Od početka iduće godine Europska unija (EU) će naplaćivati naknade na uvoz robe s ugljičnim otiskom u obliku graničnog poreza na ugljik, no europske energetski intenzivne industrije izražavaju zabrinutost da će taj porez biti premali da bi zaustavio uvoz takve robe iz zemalja poput Kine, Brazila ili SAD-a što onda podriva sam smisao te mjere.
To se sve odnosi na uvoz robe poput cementa, željeza, čelika, aluminija ili umjetnih gnojiva iz zemalja koje imaju slabije standarde za smanjivanje ugljičnih emisija.
Ideja alata poznatog kao Mehanizam za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM) je onemogućiti da takozvani ugljično onečišćeniji uvoz dobije prednost pred europskim proizvodima. U slučaju europskih tvrtki i proizvoda plaća se 80 eura za svaku tonu ugljičnog dioksida kojeg emitiraju.
Jedna od velikih dvojbi za Bruxelles je kako izračunati ugljični otisak za uvezenu robu kada proizvođači ne daju točne podatke o emisijama. Prema nacrtu prijedloga u kojeg je uvid imao Politico, Europska komisija razmatra automatsku primjenu formule za koju europske tvrtke smatraju da je previše velikodušna. Riječ je o dokumentima koji se tiču procjene ugljičnog otiska uvezene robe podložne CBAM-u i tablice koja otkriva takozvanu automatsku procjenu vrijednosti ugljičnih emisija za te proizvode iz trećih zemalja.
Nacionalni stručnjaci iz pojedinih članica EU-a su zatražili od Bruxellesa da doradi te dokumente prije njihova usvajanja što bi se trebalo dogoditi narednih tjedana. Predstavnici pojedinih europskih industrija ocjenuju da su procjene vrijednosti otisaka preniske za niz zemalja.
Primjerice, prema tablicama procjene za emisije određenih čeličnih proizvoda koji dolaze iz Brazila, SAD-a i Kine su niže no što je slučaj kod usporedivih europskih proizvoda.
Ola Hansen, predstavnik tvrtke Stegra koja se bavi proizvodnjom zelenog čelika, smatra da su izračunate vrijednosti koje su u optjecaju “čudne”.
“Naša je preporuka prilagoditi vrijednosti i krenuti sa CBAM okvirom te ga poboljšavati kroz vrijeme”, izjavio je.
Slično govori i Antoine Hoxha koji je glavni direktor europskog udruženja proizvođača umjetnog gnojiva Fertilizers Europe.
“Rezultat (prijedloga) nije kakav smo očekivali i ima prostora za poboljšanje. No, Europska komisija pokušava napraviti dobar posao s obzirom da se radi o puno posla u vrlo kratkom vremenu”, ustvrdio je.
Druga strana priče je da bi mekana primjena CBAM-a zapravo išla na ruku jeftinijem uvozu u nekim europskim sektorima poput poljoprivrede, za koju se uvozi gnojivo.
“Nekonzistentnosti u brojkama i vrijednostima razvodnili bi poticanje čišćih proizvodnih procesa i dopustili ulazak u EU robe s visokim ugljičnim otiskom uz niske ugljične troškove. To bio onda učinilo da CBAM postane ne samo bitno manje učinkovit, već i kontraproduktivan”, smatra jedan od zagovornika CBAM-a iz europske industrije koji je želio ostati anoniman zbog osjetljivosti teme.
Pročitajte još:
Jednako kako je Europska komisija pod pritiskom da dovrši tehničku stranu prijedloga na vrijeme za primjenu od 1. siječnja, situacija nije zahvalna niti za uvoznike koji već dogovaraju količine za iduću godinu bez informacije o tome koliki će biti CBAM troškovi.
Zabrinutost stvara i činjenica da će jednom usvojene vrijednosti za izračun emisija biti na snazi dvije godine, a regulativa o CBAM-u nalaže da se one periodično revidiraju.
“To zapravo znači da će, ako se taj izračun sada krivo postavi, šteta za određene europske proizvođače biti na snazi najmanje dvije godine”, smatra Leon de Graaf, vršitelj dužnosti predsjednika Koalicije Business for CBAM koja okuplja tvrtke i udruge koje podržavaju ciljeve tog mehanizma.
