Požar koji je progutao Vjesnikovu zgradu izazvao je prometni kolaps, ali i veliku zabrinutost građana vezano uz njeno neizbježno rušenje. Tako se već danima vode brojne rasprave i rade najrazličitije kompjuterske simulacije o potencijalno najboljem i najsigurnijem načinu uklanjanja jednog od simbola Zagreba.
Državni tajnik u Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Tonči Glavinić potvrdio je u utorak da je za rušenje pristiglo 17 informativnih ponuda, a kod odabira izvođača odlučivat će brzina i cijena.
Glavinić je u izjavi za RTL rekao da će se sve ponude razmotriti i analizirati te će do kraja ovoga tjedna složiti tehničke specifikacije.
Jedna od ponuda za projektiranje rušenja stigla je s Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu, a profesor s tog fakulteta Mario Dobrilović je za Financije.hr otkrio detalje njihove ponude, koje sve mogućnosti uklanjanja Vjesnikovog nebodera postoje, kao i ima li ikakve opasnosti za stanare obližnjih zgrada.
Prema njihovoj ponudi, rušenje bi se radilo miniranjem za što će biti potrebno nekoliko stotina kilograma eksploziva.
“Sve ovisi o tome kako će se na kraju voditi projekt i koje će biti specifičnosti metode. Znat ćemo točno kada dobijemo potpuni uvid u situaciju”, pojasnio je Dobrilović.
Osim miniranja, metoda koja se najviše spominjala je strojno rušenje. Našeg sugovornika pitali smo koje su prednosti i nedostaci obje navedene metode.
“Postoji više načina strojnog rušenja. Način koji se možda i najviše koristi je razgradnja bagerima s dugačkim rukama s hidrauličkim alatima, pri čemu se bageri nalaze na terenu. Prednost te metode je što možete imati mobilizaciju raspoložive građevinske mehanizacije, kao i mogućnost sukcesivnog skidanja. Nedostatak je dugotrajan utjecaj na bližu okolinu u smislu buke i prašine. Također, često takvi bageri nisu adekvatni, sve ovisi kakve strojeve imate i koje su im mogućnosti. Strojno rušenje je u praksi povoljnije za niže objekte.
Što se tiče miniranja, tu imate dvije metode – urušavanje u tlocrt objekta i rotacija. Mi smo pripremili još jednu, kombiniranu metodu koju smo primjenjivali u urbanim područjima. Tu se djelomično koristi i urušavanje i rotacija, a zahvaljujući tome imate prednosti i jednog i drugog”.
Ono što građane, posebno sve koji stanuju u neposrednoj blizini Vjesnikovog nebodera, najviše zanima je svakako sigurnost, točnije potencijalna opasnost u slučaju da nešto prilikom uklanjanja objekta pođe po krivu. Mario Dobrilović, međutim, naglašava kako nikakva opasnost ne postoji.
Pročitajte još:
“Sigurnosne mjere podignute su na n-tu potenciju. Tlocrt je takav kakav je, zbog čega planiramo urušiti, odnosno rotirati objekt na zapadnu stranu. Moram istaknuti, pošto se redovno krivo interpretira da će zgrada pasti na Savsku, da mi idemo u smjeru Savske, na zapad, ali računamo da ne bi trebala pasti dalje od granice parcele. Naravno, poduzet ćemo i više mjera nego što je potrebno tako da uz upute stanovništvu i poštivanje tih mjera za građane nikakve opasnosti nema. Eksploziv se ne stavlja na hrpu, već se raspoređuje u statički nosive elemente. Uz to je i vremenski razdvojen, što znači da do miniranja ne dolazi odjednom, pri čemu se svaki element koji se minira štiti ovojima. Dodatno se s vanjske strane zgrade postavljaju skele s platnima, odnosno zaštitom od prašine i komadića koji bi eventualno mogli proći”, naglasio je Dobrilović.
Kazao je i kako u Hrvatskoj postoji desetak specijaliziranih tvrtki koje se bave miniranjem, a barem polovica ih to može napraviti kako treba.
