SAD i Norveška postali glavni dobavljači energenata za EU

U prvih devet ovogodišnjih mjeseci prosječan mjesečni uvoz nafte u Europsku uniju (EU) pao je za 18,3 posto u vrijednosti i za 6,6 posto u količinama naspram mjesečnog prosjeka u 2024. godini. No, kao suprotnost, uvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG) je u vrijednosti povećan za 36,1 posto, dok su količine bile veće za 25,9 posto, naveo je Eurostat.

Vrijednost uvezenog prirodnog plina plinovodima povećana je za 3,1 posto iako mu je količina pala za 4,9 posto.

Promatra li se samo treće tromjesečje ove godine najvažniji dobavljači energenata za EU bili su SAD i Norveška. Što se nafte tiče, najveći udio u dobavi imala je Norveška od 14,6 posto, a SAD je odmah iza sa 14,5 posto. Kazahstan je na trećem mjestu uz doprinos od 12,2 posto.

SAD je bio glavni dobavljač LNG-a i od tamo je došlo čak 59,9 posto ukupnih količina.

Podsjetimo, sukladno trgovinskom dogovoru između SAD-a i EU-a iz srpnja ove godine EU bi trebao bitno povećati uvoz američkih energenata u iduće tri godine, a ponajprije se to odnosi na LNG.

Drugi najveći dobavljač bila je Rusija s udjelom od 12,7 posto premda EU želi postupno potpuno odustati od ruskih energenata. Konačno, na trećem je mjestu sa 7,7 posto udjela bio Alžir.

Norveška je glavni europski dobavljač plina plinovodima, i to čak s 51,8 posto udjela. Tu je drugi Alžir sa 14,6 posto, a treće Ujedinjeno Kraljevstvo s 13,4 posto.

Iako je vrijednost uvezenih energenata u trećem kvartalu pala za 12 posto na godišnjoj razini, uvezene količine su veće za 3,3 posto. Dakle, u tom razdoblju najvažniji europski partner za uvoz LNG-a bio je SAD, a za uvoz plina plinovodima Norveška. Australija je bila najvažniji partner za uvoz ugljena, a Norveška za uvoz nafte.

Ruski udio u europskom uvezenom energetskom miksu u trećem je tromjesečju ove godine bio niži na godišnjoj razini za 5,2 postotna boda kod LNG-a te za 8,6 postotnih bodova kod dobave plina plinovodima.

Kod uvoza nafte još se ističu kao važni dobavljači Libija s udjelom od 8,9 posto te Saudijska Arabija s brojkom od 6,8 posto. Udio drugih izvora nakon vodećih pet zemalja je 42,9 posto. Udio Rusije je sveden na tek 1,5 posto nakon što je na početku 2022. bio 25,9 posto.

LNG u EU još dolazi iz Katara s udjelom od šest posto te Nigerija čiji je doprinos 3,4 posto. Na ostale zemlje iza vodećih pet otpada 10,3 posto. Početkom 2021. uvoz LNG-a u EU iz SAD-a i Rusija bio je gotovo podjednak. Na Rusiju je otpadalo 21,2 posto, a na SAD 24,1 posto. Sada iz SAD-a dolazi pet puta više količina no iz Rusije.

Kod uvoza plina plinovodima na četvrtom je mjestu Rusija na koju još uvijek otpada nezanemarivih 10 posto, a peti je Azerbajdžan s 8,3 posto. Ostale zemlje izvan kruga prvih pet sudjeluju u dobavi tek s 1,9 posto.

Za usporedbu, udio uvoza takvog plina iz Rusije u EU na početku 2021. bio je 57,1 posto. Norveška tadašnja brojka je bila 24,7 posto.

Udio uvoza energenata u ukupnom EU uvozu prolazi kroz značajne oscilacije ovisno o njihovim cijenama. Najveći je bio 2022. u vrijeme izbijanja energetske krize brojkom od 22,8 posto.

Nakon toga je u 2023. taj udio pao na 17,8 posto i onda dalje na 15,4 posto u prošloj godini. U trećem kvartalu ove godine bio je za 2,1 postotna boda niži no u istom razdoblju godinu ranije.

Koliko je snažan zaokret EU-a prema LNG-u u odnosu na uvoz plina plinovodima pokazuje podatak da je uvoz plinovodima u trećem kvartalu ove godine bio 44,8 posto niži no u prvom tromjesečju 2021.

Sve veća popularnost LNG-a se može objasniti lakoćom transporta, većom učinkovitošću i čišćom uporabom no što je to slučaj kod drugih izvora.

Snažno je u istom razdoblju pao i uvoz ugljena, za čak 41,3 posto. Tu je jasno da je uzrokom napor u tranziciji prema obnovljivim izvorima energije i ambicije za smanjivanjem emisija ugljičnih plinova.