Poznato je da u nesigurnim vremenima, kad zbog trgovinskih napetosti i volatilnosti globalnog tržišta investitori traže sigurnije oblike imovine, rastu interes i potražnja za alternativnim oblicima imovine, kao što su investicijsko zlato ili umjetnine.
U ovogodišnjem izvještaju Art & Finance Report 2025 kojeg svake dvije godine priprema konzultantska kuća Deloitte Private analitičari su ukazali na pad broja prodanih umjetnina na globalnom tržištu najskupljih predmeta (vrednijih od 2 milijuna eura) u 2024. godini, od čak 26,2 posto u odnosu na godinu ranije, ponajviše zbog smanjenja priljeva kapitala iz Azije zbog kineske nekretninske krize i sve većih globalnih nestabilnosti.
Do pada je došlo nakon par godina rasta u vremenu nakon pandemije Covida-19, i posebice ogromnog skoka 2021. godine kad je broj umjetnina prodanih za milijunske iznose narastao za 70 posto u samo godinu dana.
Za 2025. analitičari prognoziraju stagnaciju, ali i veći utjecaj nove vrste kolekcionara – mlađih kupaca koji se dobro razumiju u tehnologiju i koji osim u umjetnost ulažu i u luksuznu robu, fotografiju, dizajnerske predmete, predmete iz pop kulture, arhivska vina i slično.
Oko četvrtina najbogatijih pojedinaca kaže za sebe da su kolekcionari, i na takve investicije izdvajaju oko 12,9 posto svojih ulaganja. Vrijednost umjetnina na svjetskom tržištu bi do 2030. mogla dosegnuti oko 3.470 milijardi dolara, a oko 72 posto mlađih ulagača po istraživanju Deloittea kaže da više vrednuje kulturnu vrijednost nego financijski povrat na takvu vrstu ulaganja.
No, kakvo je stanje na hrvatskom tržištu? Okruženi izložbom bakropisa i crteža Mencija Klementa Crnčića u galeriji Kontura u Radićevoj ulici popričali smo o stanju na tržištu umjetnina s direktorom Konture, Zdravkom Mihočinecom.
Kontura se aukcijama bavi od 2002. godine, a osim toga se više od 30 godina bavi i vođenjem vlastite galerije u centru Zagreba i izdavaštvom – što uključuje specijalizirani art magazin Kontura s više od 1.000 pretplatnika, te monografije i druga izdanja vezana za likovnu umjetnost – i uslugama procjene tržišne i povijesne vrijednosti umjetnina.
Kontura organizira četiri sezonske aukcije godišnje – posljednja je bila u listopadu, a sljedeća, zimska, je na rasporedu 9. prosinca. Osim Konture, aukcijama umjetnina se bavi i Art Mark, podružnica rumunjske aukcijske kuće, koja se u Zagrebu otvorila krajem 2023. i na prvoj aukciji te godine ostvarila promet od gotovo 250.000 eura.
“Kod nas na tržištu umjetnina srednjoročno planiranje je puno lakše i stabilnije. Ne zaključujemo samo na temelju trenutnih kretanja već gledamo kretanja u posljednjih 10-20 godina, pa znamo što se događa u struci. Struka još nije obradila 70-e i 80-e godine koje nam predstoje, kao što je prije desetak godina struka obradila 50-e i 60-e, u smislu umjetničkih kretanja, značajnih umjetnika, i slično, pa se može odrediti kako će se kretati tržište,” kaže Mihočinec.
“Presudno je obrazovanje publike, na koji način se djela prezentiraju publici, a tu je i onaj dio trgovačkog posla. Dakle, stvari poput marketinga, finese za privlačenje i prezentacije nekog predmeta kupcima, itd. Sudionici na tržištu se ponašaju etično, jer svi želimo biti prisutni na tržištu dugoročno – nije nam stalo da se nešto brzinski proda, pa da se netko kasnije žali,” kaže Mihočinec, i dodaje da je ulaganje u umjetnine gotovo uvijek isplativo, pod uvjetom da su kupci dobro informirani.
Kolekcionari i trgovci koji dobro poznaju lokalno tržište mogu na preprodaji umjetnina ostvariti dobit od 20 posto u samo nekoliko mjeseci. Govoreći o povijesnim trendovima, u 2000-ima je bilo zlatno doba za tržište umjetnina, kaže Mihočinec, između ostalog i zato što je tržište bilo dobrim dijelom neregulirano. No, onda je nakon početka recesije 2008. došlo do naglog pada, koji je potrajao.
“To je trajalo sve do negdje 2015. i onda se krenulo buditi tržište, i počeo je lagani rast koji traje sve do danas. Tako da je proteklih desetak godina desetljeće rasta tržišta umjetnina… I to u svim segmentima – kod nas je moderna umjetnost, od 19. stoljeća do Drugog svjetskog rata, još uvijek vodeća, i po umjetnicima i po tržišnim vrijednostima, i za njih ima najviše interesa. Tu je bilo i nekih drugih iskoraka, poput interesa za naivu, koji se pojavio u 70-ima. A u posljednjih desetak godina se javlja značajan rast interesa za poslijeratnu umjetnost, iz 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća. To je rezultat i rada nekih institucija kao što je MSU, a ono što je bitno za te umjetnike je i da su međunarodno konkurentni – i u likovnom smislu i u tržišnom.”
Iako Mihočinec kaže da se posljednjih desetak godina osjeća kontinuirani rast tržišta, i u smislu ostvarenih cijena i povećanju broja klijenata koji kupuju i trguju umjetninama, dodaje da u Hrvatskoj nema nijednog izvora koji bi mogao pouzdano sabrati i analizirati brojke domaćeg tržišta umjetnina.
Dok se dobar dio kupoprodaje i trgovine umjetninama kod nas još uvijek odvija u galerijama, aukcijski oblik prodaje ipak nudi i neke prednosti.
“Galerije u pravilu nemaju nikad toliko širok izbor kao aukcije. Na nekim aukcijama može biti i po 150 djela ponuđenih na prodaju, velikog broja različitih umjetnika. Galerije nemaju takav izbor. Nama u Konturi je kapacitet oko 60 djela na svakoj aukciji… Zato aukcije izazivaju i dodatnu pozornost. Galeristi posluju s ciljanom publikom i direktno komuniciraju s kupcima, ali je i mogućnost izmjene cijene minimalna. Na aukciji nikad ne znate koji bi mogao biti maksimum, a i minimalne početne cijene su jako povoljne… Aukcije nude i otvorenost i transparentnost jer cijenu određuje tržište i interes,” kaže Mihočinec.
Procjenjuje se da oko 60 posto kupaca aktivnih na tržištu u Hrvatskoj čine veći kolekcionari, još oko 20 posto otpada na privatne osobe koje kupuju nešto prigodno ili specifično, te da oko 20 posto čine institucije poput muzeja i galerija, koje se osim na kupnju oslanjaju i na donacije. Tu su također i privatne tvrtke koje investiraju u umjetnost, kao i banke, za koje Mihočinec kaže da sve ulažu u takav oblik imovine, i u fundusima imaju radove pretežno mladih umjetnika.
Kontura na svoje četiri godišnje aukcije obično nudi oko 60 djela, a fizički se na njima pojavi oko 40 ponuđača. Aukcija se smatra solidnom ako se na njoj proda proda 30-40 posto ponuđenih djela, dok se 20-ak posto proda kasnije u galerijskoj prodaji.
Pročitajte još:
Mihočinec procjenjuje da se na Konturinim aukcijama u prosjeku generira između 50.000 i 60.000 eura prometa, dok primjerice aukcije rivalske aukcijske kuće Art Mark, na kojima se nudi i 120-150 predmeta, zna ostvariti i po 200 ili 300 tisuća eura prometa. To znači da je prošle godine Kontura imala otprilike 200.000 eura godišnjeg aukcijskog prometa, dok se kod Art Marka ta brojka vrti oko milijun eura godišnje.
“U Hrvatskoj se u zadnjih pet godina, još od početka korone, primjećuje veći promet i rast tržišta umjetnina. Gotovo u pravilu je prinos na ulaganje u umjetnine izgledan, i to veći nego da ulažu u primjerice državne obveznice. Već sa ulogom od 1.000 ili 2.000 eura se može zaraditi 20 posto trgovinom, a naravno i puno više sa većim ulozima, i to u nekoliko mjeseci. Ispod 10 posto na tržištu umjetnina se ne računa da je velika zarada,” kaže Mihočinec, i zaključuje da na domaćem tržištu “svakako postoji velik potencijal.”
