Europska komisija je pripremila prijedlog proračuna Europske unije (EU) za novi sedmogodišnji okvir koji počinje od 2028. godine i taj posao, koliko god bio težak, nije najteži dio puta do konačnog izgleda budžeta.
Naime, sada trebaju oko svega postići suglasnost zemlje članice, a tradicionalno to povlači za sobom natezanje između bogatijeg sjevera i zapada te siromašnijeg juga i istoka.
Ovoga su četvrtka stoga te bogatije zemlje organizirale sastanak u Beču kako bi počele usklađivati stajališta uoči zahtjevnih pregovora koji bi se mogli protegnuti i na dvije godine.
Zanimljivo je ipak da je ovo prvi put da se ta skupina zemalja, koje uključuju Francusku, Njemačku, Nizozemsku i druge zemlje sa sjevera, sastaje zasebno na početku razdoblja pregovaranja. Očito je proračunski prijedlog težak 1,816 bilijuna eura previše kompleksan da bi se stvari prepustile rješavanju u hodu.
Bruxelles je prijedlog koji sadrži na stotine stranica detalja objavio 16. srpnja, a od tada su vjerojatno u svim zemljama, unatoč ljetnim godišnjim odmorima, posvetili značajan dio vremena proučavanju tih detalja kako bi razabrali koliko će novaca koja država dobiti ili izgubiti i u kojem segmentu.
S druge su pak strane pozicionirane zemlje poput Poljske, Španjolske ili Italije koje žele veću potrošnju, posebice u područjima kao što su poljoprivreda i financiranje siromašnijih regija.
Treba reći da se na bečkom sastanku neće sastati ministri, već dužnosnici koji rade na izradi pregovaračkih stajališta. Ministri svih zemalja članica će o proračunu razgovarati na sastanku u listopadu.
Naravno, konačni je cilj navući koliko je god moguće više novaca prema područjima koja su određenoj zemlji najvažnija.
To je uobičajena situacija, kazao je za Politico nekadašnji europski povjerenik za proračun Poljak Janusz Lewandowski.
Nije čudo da jednu skupinu u toj internoj proračunskoj borbi čine zemlje koje su neto platiteljice u europski proračun i koje zapravo žele podignuti donekle kočnicu u potrošnji te one druge koje smatraju da europski kohezijski fondovi moraju nastaviti imati ključnu funkciju u razvoju siromašnijih područja.
No, i u ta dva kampa se znaju pojaviti razlike. Primjerice, Francuska smatra da bi bilo dobro imati zajednički europski dug, a Nizozemska je protiv toga. Također, Pariz je skloniji stajalištu Poljske oko poljoprivrednih subvencija jer ima snažan poljoprivredni sektor.
“Na kraju krajeva ispada da se Francuska i Njemačka dogovore oko brojki, a mi onda to slijedimo”, prokomentirao je pomalo ironično pregovore jedan europski diplomat iz manje zemlje neto platiteljice.
Poljska je obično najglasnija među zemljama neto primateljicama novaca iz zajedničkog budžeta, a treba vidjeti kakva će ovoga puta biti inače tradicionalna potpora Mađarske s kojom je trenutačno donekle narušeno savezništvo zbog politike Viktora Orbana.
Mediteranske bi zemlje stoga sada mogle imati snažniju koordinacijsku ulogu među siromašnijim članicama, a Malta je početkom ovoga mjeseca već organizirala sastanak proračunskih stručnjaka iz te skupine koja se popularno naziva Prijatelji kohezije.
Bruxelles će pak nastojati utjecati na nacionalne vlade da se što više drže izvornog proračunskog plana. Idućih mjeseci će povjerenik za proračun Piotr Sarafin posredovati u pregovorima između neto platitelja i Prijatelja kohezije.
Lewandowski smatra da dobar proračunski pregovarač mora igrati na kartu “podijeli i vladaj” i ne smije pridonositi jačanju dvaju blokova.
Glavni tajnik u austrijskom ministarstvu financija Stefan Imhof smatra da konačni izgled proračuna neće baš biti jednak onome što je Europska komisija predložila jer će se svatko morati u nečemu prilagoditi, ali je uvjeren da će dogovor, kao i uvijek, biti postignut.
Pročitajte još:
Očekivanja Hrvatske, ili točnije premijera Andreja Plenkovića, su da bi se pregovori mogli približiti kraju istekom 2026. godine ili protegnuti na dio 2027. godine. Dotad, kako je rekao, neće biti moguće imati konačnu sliku takozvane nacionalne omotnice.
Napomenuo je nakon objave prijedloga Europske komisije kako očekuje da će Hrvatska proći vrlo dobro te da je važno naći nove izvore na prihodovnoj strani s obzirom na povećane rashode u odnosu na tekući proračun koji iznosi oko 1,2 bilijuna eura. To je jedan posto bruto društvenog proizvoda (BDP) EU-a, a za novi proračunski okvir to se diže na 1,26 posto BDP-a.
