Ruski plin Europa zamijenila skupljim američkim ukapljenim plinom

Mnogi kritičari upozoravaju da Europa umjesto ruskog sada masovno uvozi američki ukapljeni plin koji je znatno skuplji. A prije gotovo pet godina situacija je bila potpuno drugačija: više od polovice plina koji se trošio u Europi plinovodima je dolazilo iz Rusije.

U kratkom vremenu zelena energija nije mogla zamijeniti ruski plin, pa se Europa okrenula ukapljenom plinu. Danas čak 57 posto uvoza tog energenta dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država. Procjenjuje se da bi taj udio do 2030. mogao narasti na čak 80 posto.

Inače, Sjedinjene Američke Države do 2016. uopće nisu izvozile plin, a danas su najveći svjetski izvoznik LNG-a, piše Deutschewelle.

Hina pak donosi vijest da je na tom tragu Austrija najavila da će proširiti proizvodnju energije iz obnovljivih izvora i uvoziti više plina iz Afrike, kako bi izbjegla preveliku ovisnost o američkom ukapljenom prirodnom plinu (LNG). Rekla je to austrijska državna tajnica za energiju Elisabeth Zehetner na sastanku Međunarodne agencije za energiju (IEA) u Parizu, koji je okupio ministre iz 38 zemalja OECD-a kako bi raspravljali o energetskoj sigurnosti.

Europska unija planira do kraja 2026. zaustaviti uvoz ruskog ukapljenog prirodnog plina (LNG), a uvoz plina plinovodima do 30. rujna 2027., uz sankcije Moskvi zbog rata u Ukrajini.

Mnoge vlade strahuju da će ovisnost o ruskom plinu zamijeniti ovisnošću o američkom LNG-u, i to u uvjetima pojačanih trgovinskih napetosti i političkih promjena za mandata predsjednika Donalda Trumpa.

“SAD je danas nepredvidljiv, pa mi u Austriji stvarno jako vodimo računa da LNG nabavljamo iz više izvora. Od početka prošle godine ne uvozimo ruski plin, ali se sada suočavamo s istom temom s LNG-om. A ako više od 40 posto europskog uvoza LNG-a dolazi iz SAD-a, moramo se zapitati nismo li jednu ovisnost zamijenili drugom”, rekla je austrijska državna tajnica za energetiku Elisabeth Zehetner.

Američki ministar energetike Chris Wright kritizirao je fokus IEA-e na obnovljive izvore energije i klimatsku politiku, pozivajući Europu da kupuje više američkog LNG-a po, kako je rekao, niskim cijenama.

Zehetner je pak istaknula da je većina ministara na prvoj sjednici potvrdila da namjerava proizvoditi više energije iz obnovljivih izvora zato što je iz domaće proizvodnje i jeftina je. Plin je ipak i dalje ključan za stabilnu opskrbu, naglasila je austrijska dužnosnica.

“Domaća proizvodnja pouzdanija je od bilo kakvog uvoza, ali svjesni smo da ćemo još desetljećima biti ovisni o plinu. Pitanje je samo kako ćemo živjeti s tom ovisnošću”, rekla je Zehetner. Austrija se, prema njezinim riječima, nada da će više plina uvoziti iz Afrike, plinovodom Transmed preko Italije.

Beč priželjkuje i veći uvoz s rumunjskog polja Neptun Deep u Crnom moru koje razvija austrijska tvrtka OMV, s planiranim početkom proizvodnje u idućoj godini. Austrija već uvozi plin iz Norveške, SAD-a i Katara.

Američki Institut za ekonomiju energetike i financijsku analizu (IEEFA), koji zagovara prijelaz na obnovljive izvore energije, u jednom izvješću tvrdi da Europska unija potkopava vlastiti plan donesen 2022. godine. Ideja tog plana bila je „uštedjeti energiju, diverzificirati izvore i ubrzati prijelaz na čistu energiju“.

„Američki LNG najskuplji je za potrošače u EU, ali europske kompanije i dalje potpisuju nove ugovore“, kaže Ana Maria Jaller-Makarewicz, analitičarka IEEFA-e za europsku energetiku i autorica izvješća.

Među njima je i ugovor koji je potpisao novi grčki konzorcij Atlantic-See LNG za uvoz američkog plina. On bi se potom transportirao vertikalnim plinovodom kroz Bugarsku i Rumunjsku, potencijalno sve do Ukrajine.

I Srbija je izrazila interes za ukapljeni plin koji u Europu ulazi preko grčkog Aleksandrupolisa. Grčka se uskoro sastaje s američkom stranom. U sljedeća dva desetljeća planira se da godišnje dobiva 15 milijardi kubičnih metara plina. Za usporedbu, ukupna potrošnja plina u Srbiji iznosi oko tri milijarde kubičnih metara.

S istim američkim dobavljačem, Venture Global, ugovor od 2023. ima i njemačka tvrtka Securing Energy for Europe, nasljednica nacionalizirana Gazpromova ogranka u Njemačkoj. Prema tom ugovoru Nijemci će tijekom sljedeća dva desetljeća godišnje uvoziti 2,25 milijuna tona ukapljenog plina iz postrojenja u Louisiani.

Američki predsjednik Donald Trump hvalio je vlastiti uspjeh na putu „energetske dominacije“ SAD-a. U srpnju prošle godine, prijetnjama carinama ishodio je dogovor s Bruxellesom prema kojem bi se EU obvezala godišnje kupovati američke energente u vrijednosti od 750 milijardi dolara.

„Taj sporazum stavio je Europu pod pritisak da kupuje više američke energije“, kaže Jaller-Makarewicz. Ako se sporazum počne provoditi, dodaje, nastat će „visokorizična geopolitička ovisnost“ o američkom LNG-u.

Potražnja za američkim plinom vjerojatno će dodatno rasti jer EU planira od kraja 2027. potpuno zabraniti uvoz ruskog plina. Mađarska, jedna od članica koje još uvoze ruske energente, pokrenula je pravne korake protiv te odluke.

„Diverzifikacija ne može značiti zamjenu jednog dominantnog dobavljača drugim“, izjavio je početkom godine Raffaele Piria iz berlinskog Ekološkog instituta. Dodao je da Europi treba bolja strategija koja uzima u obzir „današnju geopolitičku stvarnost“.

I u političkom Bruxellesu odlučili su dodatno razmotriti situaciju, posebno nakon što je Trump nedavno ponovno zaprijetio carinama ako mu se ne prepusti Grenland.

„U ovim turbulentnim geopolitičkim vremenima Europa mora biti snažna i ujedinjena – i odabrati neovisnost. To znači oslanjanje na čistu, sigurnu i domaću energiju“, rekao je krajem siječnja europski povjerenik za energetiku Dan Joergensen na summitu u Hamburgu.

Na summitu u Hamburgu dogovoreno je nekoliko mjera, među ostalim i pakt za ulaganja u vjetroelektrane na moru. Joergensen je rekao da Europa treba nabavljati plin i iz Kanade, Katara i Alžira.

Više od 120 europskih i međunarodnih organizacija civilnog društva poslalo je pismo čelnicima EU u kojem traže odustajanje od trgovinskog sporazuma sa SAD-om koji Europu prisiljava na uvoz energenata preko Atlantika.

To je poziv na smanjenje ovisnosti o američkim fosilnim gorivima „u znak solidarnosti s onima kojima prijeti Trumpov imperijalizam pokretan fosilnim gorivima“. Pismo je uslijedilo nakon američkog pritiska na Venezuelu i zahtjeva vezanih uz Grenland.