Koje su najjeftinije, a koje najskuplje zemlje u Europi?

Cijene se značajno razlikuju među zemljama u Europi. Značajne razlike postoje čak i između susjednih zemalja poput Austrije i Mađarske – ili Njemačke i Poljske. No, koje su najskuplje i najjeftinije zemlje diljem europskog kontinenta?

Od 2024. godine, od 36 zemalja, Švicarska je najskuplja, s cijenama na 184 posto prosjeka Europe odnosno 84 posto više od prosjeka. Turska je najjeftinija, s cijenama na 47 posto prosjeka EU, što znači da su 53 posto niže od prosjeka EU. Zbog toga je Švicarska 3,9 puta skuplja od Turske, što otkriva oštar kontrast u razinama cijena diljem Europe.

U EU, Luksemburg je najskuplja zemlja, s cijenama 51 posto višim od prosjeka EU. Bugarska i Rumunjska su najjeftinije članice, s 57 posto prosjeka EU.

To znači da je Luksemburg oko 2,7 puta skuplji od Bugarske i Rumunjske, što pokazuje značajnu, ali manju razliku u usporedbi s razlikom između Švicarske i Turske, navodi u svojoj analizi Euronews.

Deset zemalja EU ima cijene iznad prosjeka EU a među njima su Danska (143 posto) i Irska (141 posto), koje slijede Luksemburg kao najskuplje. Među četiri najveća gospodarstva EU, Njemačka s cijenama koje su na razini od 109 posto kao i Francuska sa 108 posto, su nešto iznad prosjeka, dok su Italija (98 posto) i Španjolska (91 posto) ispod.

Zapadnoeuropske i sjevernoeuropske zemlje obično imaju visoke razine cijena. Švicarska, Island, Luksemburg, Danska, Irska, Norveška i Finska pokazuju znatno iznadprosječne cijene. To su općenito zemlje s visokim dohotkom, jakim valutama i višim troškovima života.

Svih pet nordijskih zemalja – Danska, Finska, Švedska, Norveška i Island – također se dosljedno nalaze pri vrhu. Nasuprot tome, zemlje srednje i istočne Europe općenito imaju niže razine cijena. Rumunjska, Bugarska, Mađarska, Poljska i baltičke države – Latvija, Litva i Estonija – sve su ispod prosjeka EU. Te regije obično bilježe niže troškove rada.

Razina cijena niža je i u zemljama kandidatkinjama za EU. To uključuje Tursku, Sjevernu Makedoniju, Albaniju, Srbiju te Bosnu i Hercegovinu.

Dvije zemlje Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA) – Švicarska i Island – zauzimaju prvo i drugo mjesto 2024. godine, a Norveška je na šestom mjestu.

U analizi iz 2018. godine temeljenoj na podacima iz 2017. godine, Lars Svennebye iz Statističkog ureda EFTA-e objasnio je da su visoka produktivnost radne snage i odgovarajuće visoke plaće ključni čimbenici visokih razina cijena u zemljama EFTA-e.

„Rast produktivnosti u sektorima s dobrim tržišnim vrijednostima (poput proizvodnje i tehnologije) povećava plaće u cijelom gospodarstvu – čak i u sektorima s dobrim tržišnim vrijednostima poput frizerstva, ugostiteljstva i nekretnina, gdje je rast produktivnosti sporiji“, rekao je Filippo Pallotti, doktorand ekonomije na University Collegeu u Londonu, za Euronews Business naglasivši da su diljem Europe najskuplje zemlje za život ujedno i najproduktivnije.

Uspoređujući najviše i najniže granice EU, Pallotti je istaknuo da troškovi rada po satu odražavaju razinu cijena – oko 55 eura u Luksemburgu, 50 eura u Danskoj i samo 11 eura u Bugarskoj.

„Ali kada uspoređujemo kavu od četiri eura u Kopenhagenu s kavom od jednog eura u Sofiji, međudjelovanje snažne produktivnosti u sektoru razmjenjivih dobara i rezultirajućih povišenih plaća u svim sektorima uglavnom objašnjava razliku“, dodao je Pallotti.

Primijetio je i da osim plaća, sama produktivnost proizlazi iz nekoliko ključnih čimbenika: intenziteta kapitala, usvajanja tehnologije, ljudskog kapitala, institucionalne kvalitete, infrastrukture i stranih ulaganja – uključujući kvalificirani menadžment i priljev talenata. Drugi čimbenici koji doprinose – PDV i neizravni porezi, troškovi regulacije, gustoća naseljenosti, prometna infrastruktura, pa čak i valutne vrijednosti – igraju ulogu u oblikovanju cijena. Pojedinačni ili kućanski prihodi nisu uključeni u usporedbe razina cijena.

„Ove brojke su čiste usporedbe cijena roba i usluga. Ne uzimaju u obzir razinu plaća, nadnica ili druge mjere osobnog dohotka“, rekao je Lars Svennebye za Euronews Business.

To znači da netko tko živi u zemlji s visokom razinom cijena i dalje može kupiti više robe i usluga od nekoga u zemlji s nižom razinom cijena, ovisno o dohotku.

Razina cijena značajno varira među različitim kategorijama. Na primjer, razina cijena alkohola i duhana u EU bila je gotovo tri puta viša u Irskoj (205 posto), najskupljoj zemlji, nego u Bugarskoj (69 posto), kao najjeftinijoj.

Indeksi razina cijena dobar su način da shvatimo koliko su roba i usluge skupe ili jeftine u svakoj zemlji. Oni uspoređuju nacionalne razine cijena s prosjekom EU i izračunavaju se s pomoću pariteta kupovne moći (PKM). Prema Eurostatu, pariteti kupovne moći (PPP) djeluju poput umjetne zajedničke valute, jer pokazuju koliko ljudi mogu kupiti s istim iznosom novca u različitim zemljama.

Rezultati se temelje na istraživanjima cijena koja obuhvaćaju više od 2.000 potrošačkih dobara i usluga, provedenih u 36 europskih zemalja.

Postoji nekoliko indeksa razina cijena koji uspoređuju troškove različitih roba i usluga – kao što su hrana, piće, odjeća, hoteli i drugo. Uz ove pojedinačne ili skupne indekse, postoje dva glavna pokazatelja koja pokazuju ‘ukupnu’ razinu cijena roba i usluga široke potrošnje:

Jedan je stvarna individualna potrošnja (AIC), koja mjeri svu robu i usluge koje kućanstva stvarno konzumiraju. Uključuje potrošačka dobra i usluge koje kućanstva izravno kupuju, kao i usluge koje pružaju neprofitne institucije. Pokazatelj također uključuje usluge koje pruža vlada za individualnu potrošnju, kao što su zdravstvene i obrazovne usluge.

Drugi pokazatelj su izdaci za konačnu potrošnju kućanstava (HFCE), koji proučava ukupnu potrošnju na pojedinačna dobra i usluge rezidentnih kućanstava. Drugim riječima, AIC promatra što kućanstva koriste – uključujući usluge za koje ne plaćaju izravno – a HFCE pokazuje na što troše novac.

Eurostat napominje da se AIC često koristi u međunarodnim usporedbama, jer obuhvaća više od užeg koncepta potrošnje kućanstava. Euronews je stoga koristio podatke AIC-a za usporedbe, iako su podaci o potrošnji također uključeni u grafikon.