Plan Europske komisije za snižavanje cijena energenata i stabilizaciju opskrbe konačno ugledao svjetlo dana

U sklopu svojeg plana za energetsku uniju i zelenu tranziciju, koja bi do 2030. trebala dovesti do značajnog smanjenja emisija, širenja obnovljivih izvora energije, kao i veće energetske neovisnosti Europske unije, Europska komisija je krajem veljače iznijela svoj Akcijski plan za cjenovno pristupačnu energiju.

Plan ima nekoliko glavnih ciljeva, a za njihovo postizanje Komisija je zamislila osam smjernica. Državama članicama preporučuje se da slijede te smjernice kako bi se uhvatilu u koštac s visokim i volatilnim cijenama energenata u posljednjih nekoliko godina, što se osjetilo u svim zemljama Europske unije, i što direktno utječe na konkurentnost europskih ekonomija kao i na životne standarde širom kontinenta.

“Visoki troškovi energenata štete građanima i kompanijama Europske unije. Energetsko siromaštvo pogađa više od 46 milijuna Europljana, a u mnogim europskim državama cijene struje su oko 3 puta više od cijena plina. Osim toga, maloprodajne cijene električne energije za industriju su se gotovo udvostručile od 2021. i početka energetske krize,” stajalo je tada u priopćenju Europske komisije kojim se najavio akcijski plan, u kojem se iznose preporuke državama članicama.

Komisija je u njemu sabrala na jednom mjestu mjere za koje očekuje da bi trebale sniziti troškove energenata, pomoći u daljnjoj integraciji europske Energetske Unije, privući investicije, te ojačati spremnost na buduće cjenovne šokove i krize. Po njihovom izračunu, provedbom plana moglo bi se već u 2025. uštedjeti oko 45 milijardi eura. Do 2030. taj iznos uštede trebao bi kumulativno narasti na 130 milijardi, a do 2040. godine na 260 milijardi eura.

Kratkoročno bi plan trebao pomoći državama da olakšaju teret životnih troškova potrošačima, srednjoročno bi trebao potaknuti širenje obnovljivih izvora energije i veću integraciju energetskog tržišta, dok bi dugoročno trebao pomoći u rješavanju strukturnih problema koji utječu na visoke cijene, poput primjerice još uvijek velikih količina fosilnih goriva koja se uvoze u EU, kao i nedostajanje integriranog tržišta električne energije na razini cijele EU.

No, koje su to smjernice, i kako bi EU trebala konkretno postići te proklamirane ciljeve? Komisija ima osam odgovora na to pitanje:

1. Priuštivi računi za struju; Komisija tvrdi da države članice već danas mogu ostvariti niže troškove energije za građane. Prostor za uštedu vidi u uvođenju učinkovitijih sustava tarifnih režima i naplate, kao i snižavanjem poreznih stopa. Učinkovitije elektroenergetske mreže bi snizile troškove struje, ali i privukle nove investicije u obnovljive izvore, a po procjeni Komisije prostora za uštede ima toliko da bi ovim mjerama europska kućanstva mogla na računima za struju uštedjeti “do 200 eura godišnje.”

2. Snižavanje troškova elektroopskrbe; U ovoj točci Komisija smatra da bi se kratkoročni šokovi na tržištu mogli za kosinike ublažiti širom primjenom ranijih smjernica iz priteklih nekoliko godina, u kojima se državama članicama preporuča da za nabavu električne energije potpisuju dugoročnije ugovore, da se brže odobravaju dozvole za projekte obnovljivih izvora energije, i da se poveća broj interkonekcija na europskom tržištu, između ostalog i kroz ACER, europsku agenciju koja koordinira integraciju europskog tržišta.

Komisija računa da bi ovom mjerom potrošači mogli posljedično uštedjeti oko 5 milijardi eura godišnje, te da bi se njom moglo potaknuti oko 2 milijarde eura ulaganja u prekogranične opskrbne lance unutar Europske unije.

3. Osiguravanje dobrog funkcioniranja tržišta plina; Budući da se veleprodajne cijene plina u EU još uvijek nisu sasvim vratile na razine otprije krize nastale nakon ruske invazije na Ukrajinu – što stvara veliki pritisak na konkurentnost europske industrije. Komisija traži veći regulatorni nadzor i bližu suradnju između energetskih i financijskih državnih agencija. Komisija je najavila i osnivanje posebne radne skupine za plinsko tržište koja bi trebala ispregovarati bolje cijene nabave plina iz trećih zemalja. što bi u konačnici trebalo dovesti do nižih cijena za potrošače.

4. Energetska učinkovitost i ušteda energenata; Komisija je najavila podršku sudionicima na tržištu koji nude rješenja za veću energetsku učinkovitost, u okviru Europske koalicije za financiranje energetske učinkovitosti (EEEFC), te namjerava izmijeniti pravila o etiketama za označavanje energetske učinkovitosti i ekološki dizajn proizvoda. Te izmjene bi trebale povećati dostupnost I prepoznatljivost energetski štedljivih proizvoda duljeg vijeka trajanja – što bi u konačnici po projekcijama moglo dovesti do uštede od 120 milijardi eura godišnje.

5. Dovršenje izgradnje Energetske unije; Cijene energenata značajno se razlikuju u pojedinim državama EU, što bi se moglo popraviti boljom koordinacijom i upravljanjem elektroenergetskim sustavom na razini cijele EU. Energetska unija, koja bi uključivala potpuno integrirano energetsko tržište i kohezivni okvir za upravljanje njim, trebala bi spriječiti povećanja troškova energetskog sustava koji se projiciraju da bi se mogli popesti do 103 milijarde eura do 2040. Komisija također da bi se kroz takvu uniju potaknula dodatna elektrifikacija za 40 posto do 2030., u sektorima grijanja, transporta i proizvodnje vodika, čime bi se do 2030. moglo uštedjeti do 32 milijarde eura.

6. Trostrani dogovor o osiguravanju pristupačnih cijena energenata za europsku industriju; Ovdje Komisija zamišlja širi sporazum javnog sektora, proizvođača u energetskom sektoru i industrije koja ovisi o energentima, kako bi se stvorila povoljna ulagačka klima i očuvala konkurentnost europske ekonomije.

7. Jamstvo sigurne opskrbe radi postizanja stabilnosti cijena; Osiguravanje sigurne opskrbe energijom u EU ključan je preduvjet za ostvarenje otpornosti na volatilnost tržišta i cjenovne šokove, koji mogu biti urokovani geopolitičkim napetostima, kibernetičkim napadima, ili ekstremnim vremenskim uvjetima. Komisija nije razjasnila što pod ovim točno misli, ali vjerojatno je i ova točka vezana za podršku zalihama.

8. Spremnost na reakciju u slučaju cjenovnog udara; Komisija je najavila da je spremna za svaku članicu EU pripremiti smjernice za primjenu mjera kojima bi se potrošače potaknulo da u određenim periodima u slučaju potrebe smanje potrošnju, te će u slučaju krize surađivati s tvrtkama za prijenos električne energije, kao i nacionalnim regulatornim tijelima na povećanju protoka električne energije. Takve mjere bi trebale pružiti predvidljivost opskrbe i pomoći da se smanje cjenovni skokovi na pojedinim tržištima.

Koliko će ovi ambiciozni ciljevi biti ostvareni tek treba vidjeti, jer Komisija za neke od njih nije precizirala nikakve mehanizme provedbe. Ono što je sigurno jest da Europska unija mora naći način za rješavanje problema skupih energenata ako želi da njena industrija ostane globalno konkurentna, a to je problem o kojem se posebno govori u državama s jakim proizvodnim sektorima poput Njemačke.

Ovaj Akcijski plan je donesen u sklopu šireg Plana za čistu industriju (Clean Industrial Deal; CDI) koji je također predstavljen krajem veljače kao glavni stup programa sadašnjeg saziva Europske komisije u drugom mandatu Ursule von der Leyen, i nastavlja se na raniji europski Green Deal, ambiciozni program za smanjenje štetnih emisija i poticanje ekološki prihvatljivih industrija.

Ovog tjedna je i hrvatska vlada najavila novi paket pomoći težak 296,2 milijuna eura, kojemu je proklamirani cilj pomoć građanima, mikro, malim i srednjim poduzetnicima, te javnog i neprofitnog sektora u području energetike. Kroz razne mjere, vlada je u tom, već osmom po redu paketu pomoći, praktički zamrznula postojeće cijene za određene skupine korisnika i time na sebe preuzela subvencioniranje razlike u nabavnim troškovima, objasnio je tada premijer Andrej Plenković.

No, radi se o vatrogasnim mjerama, pa tek treba vidjeti hoće li se namjere Europske unije da se planom za povoljnije i stabilnije cijene – koji predviđa hvatanje u koštac s nekim kroničnim i strukturnim problemima Europe – nadovezati na mjere koje periodično provode Banski dvori.