Prije desetak dana guverner francuske središnje banke Francois Villeroy de Galhau najavio je raniji odlazak s položaja što je protumačeno kao otvaranje puta da njegovoga nasljednika izabere sadašnji predsjednik Emmanuel Macron, odnosno da izbor ne ostane prepušten mogućeg pobjedniku francuskih predsjedničkih izbora iduće godine iz redova krajnje desnice.
Sada su se pojavili medijski napisi da bi isto mogla učiniti i predsjednica Europske središnje banke (ESB) Christine Lagarde kojoj mandat istječe u listopadu iduće godine. Francuski predsjednički izbori održavaju se u travnju 2027.
U njezinom slučaju je navodno ideja da se prije francuskih izbora o njezinu nasljedniku mogu dogovoriti Francuska i Njemačka.
ESB je bio brz u odgovoru da je Lagarde i dalje čvrsto fokusirana na svoju sadašnju ulogu i da nikakve odluke oko njezina eventualnog ranijeg odlaska s položaja nema, no nagađanja, kad je riječ o ESB-u, ipak imaju preveliku težinu da bi prošle bez širih reakcija.
Među analitičarima se javilo razmišljanje da bi pobjeda radikalne desnica u Francuskoj na predsjedničkim izborima teško mogla značiti nametanje nekog neprimjerenog kandidata za položaj predsjednika ESB-a dok bi političko manevriranje oko toga položaja moglo naštetiti ugledu glavne europske monetarne institucije. Drugim riječima, poruka bi bila da su u strahu velike oči.
Vijest o ranijem odlasku Lagarde prvi je objavio Financial Times citirajući izvor koji je navodno dobro upoznat s temom.
Glavni ekonomist za Europu u tvrtki za podatkovne i makroekonomske analize Capital Economics Andrew Kenningham je rekao kako najnovija epizoda pokazuje da su političari u iskušenju izokrenuti pravila kako bi postigli da njihov preferirani kandidat bude na čelu središnje banke makar to podriva imidž ESB-a kao jedne od najneovisnijih središnjih banaka na svijetu.
“Ne izgleda dobro ako političari nastoje kreirati raniji odlazak”, ustvrdio je.
Kenningham je dodao i da bi teško francuska krajnja desnica mogla nametnuti svog kandidata, odnosno da je zabrinutost “pretjerana, pa čak i blago paranoična”. Jedan od razloga je što je predsjednik ili predsjednica ESB-a dio šire strukture donošenja odluka. Osim toga osobu na taj položaj imenuju zemlje članice Europske unije kvalificiranom većinom.
Frederik Ducrozet, voditelj makroekonomskih istraživanja u tvrtki Pictet Wealth Management i stručnjak za ESB, smatra da će odluka o prvom čovjeku ESB-a uvijek biti kompromis s Njemačkom i drugim zemljama.
“Najbolji način za obranu središnje banke je prihvatiti demokratska pravila. Ako to znači da (kandidat krajnje desnice) Jordan Bardella sudjeluje u razgovorima o ESB-u 2027., to je demokracija”, ocijenio je Ducrozet za Euronews.
Kako god bilo, činjenica je da se mandat Lagarde bliži kraju i da nije preuranjeno nagađati o nasljedniku.
Među kandidatima ističe se bivši guverner nizozemske središnje banke Klaas Knot koji, po ocjeni analitičara, ima svo potrebno iskustvo i kvalifikacije za preuzimanje tog posla.
Neki mu zamjeraju da je previše blizak političarima, no to mu može ići i u prilog jer se političari i dogovaraju o izboru. S druge pak strane on trenutačno nije uključen u kreiranje politike što mu može otežati posao u kampanji što se službena utrka za prvu osobu ESB-a kasnije pokrene.
Drugi visoko kvalificirani kandidat je Pablo Hernandez de Cos koji je bivši guverner španjolske središnje banke, a sada je u Banci za međunarodna poravnanja (BIS).
Pročitajte još:
On je uspio vratiti poljuljani kredibilitet španjolske središnje banke nakon godina mutnog i politički kompromitiranog vodstva, no to je uključivalo kritiku nedovoljne odlučne mirovinske reforme premijera Pedra Sancheza što ga može koštati potpore službenog Madrida.
Ne treba zaboraviti ni na Njemačku koja nikada nije imala prvu osobu u ESB-u. Među njezinim mogućim kandidatima su Isabel Schnabel koja je sada u izvršnom odboru ESB-a, trenutačni predsjednik Bundesbanka Joachim Nagel te bivši ministar financija u vladi Olafa Scholza Juerg Kukies.
