Hrvatski sabor počeo je današnji rad raspravom o izmjenama Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji kojem je cilj da se upotreba energije iz obnovljivih izvora do 2030. godine povećava s 36,6 na 42,5 posto. Zakon se razmatra po hitnom postupku.
„Zakon o obnovljivim izvorima i energiji visoko učinkovitoj kogeneraciji koji je stupio na snagu 2021. godine te njegove izmjene i dopuna iz 2023. temeljni je pravni akt koji uređuje pitanja ključna za prelazak korištenja obnovljivih izvora energije. Ovaj zakon u velikoj mjeri preuzima odredbe direktive iz 2018., broj 2001. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora, RED2 direktiva, dok su određeni dijelovi te direktive implementirani u zakonodavstvu koje regulira tržište električne energije i biogoriva u transportu“ rekao je u uvodu, Vedran Špehar, državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva.
Ministar gospodarstva Ante Šušnjar rekao je, prilikom usvajanja samog zakona na sjednici Vlade RH, kako je to ambiciozan, ali ostvariv cilj koji potvrđuje vladin strateški smjer u energetskoj tranziciji.
Prema prijedlogu zakona, uspostavlja se novi sustav potrošnje vlastite obnovljive energije i samoopskrbe, s početkom primjene od 1. siječnja 2026. godine, budući da je Hrvatska dobila dvogodišnju odgodu primjene odrednica EU zakonodavstva kojima više nije dopušteno da kupci u samoopskrbi imaju subvenciju kroz neplaćanje mrežnih naknada i ostalih davanja pri preuzimanju električne energije iz mreže.
S tim u vezi, mijenja se model samoopskrbe, kojim se ukidaju neto-mjerenja za nove korisnike, dok se za postojeće korisnike taj model zadržava do deset godina od izdavanja potvrde o trajnom pogonu.
Umjesto neto-mjerenja, uvodi se neto-obračun, gdje se vrijednost predane energije koristi za umanjenje računa, a naknada za korištenje mreže se obračunava na temelju ukupno preuzete energije iz mreže i ne umanjuje se više količinom predane električne energije u mrežu. Takvom metodologijom omogućuje se da se vrijednost predane energije koristi za umanjenje računa.
Nadalje, kod pružatelja javnih usluga i kućanstava proizvodnjom za vlastitu potrošnju smatra se i proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora koja je smještena iza drugih obračunskih mjernih mjesta (na udaljenoj lokaciji) pod uvjetom da obračunska mjerna mjesta pripadaju istom potrošaču vlastite obnovljive energije.
OIEH: Skladišta energije ostaju na čekanju
Iako donosi određene pozitivne iskorake, iz Obnovljivih izvora energije Hrvatska (OIEH) priopćili su da zakon zadržava tri ozbiljne prepreke koje bi mogle dugoročno zakočiti energetsku tranziciju Hrvatske. Novi zakon, kako navode, samo djelomično prenosi europsku direktivu RED III, ali istovremeno uvodi nova ograničenja koja otežavaju ulaganja u obnovljive izvore energije – kako za investitore, tako i za građane. Ako se ove prepreke ne uklone pravovremeno, Hrvatska bi mogla platiti visoku cijenu u utrci za ostvarenje svojih klimatskih ciljeva.
„Novi prijedlog zakona ograničava mogućnost izgradnje sustava za skladištenje energije isključivo na: istu građevinsku česticu kao priključno postrojenje (primjerice trafostanica, dalekovod) ili njegovu neposrednu blizinu, ali samo ako je to predviđeno važećim prostornim planom. U praksi su takva ograničenja teško izvediva. Naime, priključna postrojenja često su u vlasništvu operatora sustava, udaljena i po desetak kilometara od elektrane, a dodatno su često već prenapučena ili rezervirana za planirani razvoj mreže. Uz to, prijedlog zakona uvodi uvjet da prostorni plan mora izričito predviđati mogućnost gradnje sustava za skladištenje energije. Međutim, gotovo nijedan važeći prostorni plan u Hrvatskoj trenutno ne poznaje tu kategoriju jer se radi o novoj tehnologiji koja tek dolazi u širu primjenu. Zbog toga se većina projekata blokira već u startu, jer zahtijeva dugotrajan proces izmjene prostorno-planske dokumentacije“, pojašnjavaju u OIEH.
Ocjenjuju i kako uklanjanje mogućnosti gradnje skladišta energije u neposrednoj blizini elektrana – mogućnost koja je postojala u verziji zakona tijekom javnog savjetovanja – predstavlja korak unatrag te je potrebno omogućiti fleksibilniji pristup koji uključuje gradnju skladišta uz postojeće elektrane bez potrebe za izmjenom prostornih planova, uz poštivanje osnovnih tehničkih i sigurnosnih uvjeta.
„Zašto je to važno? Hrvatska do 2030. mora ostvariti udio od 42,5 posto OIE u ukupnoj potrošnji energije. Elektroenergetska mreža je zastarjela: 60 posto dalekovoda starije je od 40 godina, a strateški projekti poput 400 kV dalekovoda Konjsko–Melina još nisu ni započeti. Baterijski sustavi mogu pomoći: u ublažavanju zagušenja mreže, stabilizaciji elektroenergetskog sustava i priključenju novih elektrana“, navodi se u priopćenju.
Prijedlog zakona predviđa da su područja ekološke mreže Natura 2000 i zaštićena područja isključena iz planiranja sustava za skladištenje energije, dok za mrežnu infrastrukturu zakon omogućava iznimke samo u slučaju kada ne postoji alternativna trasa.
Međutim, mreža Natura 2000 obuhvaća čak 36,8 posto kopnenog teritorija Hrvatske. Mnogi ključni energetski infrastrukturni projekti – uključujući dalekovod Konjsko–Melina – nužno prolaze kroz takva područja. Budući da su sustavi za skladištenje energije često vezani uz mrežnu infrastrukturu, kažu u OIEH, ovakvo ograničenje u praksi može onemogućiti realizaciju strateških projekata.
„Prijedlog: Dopustiti iznimke za planiranje sustava za skladištenje energije unutar područja mreže Natura 2000, u slučajevima kada su ispunjeni uvjeti kao i za mrežnu infrastrukturu. Pridržavati se pristupa iz RED III – korištenje takvih područja treba se izbjegavati gdje god je to moguće, ali ne smije biti a priori zabranjeno“, kažu u ovoj udruzi.
Dosadašnji interes građana za ulaganje u vlastite solarne elektrane potvrđuje snažnu podršku energetskoj tranziciji. Međutim, predloženi model obračuna proizvodnje i potrošnje električne energije donosi značajnu razinu složenosti i neizvjesnosti, što može rezultirati padom isplativosti ulaganja. Ako regulatorni okvir ne osigura jednostavnost, stabilnost i transparentnost, upozoravaju, riskiramo gubitak povjerenja građana – a time i ključnog oslonca za daljnji razvoj obnovljivih izvora.
„Novi model ukida dosadašnji sustav 1:1 i uvodi tržišni obračun: građani plaćaju punu cijenu za energiju koju preuzmu iz mreže. Višak proizvedene energije otkupljuje se po nižoj tržišnoj cijeni. Posljedice – povrat investicije raste s dosadašnjih četiri na šest pa i do čak 12 godina (bez subvencija). Ulaganje u solarne sustave postaje financijski neisplativo za mnoge građane. Novi model može imati smisla samo ako se paralelno uvedu poticaji za baterijske spremnike, što trenutno nije slučaj“, upozoravaju iz OIEH.
Predlažu hitno uključivanje baterijskih sustava u nacionalne poticajne mjere – kako za kućanstva, tako i za poduzetnike. Bez toga, novi model obeshrabruje ulaganja i usporava razvoj energetske samodostatnosti građana.
Pročitajte još:
„Hrvatska ima realnu šansu uhvatiti korak s europskim energetskim trendovima, ali to zahtijeva odlučne političke odluke koje će ukloniti postojeće regulatorne prepreke. Skladištenje energije, njegovo pažljivo planiranje u okviru ekološke mreže te stabilan i predvidiv model koji potiče građane na vlastitu proizvodnju – nisu tehnički problemi. Riječ je isključivo o političkim i administrativnim odlukama. Ako ih donesemo odgovorno i utemeljeno na dugoročnim ciljevima, Hrvatska može izgraditi energetski sustav koji je pouzdan, održiv i pravedan – za građane, gospodarstvo i okoliš“, navode iz Obnovljivih izvora energije Hrvatska.
EU direktiva RED III iz 2023. godine, navode, postavlja cilj od najmanje 42,5 posto obnovljivih izvora energije u bruto finalnoj potrošnji do 2030. godine s mogućnošću povećanja na 45 posto uz dodatne mjere, te propisuje da se dozvole za OIE projekte izdaju u roku kraćem od dvije godine. Hrvatska je trenutačno na 28 posto obnovljivih izvora energije u bruto finalnoj potrošnji.
Jedan odgovor
Vidjeti će se u budućnosti…..