Novi objekti, život izvan velikih gradova i nove tehnologije put ka priuštivom stanovanju u EU

Pitanje priuštivog stanovanja, odnosno njegova nepostojanja, briga je za veliki broj građana Europske unije (EU), pa tako i Hrvatske. Cijene nekretnina zadnjih godina nisu prestale rasti i Europska komisija je shvatila da je krajnji trenutak da se pokuša osmisliti neki plan i izvan nacionalnih okvira koji bi ciljao riješiti tu jednu od najbolnijih točaka za mnoge Europljane.

Dovoljno govore podaci. Od 2015. godine cijene stambenog prostora su u prosjeku u EU rasle za 24 posto, i to prilagođeno za inflaciju. U istom vremenu najam u velikim gradovima je porastao za 45 posto u prosjeku pri čemu je najveći zabilježeni rast došao do čak 125 posto.

Procjena je da 17 posto europskog stanovništva živi u prenapučenim domovima.

Naravno, jedan od velikih problema je što potražnja nadmašuje ponudu, a da ni u tom smislu stvari ne idu dobrim smjerom pokazuje činjenica da su investicije u rezidencijalne objekte od 2022. do 2024., također prilagođene za inflaciju, pale za šest posto, dok je izdavanje građevinskih dozvola za takve objekte od 2021. palo za gotovo 20 posto.

Pogledaju li se podaci od 2010. do 2024. godine, cijene stambenih nekretnina su porasle 55,4 posto, a najma 26,7 posto pri čemu se to ne odnosi samo na velike gradove. U nekim zemljama članicama je bilo slučajeva rasta cijena i 200 posto ili tri puta. Sve to, naravno, daleko nadmašuje rast plaća i mnoga kućanstva troše gotovo 40 posto dohotka na troškove stanovanja.

Europska komisija želi najkasnije u prvom tromjesečju iduće godine, a možda već i krajem ove godine, objaviti plan za europsko priuštivo stanovanje, a tijekom ove godine Bruxelles je pozvao dionike na javno savjetovanje uz uključivanje kako stručnjaka, tako i opće javnosti.

Ovih dana je savjetodavno tijelo Europske komisije za tu temu pripremilo smjernice koje bi trebale poslužiti za izradu konačnoga plana.

Izvješće koje je pripremilo savjetodavno tijelo obuhvaća 75 preporuka koje se mogu sažeti na neke osnovne elemente.

“Premda je preporuka da se poveća ponuda kroz poboljšanje iskoristivosti sadašnjeg stambenog fonda, jasno je da postoji velika potreba za izgradnjom novih objekata, posebice u gradovima, kako bi se umanjio jaz vezan za priuštivost i ponudu. To će zahtijevati povećane investicije u nove javne i privatne razvojne stambene projekte što treba nadopuniti s projektima koji obuhvaćaju dugotrajan priuštiv najam. To je model koji se u nekim zemljama već koristi desetljećima, no u nekima tek zaživljava, obično uz potporu europskih razvojnih banaka”, navodi se u izvješću o preporukama koje je pripremilo savjetodavno tijelo Europske komisije.

Ono što se također napominje je da je zelena tranzicija komplementarna s ostvarenjem priuštivog stanovanja.

Naime, opremanje zgrada za veću energetsku učinkovitost, promicanje rješenja za održivi transport, ozelenjivanje rezidencijalnih područja i rad na kružnom modelu upravljanja vodnim resursima i otpadom su stvari koje poboljšavaju kvalitetu života, povećavaju dugoročnu vrijednost stambene imovine i smanjuju svakodnevne troškove obitavanja u tim objektima.

Posebno se ističe potreba za poboljšanjem javnog prijevoza i komunikacije s ruralnim područjima radi lakšeg pristupa poslovima, uslugama i novim mogućnostima.

“Jedna od kontradikcija koje vidimo je da stanovanje postaje sve nepriuštivije u određenim urbanim područjima dok neka ruralna područja bilježe iseljavanje i vrlo niske cijene stambenih objekata. Potrebna su rješenja koja povećavaju vrijednost i privlačnost života izvan gradova radi smanjenja pritiska na urbana tržišta nekretnina”, kaže se u preporukama.

A kao jedan od ponajboljih načina za razvoj ruralne ekonomije vidi se u širenju nove moderne građevinske industrije koja je vrlo pogodna za ruralne lokacije jer su na njima obnovljiva energija, sirovine i vodoopskrba te priuštivo stanovanje lakše dostupni.

“Proizvodnja građevinskih komponenata izvan lokacije i njihovo modularno postavljanje je jedan od najboljih načina smanjivanja građevinskih troškova i poboljšanja kvalitete novih i renoviranih zgrada. Taj se koncept sve više dokazuje u Europi, no potražnja za novim tehnologijama sada treba biti osnažena ako želimo dobiti na produktivnosti”, smatraju stručnjaci iz savjetodavnog odbora od 15 članova među kojima je i hrvatska stručnjakinja za urbano planiranje Ivana Katurić.

Ono što savjetodavni odbor također ističe je da je nužno maknuti se iz modela kratkoročnog financiranja, u kojemu ulaganje u stanove ima špekulativnu pozadinu ostvarivanja kapitalne dobiti, prema financijskim modelima koji obuhvaćaju horizont od pedesetak godina.

Jedna od ideja je stvaranje javnog stambeno-štednog fonda te obveznica gdje bi kamatne stope bile držane na niskim razinama djelovanjem nacionalnih država i EU-a.

Stručnjaci napominju da je jedna od slabosti stambenih politika u EU nedostatak jedinstvenog, transparentnog i pravodobnog skupa podataka o svakom aspektu stambenog sektora.