Europska unija započinje novu fazu industrijske transformacije. Nakon desetljeća ovisnosti o uvozu, od čipova do baterija Europska unija se sve odlučnije suprotstavlja kineskoj dominaciji u ključnim sektorima.
Nova industrijska strategija, potaknuta geopolitičkim tenzijama i ekonomskim pritiscima, usmjerena je na jačanje europske proizvodnje, smanjenje ovisnosti o Kini i stvaranje globalno konkurentnih lanaca vrijednosti.
Europska unija razmatra uvođenje politike po kojoj bi određeni “kritični proizvodi” – automobili, tehnologija, čiste energije i industrijske komponente morali sadržavati značajan udio materijala proizvedenih u Europi. Prema prijedlogu – dio sadržaja tih proizvoda mogao bi iznositi do 70 posto.
Ova strategija ima za cilj smanjiti ovisnost EU-a o uvozu iz Kine, osobito u sektorima u kojima je Europa trenutačno previše ovisna od vanjskih dobavljača.
Europa danas ovisi o Kini u gotovo svim ključnim tehnologijama budućnosti od baterija i solarnih modula do rijetkih metala, elektroničkih komponenti i telekomunikacijske opreme. U pojedinim segmentima, poput fotonaponskih panela, ovisnost prelazi i 90 posto. Pandemija, poremećaji u lancima opskrbe i trgovinski sukobi između SAD-a i Kine pokazali su koliko je ta ovisnost rizična. Europske tvornice ostajale su bez čipova, energetski sektor pogođen je skokovima cijena, a industrijska proizvodnja sve je više postajala talac vanjskih faktora.
Iako je namjera jasna prijedlog je naišao na otpor dijela zemalja članica. Bruxelles je odgodio raspravu o prijedlogu za utvrđivanje minimalnih razina domaće proizvodnje nakon reakcija devet država zemalja članica (među njima Češka, Estonija, Finska, Irska, Švedska, Slovačka i druge) koje su u zajedničkom dokumentu upozorile da bi takva pravila mogla dovesti do rasta cijena, poremećaja u opskrbnim lancima, smanjenja konkurencije te time otežati tržišnu dinamiku i inovacije. Također, kritičari smatraju da se politika “europske preferencije” smije primjenjivati samo u iznimnim slučajevima, za strateške sektore i ograničeno u vremenu.
Zbog takvih prigovora i straha od negativnih posljedica, Europska komisija je najavila da će konačni prijedlog odgoditi. Novi datum za razmatranje je sada 28. siječnja 2026. Time se pokazuje da je među članicama i institucijama značajna podjela oko toga koliko daleko EU smije ići u zaštiti domaće proizvodnje, i kako balansirati između industrijske suverenosti i slobodnog tržišta.
Što očekivati od politike „kupujmo europsko“
Novi industrijski okvir neće utjecati samo na kompanije, nego i na potrošače. Cijene električnih automobila u EU mogle bi kratkoročno porasti jer će uvoz kineskih modela biti skuplji i reguliraniji. Slično bi se moglo dogoditi i sa solarnom opremom.
No, cilj Bruxellesa je dugoročno izgraditi snažnu domaću industriju koja može ponuditi konkurentne i cjenovno prihvatljive alternative, čime bi Europa stekla veću sigurnost opskrbe.
Ove promjene duboko mijenjaju poslovni teren u Europi, pri čemu bi nova industrijska politika posebno pogodovala sektorima za koje Unija smatra da su strateški – proizvođači čipova, baterija, energetskih tehnologija i obrambene opreme. Njih, u slučaju da politika „kupujmo europsko“ zaživi, očekuje snažan rast potpora i stabilniji okvir za investicije.
Kompanije koje već imaju snažnu tehnološku osnovu i ne nose visoke razine duga također će profitirati, jer se mogu brže prilagoditi novim zahtjevima i privući sredstva.
Pročitajte još:
S druge strane, veliki izazovi čekaju tvrtke koje ovise o jeftinom uvozu iz Kine. Carine i strože kontrole povećat će im troškove, a dio opskrbnih lanaca bit će potrebno reorganizirati. Posebno ranjive bit će male i srednje kompanije koje teško mogu pratiti snažan rast regulatornih zahtjeva, certificiranja i pravila o podrijetlu robe.
Dodatnu neizvjesnost stvara mogućnost kineskih protumjera, što će najviše pogoditi europske proizvođače koji su snažno prisutni na kineskom tržištu.
