Dva su glavna trenda tijekom posljednjeg desetljeća obilježila hrvatsko gospodarstvo i društvo: impresivni oporavak tržišta rada i emigracija i starenje stanovništva, stoji u najnovijem Izvještaju kojeg je o Hrvatskoj pripremila Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).
Nakon duge i bolne recesije koja je uslijedila nakon globalne financijske krize, tijekom koje je realni BDP pao za gotovo 11 posto, a stopa nezaposlenosti dosegla vrhunac od 17,5 posto u 2013., ishodi na tržištu rada u Hrvatskoj postupno su se poboljšavali.
Pandemija bolesti COVID-19 zadala je snažan, ali kratkotrajan udarac važnom hrvatskom turističkom sektoru, no zahvaljujući opsežnoj primjeni mjera očuvanja radnih mjesta otvorena nezaposlenost porasla je tek neznatno. U drugom tromjesečju 2025. stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj iznosila je 4,9 posto, a broj registriranih tražitelja zaposlenja trenutačno je na povijesno najnižoj razini. Brzo smanjenje i starenje stanovništva sve više pridonose zaoštravanju uvjeta na tržištu rada.
U razdoblju do 2024. hrvatsko se stanovništvo smanjilo za osam posto, a procjenjuje se da će se do 2060. dodatno smanjiti za 17 posto. Uz nisku stopu fertiliteta, visoka emigracija bila je glavni pokretač pada broja stanovnika, pri čemu su osobito mladi i visokoobrazovani ljudi u velikom broju napustili zemlju nakon ulaska Hrvatske u EU 2013. godine.
S obzirom na ove demografske trendove, niska stopa zaposlenosti u Hrvatskoj predstavlja velik razlog za zabrinutost: u drugom tromjesečju 2025. iznosila je 68,8 posto (u usporedbi s prosjekom OECD-a od 70,5 posto). Zaposlenost je osobito niska među mladima i starijim radnicima, slabije obrazovanim osobama te osobama s invaliditetom.
Rast zaposlenosti visokoobrazovanih radnika bio je relativno slab tijekom posljednjeg desetljeća, a rast produktivnosti i plaća prilično je usporen. Nestandardni oblici rada nisu osobito rašireni, iako je udio radnika s ugovorima vrlo kratkog trajanja relativno visok. Procjene neformalnog rada znatno variraju, no nedavna studija procijenila je da je udio neprijavljenog rada u privatnom sektoru u Hrvatskoj niži od prosjeka EU-a.
Nejednakosti u zaradama, raspoloživim dohocima i imovini kućanstava u Hrvatskoj relativno su umjerene, no izazovi na tržištu rada i u socijalnoj uključenosti određenih skupina i dalje postoje. Hrvatska ima manje rodne razlike u zaposlenosti i plaćama nego mnoge zemlje OECD-a, ali su razlike u količini neplaćenog rada koji obavljaju žene i muškarci veće nego u bilo kojoj drugoj europskoj zemlji.
Kako bi se smanjila visoka učestalost niskih plaća, Hrvatska je posljednjih godina znatno povećala zakonski minimalnu plaću, koja sada iznosi 970 eura bruto mjesečno, odnosno oko 50 posto prosječne plaće.
Udio mladih koji nisu zaposleni, niti se obrazuju ili osposobljavaju znatno se smanjio, na 10,6 posto u 2024., no i dalje je viši nego u susjednoj Sloveniji. Hrvatska također ima najveći jaz u zaposlenosti osoba s invaliditetom među europskim zemljama. Stopa siromaštva uglavnom je u skladu s prosjekom OECD-a, a materijalna i socijalna deprivacija snažno su se smanjile, no mnogi stariji ljudi i stanovnici ruralnih područja žive s vrlo niskim primanjima.
Romska populacija u Hrvatskoj i dalje se suočava s ozbiljnim strukturnim izazovima na tržištu rada i u društvu općenito, a negativni stavovi prema Romima, kao i prema LGBTQI zajednici relativno su rašireni.
Hrvatska je posljednjih godina poduzela niz koraka kako bi odgovorila na ključne izazove na tržištu rada. Brojne zakonodavne reforme bile su usmjerene na poboljšanje kvalitete radnih mjesta: Hrvatska je 2022. izmijenila Zakon o radu kako bi postrožila dotad vrlo liberalnu regulaciju ugovora na određeno vrijeme i uvela opsežna pravila za platformski rad. Također je donesen novi Zakon o suzbijanju neprijavljenog rada.
Drugo važno prioritetno područje bilo je povećanje zapošljivosti radnika i unaprjeđenje ponude vještina: Hrvatska je započela modernizaciju zastarjelog sustava srednjoškolskog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, poboljšala njegovo usklađivanje s potrebama tržišta rada i ojačala učenje temeljeno na radu.
Pročitajte još:
Hrvatska je također započela modernizaciju svoje migracijske politike s ciljem boljeg odgovora na manjak radne snage i smanjenja pritiska na sustav socijalne zaštite. Novim Zakonom o strancima iz 2021. godine Hrvatska je zamijenila kruti kvotni sustav fleksibilnijim sustavom testiranja tržišta rada. Međutim, taj sustav pati od nedostatnih administrativnih kapaciteta s obzirom na nagli porast potražnje za dozvolama za rad i boravak.
Hrvatska također nema cjelovitu imigracijsku strategiju koja bi definirala ulogu imigracije u dugoročnom gospodarskom, tržišnom i društvenom razvoju zemlje, iako nedavno usvojena Strategija demografske revitalizacije predviđa izradu nacionalnog migracijskog plana, stoji u OECD Izvještaju.
