Poznato je da je turizam je jedna od glavnih ekonomskih grana Hrvatske, a unutar tog sektora nautički turizam igra posebnu ulogu. Nositelji takvog oblika turizma, i ključan dio turističke infrastrukture za goste koji na Mediteranu traže kvalitetu i premium iskustvo su naravno marine.
U Hrvatskoj je najveći lanac marina državni ACI Club, lanac od 22 marina koje se protežu od Umaga do Dubrovnika, i za koje kažu iz kompanije da ih godišnje posjećuje oko 400.000 nautičara. Po podacima bonitetne platforme CompanyWall ACI je od 2022. do 2024. imao rast prihoda od 17 posto, od 33,2 milijuna do 39,1 milijun eura. No, i rashodi su rasli, za 30 posto, od 28,9 do 37,7 milijuna – što znači da se ostvarena dobit smanjila za gotovo četiri puta, s 3,4 milijuna eura 2022. na tek 891.000 2024.
U posljednjem poslovnom izvješću iz srpnja, ACI je u prvoj polovici ove godine ostvario 16,2 milijuna eura prihoda, ili rast od 4 posto u odnosu na prvu polovicu 2024., dok su rashodi rasli 7 posto u promatranom razdoblju, na 17,7 milijun eura. Najveći izvor prihoda su im godišnji vezovi, koji čine 62 posto prihoda, dok su kao glavni uzrok rasta rashoda naveli rast troškova plaća za njihovih gotovo 400 zaposlenika.
ACI je najveći, ali ne i jedini – jer u Hrvatskoj posluje ukupno 56 marina – no čini se da je trend rasta troškova i pada marži zajednički problem cijelog sektora, kojeg unatoč relativno stabilnim prihodima opterećuju i ugovori za koncesije, koji istječu 2030. Zato smo o poslovanju cijelog sektora i njegovoj sadašnjosti i budućnosti popričali s predsjednikom Udruženja marina pri HGK Seanom Lisjakom.
“Poslovanje hrvatskih marina u prvom polugodištu 2025. godine bilježi stabilan razvoj. Najveći udio prihoda ostvaruje se od usluge ugovornog godišnjeg veza, na kojeg oscilacije u sezonskoj potražnji uglavnom nemaju značajnog utjecaja,” rekao je Lisjak za Financije.hr.
Ipak, Lisjak podsjeća da brojne marine bilježe pad tranzitnog prometa. “To je u skladu s podacima platforme za booking plovila o padu broja najmova čarter plovila. Iako službeni podaci platforme e-crew/e-visitor ne pokazuju pad nautičkog prometa, u srpnju je ostvaren pad od 0,4 posto u noćenjima nautičkih gostiju na čarter plovilima u odnosu na isti mjesec 2024., dok je na ukupnoj razini u prvih sedam mjeseci ostvaren rast od 0,4 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine,” rekao je Lisjak.
Kad se radi o konkurenciji drugih dijelova Mediterana, ona se prije svega osjeća kroz pad tranzitnog segmenta i broj gostiju na čarter plovilima. No, iako su u zemljama poput Grčke, Turske ili Crne Gore niže cijene vezova, goriva i popratnih, servisa, Hrvatska nudi razvijeniju infrastrukturu.
“Gosti uspoređuju vrijednost za novac, i to ne samo kod cijene veza ili najma plovila, nego i općih troškova boravka, poput primjerice pristojbi, restorana, ili nabave i logistike za brodove. Hrvatska i dalje zadržava visoku poziciju kao favorit nautičkih gostiju, posebno iz Europe, zbog svoje razvedene obale, sigurnosti plovidbe i boravka, cestovne blizine, te kvalitetne nautičke infrastrukture. Dodatni je to poticaj hrvatskim marinama i čarterima da održavaju visoku razinu usluge, ali im istovremeno ograničava prostor za podizanje cijena, čak i u špici sezone,” kaže Lisjak.
Što se tiče potencijala za razvoj ili iskorak i strukturnih problema nautičkog sektora, Lisjak kao glavne izazove ističe problem koncesija, prostorno-planska ograničenja i infrastrukturnu zasićenost u najpopularnijim destinacijama.
“Daljnji razvoj djelatnosti treba biti usmjeren na podizanje kvalitete u svim segmentima nautičke ponude (marine, čarter plovila, ugostiteljski objekti koji ciljaju nautičke goste, itd.) – ne nužno povećanje broja vezova, marina i plovila. Dugoročna konkurentnost ovisit će o investicijama u strukturu i kvalitetu vezova, sadržaja na kopnu, odnosno sustavnom razvoju premium, kvalitetne i raznolike nautičke ponude,” kaže Lisjak.
Lisjak kaže da su nova ulaganja ključna jer su današnji nautički gosti puno zahtjevniji, traže dodatne sadržaje i usluga u okviru marina, a i plovila su u prosjeku puno veća, što traži zahvate u infrastrukturi za njihov prihvat.
Pročitajte još:
“Približavanjem isteka koncesijskih razdoblja, smanjuje se investicijski potencijal marina, budući da se investicije neće imati vremena amortizirati u preostalom razdoblju, a investitori nemaju pravnu sigurnost da će imati prednost na budućim natječajima, ili biti u potpunosti obeštećeni za visinu ulaganja, preko ugovorenih važećih koncesija,” objašnjava Lisjak.
Zbog svega navedenog, zaključuju iz Udruge marina pri HGK, u narednih pet godina bit će veliki izazov očuvanje konkurentnosti hrvatskih marina.
