Europa se sve više suočava sa stambenom krizom i građevinskom industriju koja je ne može pratiti. Je li modularna gradnja, kuće izgrađene u tvornicama i sastavljene na licu mjesta, rješenje za oboje?
Modularna gradnja je način izgradnje u kojem se zgrada sastavlja od unaprijed izrađenih dijelova (modula) koji se proizvode u tvornici, a zatim dopremaju na gradilište i tamo spajaju u cjelinu. Funkcionira tako da se moduli (npr. sobe ili dijelovi stana) izrađuju u kontroliranim uvjetima u tvornici. S obzirom na to da su Vlade EU iscrpile većinu brzih rješenja, a građevinska industrija se bori s modernizacijom. Modularna gradnja, koja daje prioritet gradnji u tvornicama, mogla bi biti dio rješenja.
EU se suočava s nedostatkom do 10 milijuna stambenih jedinica, što je otprilike 3,5 posto ukupnog broja. Njemačkoj je potrebno 400.000 novih domova godišnje, ali nije ni blizu ostvarenja tog cilja. Francuska ima 2,8 milijuna kućanstava na listama čekanja za socijalne stanove. Nizozemska mora izgraditi oko milijun domova do 2031. godine. A diljem bloka stvarna izgradnja postiže samo oko pola potrebnog tempa.
Zbog svega toga modularna gradnja, gdje se kuće grade u tvornicama i sastavljaju na licu mjesta, dobiva ozbiljnu političku i industrijsku podršku. Modularna gradnja uključuje prefabrikaciju dijelova zgrade, kao što su sobe, zidovi ili podne jedinice, u kontroliranom tvorničkom okruženju prije transporta i sastavljanja na licu mjesta. Ovaj pristup tretira stanovanje kao proizvod proizveden na proizvodnoj traci.
Ova vrsta gradnje nudi važne prednosti u odnosu na tradicionalne metode. Projekti se mogu dovršiti 50 do 90 posto brže, jer se radovi u tvornici i priprema gradilišta odvijaju istovremeno. Otpad se smanjuje na 10 do 15 kilograma po četvornom metru, u usporedbi s 25 do 30 kilograma kod konvencionalne gradnje. Ugrađeni ugljik može se smanjiti do 45 posto, čime se modularna gradnja usklađuje s ciljevima održivosti EU-a.
S obzirom na kronični nedostatak radne snage u europskom građevinskom sektoru, ključna je mogućnost preseljenja kvalificirane radne snage u zatvorene prostore i skaliranja proizvodnje. Europsko tržište modularnih sustava procjenjuje se na otprilike 31 milijardu eura u 2025. godini, a predviđa se da će do 2030. godine premašiti 40 milijardi eura.
Tko je vodeći u Europi?
Švedska prednjači u sektoru, s otprilike 45 posto novih stambenih objekata izgrađenih korištenjem metoda izvan lokacije ili modularnih metoda. To odražava dugogodišnju političku podršku, učinkovite procese odobravanja i kulturno prihvaćanje industrijalizirane gradnje. Stockholm Wood City, veliki drveno-modularni razvojni projekt, služi kao model drugim europskim gradovima.
Foto: Stockcake.com
Njemačka je drugo najveće tržište, s 26 posto novih montažnih samostojećih i dvostambenih kuća u 2024. godini, uz potporu saveznih subvencija za klimatski učinkovito stanovanje. Naglasak zemlje na preciznoj proizvodnji podržava usvajanje tvorničke gradnje.
Nizozemska brzo širi modularnu gradnju kako bi ostvarila svoj cilj izgradnje milijun novih domova do 2031. godine. Investitori integriraju Informacijsko modeliranje zgrada (BIM) s modularnim sustavima kako bi ubrzali procese projektiranja i odobravanja.
Španjolska i Portugal su tržišta u nastajanju, nudeći jednostavnije propise o zoniranju i sve veće državne poticaje koji privlače modularne investitore koji žele proširiti svoja ulaganja u južnu Europu. Poljska, koja se suočava s nedostatkom od 1,5 milijuna stambenih jedinica, također privlači modularne investitore, posebno za projekte socijalnog stanovanja.
Ispunjava li modularna kuća EU standarde?
Ukratko: da, ali regulatorni krajolik je fragmentiran, a ta fragmentacija sama po sebi predstavlja prepreku razmjeru.
Na razini EU-a, Uredba o građevinskim proizvodima (CPR) zahtijeva CE oznaku za građevinske komponente, a standardi za zgrade gotovo nulte energije (nZEB) prema Direktivi o energetskoj učinkovitosti zgrada primjenjuju se jednako na modularnu i tradicionalnu gradnju. Modularne kuće obično zadovoljavaju nZEB zahtjeve, zahvaljujući preciznosti tvornički kontrolirane izolacije i hermetičkim ovojnicama.
No nacionalni građevinski propisi znatno se razlikuju. Njemačka primjenjuje stroge građevinske standarde DIN 1055 i razvila je posebne smjernice za prefabrikaciju. Švedska pravila BBR uključuju odredbe za velika opterećenja snijegom. Francuski propis RE 2020 nameće detaljne provjere usklađenosti s energetskim i ugljičnim propisima, što usporava proces odobravanja u usporedbi s nordijskim modelom. Irska zahtijeva punu građevinsku dozvolu za trajne modularne kuće, iako se reforme u 2025. kreću prema ublažavanju pravila za manje jedinice.
Glavni strukturni problem je taj što se moduli certificirani u jednoj zemlji EU ne mogu automatski koristiti u drugoj. Prekogranična trgovina zahtijeva zasebne nacionalne certifikate, što stvara prepreke proizvođačima koji žele proširiti poslovanje unutar EU.
EU počinje rješavati ovo pitanje. Ažurirana Uredba o građevinskim proizvodima (EU 2024/3110) uvodi digitalne putovnice proizvoda za građevinske komponente, strojno čitljive zapise koji obuhvaćaju materijale, ugljični otisak, CE oznake i energetsku učinkovitost. Osmišljene su kako bi se skratilo vrijeme odobrenja i omogućile automatizirane regulatorne provjere preko granica. Vlasti mogu skenirati QR kod ili NFC oznaku i odmah provjeriti usklađenost, umjesto da tjednima čekaju na papirnati pregled.
Prepreke koje ostaju
Modularna gradnja ima ograničenja. Fleksibilnost dizajna je ograničena, a promjene nakon tvorničke proizvodnje značajno povećavaju troškove. Potrebni su ravni tereni i pristup dizalicama. Visoki početni troškovi postavljanja u tvornici također mogu odvratiti investitore bez sigurnog projektnog procesa.
Glavna sistemska prepreka, međutim, je regulatorna. Fragmentirani nacionalni zahtjevi za certificiranje sprječavaju prekogranične ekonomije razmjera koje bi modularnu gradnju učinile dramatično jeftinijom diljem Europe. Industrijske skupine i Europska komisija zalažu se za usklađene eurokodove i standardizirane europske tehničke procjene posebno dizajnirane za modularne sustave.
Pročitajte još:
Modularna gradnja nije potpuno rješenje za stambenu krizu u Europi. Međutim, to je jedan od rijetkih pristupa koji može značajno ubrzati ponudu stanova bez potrebe za dodatnim radnicima, zemljištem ili duljim rokovima.
Švedska pokazuje potencijal kada vlade usklade politiku, nabavu i propise o planiranju kako bi podržale industrijsku gradnju. Njemačka slijedi taj put. Ključno pitanje za ostatak Europe je može li politička volja pratiti tehnološki napredak i može li Bruxelles riješiti regulatorni mozaik prije još jednog desetljeća nestašice stambenog prostora. S milijunima kućanstava diljem EU koji su preopterećeni, čekaju u redovima ili žive u prenapučenim uvjetima, pritisak da se pronađe taj odgovor ne jenjava.
