz globalne mreže monetarnih institucija za borbu protiv klimatskih promjena, što je dovelo do pitanja koliko uopće želi biti angažirana u tim pitanjima.
U izvješću se navodi da je za bogatije zemlje najveća opasnost od preusmjeravanja industrije iz sektora koji ovise o intenzivnim stopama zagađenja. Nasuprot tome, siromašnije regije u Africi, Aziji i Latinskoj Americi suočavaju se sa većim rizikom od fizičkih opasnosti, kao što su poplave i suše.
Zbog tih raznovrsnih pritisaka, u kombinaciji s demografskim promjenama i strožim imigracijskim mjerama u imućnim zemljama, mogli bi doći do dodatnog opterećenja i većeg pritiska na tržišta rada u razvijenim zemljama, dok će istovremeno pritisak oslabiti u siromašnijima. Feyertag također upozorava kako bi poremećaji na tržištu rada mogli povećati socijalne nejednakosti, posebice u zemljama s rigidnijim tržištima radne snage.
Stope inflacije su obično više na napetom tržištu rada sa smanjenom ponudom, ako su svi ostali faktori jednaki. Niska produktivnost također može pridonijeti povećavanju inflacije. Feyertag je analizirao propisane ciljeve monetarne politike za 114 središnjih banaka na svijetu, i zaključio da se samo kod njih 15 izričito navodi održavanje zaposlenosti kao primarni ili sekundarni cilj.
Pročitajte još:
Kad bi više banaka uvrstilo zaposlenost i radna mjesta u svoje propisane statute, nekima od njih to bi omogućilo da poduzmu odlučnije mjere za ublažavanje efekata klimatskih promjena na tržište rada.
“Kad bi im to njihova zadaća omogućavala, središnje banke bi čak mogle poduzeti aktivnije korake kako bi se potaknula potražnja za radnicima u sektorima koji imaju niže stope ugljičnih emisija, ili koji su klimatski otporniji, i time olakšale taj prijelaz,” kaže Feyertag.
