Europska automobilska industrija uspjela je lobiranjem i putem utjecajnih političkih saveznika ishoditi ublažavanje klimatskih pravila za automobile, a sada zrakoplovni sektor čini se da kreće s istom taktikom. Ono što bi željeli zrakoplovni prijevoznici je razvodnjavanje pravila koja obvezuju tvrtke u tom sektoru da povećavaju količinu čistog goriva kao alternativu kerozinu. Ta alternativa je skuplja, odnosno povećava im troškove.
Time zrakoplovni sektor sada postaje novi svojevrsni stres test za europski klimatski plan, odnosno za to koliko je Bruxelles spreman daleko ići u balansu između zelene tranzicije i poticanja europske konkurentnosti.
“Kladim se da će ono što se dogodilo s automobilima biti ponovljeno s europskom regulativom o održivom avionskom gorivu”, ustvrdio je ovih dana, kako prenosi Politico, glavni izvršni direktor energetskog diva TotalEnergies Patrick Pouyanne.
Za automobilsku industriju prvotno je vrijedilo pravilo da se nakon 2035. godine neće moći prodavati novi automobili koji pridonose ugljičnim emisijama sa čime bi se ubilo motor s unutarnjim izgaranjem. No, mnogi su europski proizvođači automobila skočili na noge tvrdeći da će to ubiti automobilsku industriju u Europskoj uniji (EU), poglavito u novom kontekstu borbe protiv američkih carina, posustale potražnje i kineske konkurencije. Na kraju je Bruxelles popustio i sada je novi cilj tek smanjiti emisije u sektoru.
U zadnjih 15 godina EU je pojačao regulativu kojom bi se trebalo smanjiti utjecaj zračnog prometa na klimatske promjene. Izračuni govore da na zračni promet otpada oko tri posto globalnih emisija stakleničkih plinova.
U tu regulativu spada obveza korištenja održivog goriva, plaćanje kredita za ugljične emisije te smanjivanje neugljičnih emisija kao što su ledeni oblaci koje stvaraju zrakoplovi i koji također utječu na globalno zatopljenje. Svi ti elementi sada su pod pritiskom želje za izmjenama.
Prema sadašnjim pravilima zrakoplovne tvrtke moraju osigurati korištenje najmanje dva posto održivog goriva od ove godine, a to raste na šest posto do 2030., 20 posto do 2035. i onda na 70 posto do 2050. Pouyanne smatra da cilj od 20 posto pet godina nakon onoga od šest posto nema nikakvog smisla.
Glavni izvršni direktor Ryanaira Michael O’Leary misli da se niti cilj od šest posto neće postići do 2030.
Lobiranje zrakoplovnih tvrtki ne podrazumijeva potpuno uklanjanje zahtjeva za održivim gorivom već opciju da se mogu dobiti ugljični krediti za određenu količinu održivog goriva čak i ako ih vlastiti zrakoplovi ne koriste. Održivo gorivo bi bilo kupljeno u zračnim lukama gdje je dostupno i moglo bi biti korišteno i od drugih prijevoznika. To bi omogućilo zrakoplovnim kompanijama da dosegnu cilj korištenja održivog goriva čak i ako nije lako dostupno, no Bruxelles se dosad takvoj ideji opirao.
Automobilska koalicija je bila uspješna jer se povezala s državama, a ima znakova da se to događa i u zrakoplovnom sektoru. Sektor, naime, vidi saveznika u povezivanju Italije i Njemačke na promicanju konkurentnosti.
Pročitajte još:
Njemačka je, primjerice, odlučila sniziti nacionalno oporezivanje zrakoplovnih tvrtki što je razljutilo tamošnje Zelene. Talijanska premijerka Giorgia Meloni smatra da su zelena pravila stvorila stratešku ovisnost Europe o drugim dijelovima svijeta, a da pritom nisu realno doprinijela globalnoj zaštiti okoliša i prirode.
Europski povjerenik za transport Apostolos Tzitzikostas ističe da Bruxelles i dalje čvrsto inzistira na dekarbonizaciji zračnog prijevoza i da su ulaganja u ovoj godini ključna za postizanje ciljeva za 2030.
