Njemačka u proteklih pet godina nije zabilježila nikakav značajan gospodarski rast. Za najveću europsku ekonomiju to je neočekivan rezultat, nakon što je desetljećima prije toga imala stalni rast izvoza u globalno dominirala u nekim sektorima, kao što su industrijski strojevi ili luksuzni automobili.
No, što se točno dogodilo s Njemačkom? U nastavku navodimo pet razloga za njemačku stagnaciju.
1. Energetski šok zbog Rusije
Odluka Moskve da prekine dovod plina Njemačkoj nakon invazije na Ukrajinu početkom 2022. nanijela je težak udarac njemačkom gospodarstvu. Njemački ekonomski model godinama se temeljio na industrijskoj proizvodnji za izvoz, za koju su potrebni jeftini energenti.
Njemačka kancelarka Angela Merkel odlučila je 2011. ubrzati zatvaranje nuklearnih elektrana u Njemačkoj, i u toj strategiji glavni oslonac je bio ruski plin, koji je trebao poslužiti kao glavni energent u prijelaznom periodu, do potpunog odustajanja od fosilnih goriva i prelaska na obnovljive izvore. Tada se Rusiju doživljavalo kao pouzdanog partnera, a na upozorenja iz Poljske i SAD-a da se radi o krivoj strategiji nije se obraćala pažnja.
Kad je desetak godina kasnije iz Rusije prestao pristizati plin, cijene plina – kao i struje koja se dobiva iz plinom pogonjenih elektrana – naglo su porasle. To je prije svega pogodilo industrijske sektore koji imaju veliku potrošnju energenata, poput proizvodnje čelika, poljoprivrednog gnojiva, kemikalija ili stakla.
Njemačka se onda morala okrenuti ukapljenom plinu (LNG), ohlađenom plinu koji se prevozi tankerima i koji se počeo dovoziti iz Katara i SAD-a. No, ukapljeni plin je skuplji od plina koji stiže plinovodima.
Cijena električne energije za industrijske korisnike u Njemačkoj je sada po nekim istraživanjima u prosjeku 20,3 euro centa po kilovat-satu. U SAD-u i Kini, gdje su mnoge kompanije koje konkuriraju njemačkima, trošak je oko 8,4 euro centa za kilovat-sat.
Istovremeno, obnovljivi izvori energije ne rastu dovoljnom brzinom kako bi se popunila ta praznina. U nekim dijelovima zemlje se stvorio otpor prema izgradnji vjetroelektrana, od strane stanovništva i lokalnih vlasti, a infrastruktura koja bi trebala dovoditi vodik kao zamjensko gorivo za čeličane još uvijek nije izgrađena.
2. Kina – od klijenta do konkurenta
Njemačka je godinama imala velike koristi od dolaska Kine na svjetsku scenu, čak i dok su se u drugim razvijenim zemljama zbog toga gasila radna mjesta. Njemačke tvrtke su u Kini našli veliko tržište za industrijske strojeve, kemikalije i vozila. Početkom i sredinom 2010-ih Mercedes-Benz, Volkswagen i BMW ostvarivali su veliku zaradu prodajom na tom danas najvećem tržištu automobila.
U to su se vrijeme kineske kompanije bavile proizvodnjom robe poput namještaja i potrošačke elektronike, tj. proizvodima koji se nisu direktno natjecali s glavnim izvoznim snagama Njemačke. No, proizvođači u Kini su potom počeli proizvoditi istu vrstu robe kao i Nijemci.
Jeftini solarni paneli koje subvencionira kineska država sasvim su potisnuli njemačke proizvođače. Kineski proizvođači su 2010. ovisili o uvezenoj Njemačkoj opremi za proizvodnju – a danas se globalna industrija solarnih panela najviše oslanja na opremu iz Kine. Vlada u Pekingu je u međuvremenu pojačala korake prema subvencioniranju proizvodnje za izvoz. Proizvodi na koje se to odnosi, poput čelika, strojeva, solarnih panela, električnih vozila ili električnih baterija, sada se natječu s njemačkom robom na svjetskim tržištima.
Njemačka također najviše od svih ekonomija Europske unije ovisi o industriji automobila, pa je i najviše izgubila uslijed kineske izvozno orijentirane politike. Još 2020. Kina nije bila neto izvoznik vozila. No 2024. godine razlika uvoza i izvoza je bila 5 milijuna vozila godišnje. U istom razdoblju neto izvoz vozila iz Njemačke se prepolovio, na samo 1,2 milijuna automobila. Ukupni kineski tvornički kapaciteti procjenjuju se na 50 milijuna vozila godišnje, što je otprilike polovica cijele globalne potražnje.
3. Izostanak investicija
Njemačka u dobrim vremenima nije razmišljala dovoljno unaprijed, pa su razna velika ulaganja u dugoročne projekte – kao što su željeznički prijevoz ili brzi internet – stalno bila odlagana. Vlada se brinula ponajprije o tome da u proračunu nema deficita.
No, takva politika stiže na naplatu. Ovih dana Nijemci se žale na vlakove koji ne voze na vrijeme i stalne prekide zbog popravljanja istrošenih tračnica. Brzi internet još uvijek nije uveden u nekim ruralnim područjima. Veliki projekt dalekovoda koji bi trebao dovoditi struju iz vjetroturbina na sjeveru zemlje do tvorničkih središta na jugu već godinama kasni i neće biti dovršen prije 2028. godine.
Ustavni amandman izglasan 2009. ograničio je proračunski deficit i time vezao ruke svakoj budućoj vladi kad se radi o investicijama u infrastrukturu. Takozvana “kočnica duga” ugrađena u zakon je vruća tema u Njemačkoj, i problem s kojim će se morati baviti sljedeća njemačka vlada nakon izbora 23. veljače.
4. Nedovoljno kvalificirane radne snage
Njemačke kompanije imaju puno problema s privlačenjem radnika s traženim vještinama – od visokoobrazovanih IT radnika pa sve do odgajatelja u vrtiću ili hotelskog osoblja, nedostaje ljudi svih profila.
U istraživanju njemačke gospodarske komore koje je obuhvatilo 23.000 tvrtki, njih 43 posto je priznalo da nisu u stanju popuniti otvorena radna mjesta. U većim kompanijama je još lošija situacija, jer kod poduzeća s više od 1.000 radnika taj udio je 58 posto.
Istovremeno, sve manje Nijemaca upisuje studij u STEM područjima, što obuhvaća prirodne znanosti, tehnologiju, inženjerska područja i matematiku. Starenje stanovništva također je problem, kao i nedovoljna dostupnost cjenovno prihvatljive skrbi za djecu, zbog čega mnogo žena radi samo pola radnog vremena, ili uopće ne radi. Tu su i birokratske prepreke koje otežavaju zapošljavanje visokokvalificiranih stranaca – iako bi zakon usvojen 2020. godine i proširen 2023. godine trebao olakšati taj proces.
Pročitajte još:
5. Birokracija
Dugotrajni postupci za odobravanje projekata i općenito golema količina papirologije usporavaju gospodarstvo, tvrde njemačke tvrtke i ekonomisti. Primjerice, ishodovanje građevinske dozvole za izgradnju vjetroturbine može potrajati godinama.
A tu su i brojni drugi primjeri, među desecima koje iznose razne njemačke poslovne udruge:
Tvrtke koje ugrađuju solarne panele moraju se registrirati i kod državnog regulatora i pri lokalnoj komunalnom poduzeću, iako bi lokalne službe mogle jednostavno proslijediti te informacije državi. U restoranima se mora ručno bilježiti temperatura hladnjaka, i moraju se o tome čuvati podaci u fizičkom obliku čak i ako postoji digitalna arhiva. Zakon koji od tvrtki traži da svi njihovi dobavljači poštuju standarde za zaštitu okoliša i radna prava koji su još stroži od onih na razini Europske unije.
Jedan odgovor
Njemačka je propala