Slovenija planira iduće godine izdati takozvanu panda obveznicu na kineskom tržištu u vrijednosti od 700 milijuna dolara želeći proširiti bazu investitora u kontekstu globalnih trgovinskih napetosti i promjena u industrijskim politikama u SAD-u i Kini.
Tako je u razgovoru za Financial Times taj potez objasnio slovenski ministar financija Klemen Boštjančič.
Tek mali broj zemalja se odlučio za varijantu izdavanja obveznica u Kini, a taj je potez uobičajeniji kad je riječ o multinacionalnim tvrtkama.
Boštjančič objašnjava da su male zemlje poput Slovenije izloženije poremećajima u globalnoj trgovini koje su izazvale američke carine i kineske odluke poput ograničavanja izvoza kritičnih rijetkih materijala.
“Sve je to nešto što svijet nije vidio možda i 100 godina. To je posebno izazovno za male, otvorene ekonomije kakva je naša”, kazao je slovenski ministar.
Dodaje da i male članice Europske unije (EU) moraju njegovati izravne veze s velikim zemljama poput Kine.
“Intenzivirali smo bilateralne sastanke s kineskim dužnosnicima jer jednostavno ne možemo čekati. Moramo zaštititi naše interese”, ustvrdio je.
Među zemljama koje su zadnjh godina izdale panda obveznice bile su Portugal, Mađarska i Egipat, no još je uvijek mali broj takvih primjera na globalnom tržištu državnoga duga.
“To otvara tržište i približava financijske svjetove. U budućnosti bi trebalo biti još takvih izdanja, možda svake godine. To nije jednokratan potez. Želimo ostati na tom tržištu”, poručuje Boštjančič.
Slovenija je bila među prvim zemljama uopće koja je izdala digitalnu obveznicu kao i obveznicu povezanu s održivošću.
Boštjančič se nada da će panda obveznica ponoviti dobar rezultat kakav je imala slovenska prva samuraj obveznica izdana u Japanu.
Po njegovoj ocjeni, ključno pitanje za Europu je kako se postaviti i kako konkurirati s obzirom na različita pravila u Kini i SAD-u.
“Europa se na to nije prilagodila i to je jedno veliko pitanje na koje treba odgovoriti”, smatra slovenski ministar financija.
Jedna od stvari koju ističe je potreba za puno bržom reakcijom jer SAD i Kina mogu djelovati brže i nemaju ograničenja kakva ima EU.
“Neka od ograničenja, zapravo većinu, namećemo sami”, ocijenio je.
Kao primjer navodi slučaj automobilske industrije.
Pročitajte još:
“Za dio automobilske industrije vjerojatno je već prekasno. Čekamo predugo. Ostatak svijeta ne čeka. Europa mora biti sposobna donositi puno hrabrije odluke nego što je to činila u prošlosti. Inače će nam drugi odmaći”, ustvrdio je.
Pritom napominje da bi subvencije mogle imati smisla ako su dio dugoročne strategije jačanja konkurentnosti, no isto tako EU ne bi trebao ubacivati novac u neke sektore samo zato što to radi Kina.
