Dužnosnici kineske Komunističke partije ovog mjeseca se sastaju na velikom skupu u Pekingu gdje bi trebali proizvesti obrise petogodišnje vizije za budući razvoj ekonomije. U novoj petoljetki će prioritet biti na proizvodnji naprednih tehnologija i boljoj učinkovitosti postojećih industrija, u sklopu širih ambicija Kine da potvrdi svoju globalnu ulogu, usred sve oštrijeg rivalstva sa SAD-om.
Na partijskom plenumu najvjerojatnije će stići i nove najave za mjere koje bi trebale potaknuti veću potrošnju kućanstava i zaustavljanje dubokih ukorijenjenih neravnoteža između tržišne ponude i potražnje koje dugoročno ugrožavaju rast tog drugog po veličini gospodarstva na svijetu.
Ta dva cilja već desetljećima se proklamiraju kao stupovi partijskog programa iako često puta povlače ekonomiju u suprotnim smjerovima – što predstavlja velik izazov za dužnosnike, i što se dodatno pogoršava uz nedavnu eskalaciju američko-kineskih napetosti. Zbog toga je Pekingu vrlo teško napraviti zaokret i uvesti političke mjere za poticanje potražnje, kažu analitičari.
Očuvanje industrijske spretnosti traži održavanje statusa quo i preusmjeravanje državnih sredstava proizvođačima kroz razne oblike subvencija, dok bi poticanje veće potrošnje zahtijevalo izdvajanje više sredstava za kućanstva, što znači da bi ostalo manje novca za poslovna i državna ulaganja.
Rast Kine u posljednjih desetak godina stvoren je zbog mjera kojima se išlo za prvim ciljem na uštrb drugog. Međutim, takva politika je sada dovela do deflacijskih pritisaka, i stvara neodržive razine zaduživanja.
Istovremeno, sve veće rivalstvo SAD-a i Kine, koje je prošlog tjedna opet intenzivirao američki predsjednik Trump prijetnjama o uvođenju novih troznamenkastih stopa carine na kinesku robu, dodatno komplicirana stvari za partijske dužnosnike u Pekingu.
Pred njima je sad dilema između davanja prioriteta globalnoj sceni i kineskim ambicijama da projicira moć velesile, i s druge strane sve većom potrebom za rješavanjem domaćih ekonomskih neravnoteža.
Novi kineski petogodišnji plan, pažljivo promatran politički dokument kojeg bi trebala proizvesti plenarna sjednica između 20. i 23. Listopada, i koji će biti poslan u kineski parlament u ožujku, će “svakako istaknuti i ponovno naglasiti podršku istraživanju i razvoju visokih tehnologija i industrijskog razvoja,” rekao je za Reuters Chen Bo, znanstvenik Instituta za Istočnu Aziju na singapurskom Nacionalnom sveučilištu.
“Kada se radi o sirovoj snazi neke zemlje, proizvodnja je i dalje glavni prioritet. Kada dođe do nekog sukoba, ono što je u konačnici najvažnije jest proizvodnja – a ne usluge,” dodaje Chen.
U govoru predsjednika Xi Jinpinga iz srpnja, objavljenom u magazinu Komunističke partije Qiushi, rečeno je da svijet prolazi kroz promjene kakve nisu viđene u posljednjih stotinu godina, što čini “tehnološku revoluciju i rivalstvo velikih država sve više isprepletenim.” Xi je u tom govoru pozvao Kinu na osiguravanje “strateške superiornosti” u globalnoj utrci za razvoj suvremenih tehnologija.
Kina je danas predvodnik u industrijama kao što su proizvodnja električnih vozila, solarnih panela ili vjetroturbina, i često koristi svoju dominaciju u proizvodnji rijetkih zemnih minerala u političke svrhe, kroz uvođenje izvoznih restrikcija – kao što je nedavno učinila uopči prije novog kruga trgovinskih pregovora između Trumpa i Xija.
S iznimkom nekoliko tehnološki najnaprednijih sektora, kao što su primjerice zrakoplovi ili najmoderniji poluvodiči, kineski lanci opskrbe najvećim su dijelom domaći. S obzirom da se Zapad okreće reindustrijalizaciji i da se sve više naoružava nakon ruske invazije na Ukrajinu, i zbog sve većih napetosti oko Tajvana i Južnokineskog mora, globalni ulozi su trenutno previsoki da bi Peking uopće mogao razmišljati o usporavanju u tom području.
“Ako sami ne razvijate vrhunske industrije, onda ćete u budućnosti ćete imati podređenu ulogu,” kaže Guo Tianyong, profesor na Centralnom sveučilištu za financija i ekonomije (CEFU) u Pekingu, iako pritom upozorava da Kini treba bolja ravnoteža ekonomske politike.
Analitičari Morgana Stanleya očekuju da će u izjavama nakon plenuma biti govora o “okviru razvoja ekonomije temeljenog na tehnološkim industrijama i tržišnoj ponudi, uz postupno sve veći fokus na socijalnu skrb.” Zbog toga prognoziraju da do suzbijanja deflacije neće doći barem do kraja 2026. godine.
U pozadini zavidno visokih stopa ukupnog ekonomskog rasta, protekli petogodišnji ciklus nipošto nije išao glatko – deflacija proizvodnih cijena duboko se ukorijenila, što je pogoršalo krizu tržišta nekretnina. Zaduživanje lokalnih vlasti doseglo je rekordne razine, problem viška industrijskih kapaciteta je najveći na svijetu, a tu su i rekordno visoke stope nezaposlenosti mladih.
Generacija mladih Kineza koji su upisivali studije i školovali se za visokokvalificirana i dobro plaćena radna mjesta u uslužnom sektoru – za čije stvaranje je bolji ekonomski model rasta temeljen na potrošnji – danas ima puno manje prilika za zapošljavanje.
“Ako se za ekonomski rast oslanjate samo na vanjsku potražnju, a domaća potražnja ne funkcionira – onda ćete imati nezaposlenost i deflaciju… Ako to potraje jednu ili dvije godine, u redu. Ali, dugoročno gledano, to definitivno postaje velik problem,” kaže Larry Hu, voditelj za analize kineske ekonomije pri Macquarieju.
Hu kaže da očekuje da će Kina morati “ozbiljno” potaknuti domaću potrošnju – ali tek ako i kada vanjska potražnja toliko padne da ugrožava ciljeve ekonomskog rasta.
Plan za razdoblje od 2026. do 2030. bit će 15. po redu petogodišnji plan kineske Komunističke partije, otkako je je 1950-ih godina od Sovjetskog Saveza usvojila petogodišnje cikluse upravljanja ekonomijom. U 14. ciklusu, od 2020. do 2025., obećano je da će se “potpuno iskoristiti temeljnu ulogu potrošnje u poticanju gospodarskog razvoja.” Trinaesti ciklus je najavio da će “doprinos potrošnje gospodarskom rastu nastaviti rasti.“
No, kineska kućanstva, nakon što im je neto bogatstvo nagriženo nekretninskom krizom a optimizam uništen strogim pandemijskim restrikcijama – još uvijek puno radije dalje štede umjesto da se upuštaju u potrošnju. To onda potiče javne pozive na reforme kineskog tržišta rada, poreznog sustava, državnih kompanija, zemljišnih prava i socijalne skrbi.
Analitičari kažu da se Kina teoretski može i dalje “krpati” u pokušaju da pomiri takve kontradikcije, na način da se državne potpore više okrenu ulaganjima u istraživanje naprednih tehnologija i odmaknu od proširenja proizvodnih kapaciteta, a da se istovremeno postupno nadograđuju početni koraci u smjeru jačanju socijalne zaštite.
U proteklih godinu dana Peking je uveo niz subvencija za kupnju robe široke potrošnje, dječje doplatke, i mala povećanja mirovina. Nedavna presuda najvišeg kineskog suda kojom je plaćanje doprinosa za socijalno osiguranje postalo zakonska obveza i za poslodavce i za radnike možda postavlja temelj za dugoročno jači socijalni sustav.
Jedan politički savjetnik s kojim je razgovarao Reuters rekao je da će se takve socijalne naknade vjerojatno dodatno povećati u narednih pet godina, i da će rast manjih mirovina biti brži od većih.
Pročitajte još:
Međutim, poboljšanja “neće biti posebice značajna,” iako “svi prepoznaju da postoji problem nedovoljne potražnje,” jer mali proračunski izdaci za socijalne naknade i stroge mali prostor za nova izdvajanja lokalnih vlasti ograničavaju opcije koje politika ima na raspolaganju. Nakon pada u sektoru nekretnina, zaključuje savjetnik “još uvijek nismo u stanju pronaći nove pokretače potražnje.“
Dan Wang, analitičarka za Kinu pri Euroasia Group, očekuje da će se petogodišnji plan “više fokusirati na život ljudi, što uključuje socijalnu zaštitu, zdravstveni sustav, te možda veću podršku i zaštitu skupinama s niskim primanjima.”
Međutim, dodaje Wang, takve proklamacije ne treba čitati kao nekakvu promjenu glavne paradigme. “U vrlo tipičnoj marksističkoj zemlji, sve se uvijek svodi samo na proizvodnju,” zaključuje Wang.
