Vlada RH donijela je prošli tjedan odluku da više neće ograničavati cijene goriva, a uz konstantan rast ostalih cijena na domaćem tržištu, mnogi su zabrinuti da bi sada i cijene goriva mogle porasti. No to nije jedina briga hrvatskih građana, jer neki od njih su više uznemireni zbog sve skupljih nekretnina. O svemu tome i mnogim drugim problemima u hrvatskom gospodarstvu razgovarali smo s Ivicom Žuro, konzultantom u financijama, bankovnom poslovanju i upravljanju poduzećima.
Specijalnost mu je praćenje investicija u nautičkom charteru, turističkim kapacitetima i građevini te postavljanju solarnih elektrana. Bavi se financiranjem poduzetništva, kao i refinanciranjem postojećih obveza povoljnijim kreditiranjem te organizacijskim poboljšanjima i uštedama na troškovima poslovanja, a i član je Hrvatske udruge poslodavaca (HUP).
Za Financije.hr je rekao da nakon ukidanja ograničenja cijena goriva možemo očekivati lagani rast, odnosno stagnacija do kraja sezone pa blagi pad do kraja godine. Primarno zbog toga što ratni sukobi nisu značajnije utjecali na rast cijena, a u Hrvatskoj se cijene formiraju sukladno kretanjima na mediteranskom tržištu.
“Vlada je na tragu onog što se događa na tržištu i očito su procijenili da neće biti znatnih potresa, što pokazuje i geopolitička situacija. Drugi razlog, koji je bitniji, je loše punjenje državnog proračuna prihodima od trošarina, što je dovelo do rasta deficita s 400 milijuna eura krajem prošle godine na 1,9 milijardi početkom lipnja ove godine”, kazao nam je Žuro.
Komentirao je i općeniti rast cijena te mogućnost novih ograničenja od strane Vlade.
“Trgovački sektor formira cijene tako što ih pokušava dići koliko god može, pa su, primjerice, iste tablete za perilicu posuđa tri puta skuplje u Rijeci nego u Trstu koji je udaljen samo 45 minuta vožnje. Mala smo zemlja za veliku zaradu stranih trgovaca i domaćih uvoznika. U svakom slučaju ne očekujem pad cijena, najviše zbog naših potrošačkih navika koje bismo trebali mijenjati ako želimo sebi dobro. Iskustvo nas uči da su cijene rasle kad god je cijena goriva rasla već za koji cent. Tu smo redovito slušali argumente kako trošak prijevoza čini 30 posto cijene neke robe. S druge strane, nikad nije zabilježen pad cijene robe kad je došlo do pada cijene goriva. Sada je cijena litre dizela pola eura niža nego krajem 2022., a cijene robe nisu pale nego je zapravo suprotna situacija”, istaknuo je i dodao da su ograničenja uvijek zgodna mogućnost populističke politike.
Kada je riječ o trenutačnim cijenama goriva u Hrvatskoj u odnosu na susjedne zemlje, kaže da su blago veće nego one u Sloveniji, ali su jednake cijenama u Srbiji, uz iznimku dizela koji je posljednjih tjedana u Srbiji bio skuplji i do 20 centi za litru. S obzirom na znatno manju kupovnu moć, to je veliki problem i stanovništvu i gospodarstvu kod njih.
Objasnio je i kako su dosadašnja ograničenja cijena goriva u Hrvatskoj utjecala na proizvođače i distributere naftnih derivata.
“Na prvi mah su ograničenja imala negativan utjecaj jer su proizvođači i distributeri, pogotovo na crpkama na autocestama, navikli imati nešto veću zaradu. Na kraju im zarada nije patila jer su dobivali veće subvencije, a i planiranje je znatno lakše ako znate koje troškove možete očekivati u točno određenom vremenu. Na dobitku su bili i turisti koji su plaćali po subvencioniranoj cijeni”, rekao nam je ekonomski analitičar.
Neki stručnjaci smatraju da je Vladina odluka povezana s turističkom sezonom, jer sada stranim državljanima više neće biti subvencionirano gorivo, a to će, naravno, puniti proračun.
“To nije bez razloga jer je, i bez situacije s deficitom proračuna, ovo prigoda za punjenje državne blagajne iz koje se ove godine treba isplatiti 173 milijuna eura dodatka umirovljenicima. Za očekivati je daljnji pritisak na rast plaća u javnom sektoru koji zapošljava gotovo 30 posto od ukupnog broja djelatnika. Svaki izvor prihoda je tu dobrodošao”, tvrdi Žuro.
S obzirom na utjecaj koji turizam ima na hrvatsko gospodarstvo, zanimalo nas je oslanjali se Hrvatska previše na njega.
“Hrvatska se općenito oslanja na sve vrste dotoka novca izvana, pa tako i turizam, koji je, uz doznake naših radnika vani i EU fondove, glavni generator prihoda. Turizam iz godine u godinu čini od 21 do 25 posto BDP-a, uslužni sektor doseže i do dvije trećine, a to može biti nešto na čemu se održava nacionalno gospodarstvo samo ako je riječ o visokotehnološki razvijenoj zemlji, što mi nismo. Tehnološka osnova je takva da smo prešli 70 posto prosjeka produktivnosti EU-a. U odnosu na Njemačku i druge slične države mi smo na otprilike 50 posto njihove produktivnosti, što je vrlo nezahvalna pozicija jer naša poduzeća ne mogu investirati u opremu i vještine zaposlenika ni blizu kao one vani. Dakle, ako nije neka opća kriza, kao što je pandemija ili slom financijskog sektora, mi zaostajemo. Prerađivački sektor je zaslužan za 12 posto BDP-a, odnosno polovinu onog što otpada na industriju, i to je ono što nije dobro jer bi trebao zauzimati dvostruko veći udio kao što je to npr. slučaj u Turskoj koja grabi naprijed ogromnim koracima”, objasnio nam je Žuro.
Dakle, turizam je vrlo bitan za generiranje prihoda. Ipak, ove godine, kao i prethodnih, mnogi ugostitelji se žale da turisti slabo troše, a turisti se žale na visoke cijene.
“Mi u Hrvatskoj smo specijalisti za piljenje grane na kojoj sjedimo. Nijedna turistička zemlja ne komunicira javno svoje loše strane, samo mi pričamo kako smo skupi. Ne znam što očekujemo, da će porasti broj noćenja u Hrvatskoj ako što više budemo ponavljali da smo skuplji od ostalih. Šizofrena je situacija to što pored javne sigurnosti, sve bolje povezanosti, događanja, mediteranskog načina života, raznolikosti ukupne ponude od Prevlake do Dunava, mi danima raspredamo o tome zašto je dobra kava kod nas za dlaku skuplja od neke u Austriji i Njemačkoj. Trend poskupljenja nije specifičan samo za Hrvatsku, nego je prisutan u većini mediteranskih destinacija zbog općeg rasta inflacije i troškova poslovanja. Cijene smještaja u Hrvatskoj su u prosjeku konkurencije, dok su cijene u ugostiteljskim objektima puno češće predmet debate”, kazao je stručnjak.
“Nije stvar samo naše skupoće već u konačnici činjenice da je prosječnom građaninu EU-a život znatno skuplji i svaki će euro prevrnuti dvaput. Tržište će tu vrlo brzo pokazati gdje smo jer se od četiri mjeseca sezone ne može živjeti ako je posao loše osmišljen. Pokazala su to iskustva lani u nautičkom čarteru kada su tvrtke za najam plovila imale nikad veću potrošnju plinskih boca, a mnogi lokali po uvalama diljem Jadrana nisu imali ni blizu promet. Ne zaboravimo – kava na Rivi, kobasica na Adventu i kugla sladoleda uz more nisu socijalne kategorije i uvijek je to imalo svoju cijenu. Prošla su vremena kada je prosječan zapadnjak tijekom ferragosta 10 puta jeo jastoga”, dodao je.
Uz cijene u turizmu, Žuro je prokomentirao i cijene na tržištu nekretnina, odnosno mjere Vlade za priuštivo stanovanje.
“Pozdravljam uvođenje novih mjera kod kojih je najbolji dio to to se odnose na gradnju u cijeloj Hrvatskoj i to ne samo stanova u zgradama. Žao mi je što u najvećoj mjeri nismo s ovim krenuli još 2022. kad je krenuo značajniji rast cijene četvornog metra. Austrijska iskustva rješavanja ovog problema su poznata već 90 godina, njihove osiguravajuće kuće više zarađuju od najma stanova nego od osnovnog poslovanja. Naše banke bi imale volje ići u kreditiranje izgradnju kompletnih naselja, a s obzirom na to sve, jasno je da smo mogli imati već useljene prve stanare da smo krenuli na vrijeme kroz javno-privatno partnerstvo. Jedna od indirektnih mjera je uvođenje poreza na nekretnine što nije dalo efekta jer cijene na kontinentu nezadrživo rastu većom stopom od Jadrana. Moglo se, kao što se vidi, i bez toga”, zaključio je.
Naveo je i da je pravilnik o povratu poreza na kupnju prve nekretnine dobro osmišljen te da je definitivno bolje rješenje od APN-a (mjere Vlade kojom se hrvatskim državljanima želi olakšati stambeno zbrinjavanje kroz otplatu dijela stambenog kredita) jer prvenstveno daje mogućnost zbrinjavanja stanovništva u manjim sredinama. Sada obuhvaća i gradnju, dugoročni najam, najam s mogućnošću otkupa te aktivaciju praznih stanova. Bodovni sustav daje prednost mladima do 45 godina i obiteljima s nižim primanjima, a i proces se čini na prvu bržim, kaže Žuro.
Smatra da je Vlada do sada učinila dosta toga kako bi olakšala građanima kupnju prve nekretnine. Jedino što se može još učiniti, kako je naveo, je dati olakšicu poreza na dohodak svima u radnom odnosu koji se doseljavaju u općinu i grad indeksa razvijenosti od I do V. Riječ je o jedinicama lokalne samouprave udaljenima do 60 kilometara od većih gradova. Tvrdi da nam treba repopulacija koje nema bez novca i infrastrukture jer lokalna potrošnja jamči lokalnu egzistenciju.
Nekima bi kupnju nekretnina mogli otežati i stroži uvjeti kreditiranja koje je Hrvatska narodna banka (HNB) uvela od 1. srpnja. Iako, iz banke kažu da to nije cilj postavljenih ograničenja te da ne bi trebala utjecati na ljude koji kupuju prvu nekretninu. Prema novim pravilima, omjer mjesečne otplate ukupnog duga i dohotka ne smije biti veći od 45 posto za stambene i 40 posto za nestambene kredite. Također, omjer iznosa kredita potrošaču i vrijednost nekretnine u zalogu ne smije biti veći od 90 posto. No, kod tih mjera su dopuštene i određene iznimke što znači da će banke i dalje moći, na temelju vlastite procjene, klijentima odobriti do 20 posto iznosa stambenih kredita i 10 posto iznosa ostalih kredita mimo postavljenih ograničenja. Dopuštena je i fleksibilnost do 20 posto kad je riječ o omjeru iznosa kredita i vrijednosti nekretnine.
“Ne mislim da je ovo posebno dobar potez jer će se otežati dobivanje kredita ljudima s natprosječnim iznosom dohotka koji su već i prije bili više nego uredne platiše. Pun efekt bi se dobio da se banke primoralo da idu s odnosnom kredita i vrijednosti nekretnine, odnosno LTV (Loan to Value) pokazateljem ne manjim od 80. Sada je zakonski maksimum 90, a u praksi banke preferiraju vrijednost LTV-a 70, odnosno morate imati 30 posto učešća pri kupnji stana ili idite u podstanare. Kad se već ostvaruje profit mora biti malo i podjele minimalnog rizika”, rekao je Žuro.
Uz mjere za priuštivo stanovanje, Vlada je ove godine uvela i određene porezne izmjene koje bi mogle utjecati na poduzetnike u Hrvatskoj. Jedna od njih je rast praga za ulazak u sustav PDV-a. Naime, prag za ulazak u sustav PDV-a raste na 60.000 eura, a vrijedi za fizičke i pravne osobe. Poduzetnici koji nisu u 2024. imali isporuke veće od 60.000 eura mogli su do 15. siječnja nadležnoj ispostavi Porezne uprave podnijeti zahtjev za brisanje iz registra obveznika PDV-a uz izuzetak onih koji su se tijekom prošle godine dobrovoljno upisali u registar obveznika. Osim toga, porasla je i minimalna plaća te su povećani neoporeziva osnovice i neoporezivi primici. Osnovni odbitak je porastao od 1. siječnja s 560 na 600 eura. U skladu s tim rastu i osobni odbici vezani za uzdržavane članove obitelji, što onda povećava neto iznos plaće za jedan dio zaposlenika.
“To su dobrodošle promjene, ali nedovoljne jer treba smanjiti opterećenje rada. U gornjem dijelu EU smo po pitanju troškova dohotka od nesamostalnog rada, a pri dnu po pitanju produktivnosti i kupovne moći. Treba omogućiti što veći iznos dohotka raspoloživ za potrošnju jer je to bitna sastavnica ukupne nacionalne ekonomije. Primjera radi, sada se doprinos za zdravstvo plaća u postotku od bruto plaće, a koliko god platili, svi dobiju uslugu iste kvalitete i stalno je taj dio u problemu. Porast plaća u javnom sektoru izazvao je pritisak u realnom sektoru koji mora zaraditi i za sebe i za opću državu. Veća izdvajanja za poreze i doprinose smanjuju raspoloživa sredstva za investiranje u proširenje i unaprjeđenje posla. Svakako, treba pozdraviti povećanje praga za ulaz u sustav PDV-a koji s vrijednošću od 60.000 eura poklapa prag za primjenu manje stope za oporezivanje. To je više nego dovoljno u danim okvirima”, smatra konzultant u financijama.
Pročitajte još:
Za kraj, prokomentirao je i EU fondove, odnosno može li se povećati iskorištenost EU fondova i postoji li šansa da se nešto promijeni.
“Dva su načina za to – ubrzati postupke provedbe i naći načina da se potakne povlačenje novca u one branše koje konstantno pokazuju zanimanje i imaju spremne projekte. Konkretno, mnoga poduzeća iz prerađivačke industrije su izvisila na natječaju koji se odvijao 2021. godine, a ako itko stvara dodanu vrijednost i zapošljava cijelu godinu – to su oni. Treba pojednostavniti priču, eliminirati postupak brzog prsta, odnosno omogućiti da sredstva dobiju projekti koji najviše zapošljavaju, a ne oni koji su se najbrže prijavili. Nedavno je HUP izišao s podacima da smo iz Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) 2021. – 2027. iskoristili samo 5,7 posto raspoloživog novca što je samo po sebi alarmantno. Rezultat je to stalnog odgađanja natječaja te kašnjenja u ugovaranju i odobrenju novca za projekte koji su prošli na natječaju. To su nečija radna mjesta i egzistencija za koje je netko iz EU dao novac poreznih obveznika. Nitko nema pravo tome pristupiti olako”, naglasio je Ivica Žuro za naš portal.
