Nakon raspada francuske vlade to drugo po veličini gospodarstvo eurozone i dalje tetura sve dublje u područje slabog rasta, visokih troškova zaduživanja i visoke zaduženosti, koja postaje jedna od najskupljih za servisiranje u cijeloj Europi.
Izglasavanje nepovjerenja vladi premijera Françoisa Bayroua u francuskom parlamentu u ponedjeljak uništilo je i posljednji tračak nade da će Francuska sljedeće godine napraviti bilo kakav značajan napredak oko proračunskog deficita, koji je trenutno najveći u eurozoni.
Zastupnici oporbe srušili su tog veteranskog centrističkog političara zbog najavljenih planova za proračunske rezove u iznosu od 44 milijarde eura, koje će sada neminovno razvodniti bilo koji sljedeći premijer kojeg predsjednik Emmanuel Macron imenuje za njegovog nasljednika.
“U ovom trenutku ne postoji nijedan pozitivan scenarij, ne postoji nikakav izlaz, nema nijednog vjerodostojnog scenarija u kojem bismo mogli na kraju dobili isti ovakav opseg fiskalne konsolidacije,” objašnjava Frederik Ducrozet, voditelj makroekonomskih istraživanja pri Pictet Wealth Management.
Ministar financija Eric Lombard priznao je da će sljedeća vlada, koja ima rok do 7. listopada da sastavi novi proračun za 2026. godinu, biti manje ambiciozna od Bayroua, inače sklonog manjem zaduživanju i rezanju troškova.
Bayrouov nasljednik također će se vrlo vjerojatno više oslanjati na nova porezna opterećenja umjesto na rezanje potrošnje. Socijalisti, iz čijih bi redova mogao doći sljedeći premijer, već zazivaju dizanje poreza za ultra-bogate, koji bi donio u proračun oko 15 milijardi eura.
Međutim, financijskim tržištima dizanje poreza je mrsko, posebice kad se radi o širim zahvatima, zbog bojazni da bi se time mogao zaustaviti rast, što je već izvor zabrinutosti u Velikoj Britaniji.
“Sve više vidimo nevoljkost tržišta da razmišlja o porezima kao rješenju i održivom načinu za smanjenje velikih fiskalnih deficita… Takve ideje jednostavno gube vjerodostojnost,” kaže Russel Matthews, upravitelj portfelja u RBC BlueBay Asset Management.
Macron trenutačno ne najavljuje nikakve planove za raspisivanje prijevremenih parlamentarnih izbora, a po anketama ni u takvom scenariju nijedna stranka ne bi osvojila većinu, pa se time ne bi prekinula pat pozicija. Dok je francuski politički život u kaosu, a javne financije prepuštene same sebi, kućanstva i poduzeća već pokazuju manju spremnost na potrošnju ili ulaganja.
Usporavanje rasta posebice je problematično za državu s tako visokom razinom zaduženosti kao što je Francuska, jer ne može računati da će se jednostavno ekonomskim rastom riješiti dužničkog tereta, koji je u lipnju dosegnuo 3,3 trilijuna eura, ili 114 posto BDP-a.
To je manje od 153 posto u Grčkoj ili 138 posto u Italiji. Međutim, za razliku od Francuske, i Grčka i Italija imaju znčajne proračunske suficite, prije nego što se uračunaju isplate kamata na dug.
Francusko servisiranje duga trebalo bi dosegnuti više od 100 milijardi eura do 2029., u odnosu na 59 milijardi u 2024. godini, što će postati najveći pojedini proračunski izdatak ako se rast uspori ili ako se ublaže planovi za smanjenje deficita, upozorio je državni ured za reviziju Cour des Comptes ranije ove godine.
U međuvremenu, najave Njemačke da će nakon desetljeća suzdržane javne potrošnje uložiti milijarde eura u to najveće europsko gospodarstvo također prikazuje Francusku u lošem svjetlu.
“Situacija se poboljšava svugdje osim u Francuskoj, koja postaje ružno pače Europe,” kaže Leo Barincou, analitičar iz Oxford Economics. Zbog vječno sporog rasta i velikog javnog duga Italija se na financijskim tržištima dugo vremena gledala kao problematično dijete Europe, ali “sada Francuska očito preuzima tu ulogu,” dodaje Barincou.
Francusko tržište obveznica, najveće u eurozoni, nekada se smatralo jednom od glavnih sigurnih alternativa za ulagače u Europi koje zanima nešto izvan Njemačke. Međutim, nakon što su izvanredni parlamentarni izbori prošle godine doveli do paralize parlamenta Francuska mora plaćati veće premije na rizik vlastitih obveznica.
Pročitajte još:
Agencija Fitch će u petak objaviti svoju odluku o kreditnom rejtingu Francuske. U međuvremenu, Francuska trenutno plaća više za dugoročne obveznice nego Grčka i Španjolska, zemlje koje su bile u središtu dužničke krize eurozone 2011. godine, i skoro isto koliko i Italija. Početkom 2024. troškovi talijanskih 10-godišnjeg zaduživanja bili su veći od francuskog, za više od jednog postotnog boda.
Ekonomist Mathieu Plane iz instituta OFCE kaže da je najveća opasnost koja prijeti mogućnost da će Francuska morati trajno plaćati visoke premije za rizik zbog političkog zastoja. “U takvoj situaciji neće se donositi dugoročne odluke, primjerice o inovacijama, obrazovanju – bilo čemu što donosi budući rast,” zaključuje Plane.
