Kina se godinama profilirala kao ekonomska sila s otpornim modelom rasta, visokom razinom političke kontrole i globalnim ambicijama u tehnologiji i infrastrukturi. No, aktualna situacija otkriva niz dubinskih proturječja.
Dok Peking inzistira na „ekonomskoj otpornosti“, mnogo je uvjerljivija tvrdnja o „političkoj otpornosti“ – onoj koja podrazumijeva disciplinirano, ali pasivno stanovništvo koje funkcionira unutar okvira bez političkog pluralizma i slobodne rasprave. Ekonomija, međutim, ne dijeli te karakteristike.
Tako Kina pada s američke liste pouzdanih dobavljača, i to ne zato što je inferiorna, nego zato što je – nepoželjna, kaže u novoj analizi za Financije.hr David Lekaj, analitičar i poslovni savjetnik za euroazijsko tržište.
„Kina je razvila izvoznu ekonomiju s tri puta većim proizvodnim kapacitetom od trenutačno potrebnog. Taj model, temeljen na zapadnoj potrošnji, ne funkcionira na domaćem tržištu. Industrija je navikla na volumen i američke narudžbe, ne na lokalne potrošače. Iako kineska vlast retorički kritizira zapadni konzumerizam, upravo je on desetljećima pogonio industrijski rast. Zapadna tržišta – osobito SAD i EU – dugo su plaćala višestruko više od domaće potražnje. Sve dok su američki potrošači trošili daleko više nego što bi moglo kinesko tržište, Kina je održavala visoku razinu kapaciteta. Taj se model sada urušava, jer se glavna izvozna tržišta povlače. A alternativna tržišta – zemlje globalnog Juga – nemaju ni kupovnu moć ni volju za uvoz kineske robe – već je žele same proizvoditi. Stoga su trgovinski nesporazumi s Kinom česti, osim u najsiromašnijim i najmanje industrijaliziranim državama“, navodi Lekaj u analizi.
Zbog pada narudžbi, kineske tvornice zatvaraju pogone i otpuštaju radnike. Prekomjerna proizvodnja, koja je nekad smatrana za prednost – sada postaje teret. U međuvremenu, kineski tehnološki sektor i dalje blista. Njezin sektor električnih vozila, baterija, robotike i biotehnologije sve je prisutniji na globalnoj sceni.
„Dvije činjenice mogu biti istinite istovremeno: da Kina ekonomski posrće i da tehnološki postaje sve moćnija. Međutim, high-tech sektor čini oko 13 posto BDP-a. Ostatak čine sektori koji su pod ozbiljnim pritiskom – uključujući nekretnine, građevinarstvo, infrastrukturu i tešku industriju. Problem je što visoka tehnologija ne može nositi cijelu ekonomiju. Osim toga, mnoge od tih tvrtki – poput BYD-a ili CATL-a – ovise o državnim subvencijama. Ako se lokalne vlasti počnu urušavati zbog prezaduženosti, pitanje je tko će ih podržavati. Rast izvoza iz tih sektora stvara iluziju snage, ali to je kao našminkano lice dok se organizam muči s tegobama iznutra“, ocjenjuje Lekaj.
Domaća potrošnja, ističe, ne kompenzira pad izvoza. Kineski potrošači ostaju štedljivi, posebno u uvjetima stagnacije tržišta nekretnina, sve izraženije nezaposlenosti među mladima i pada povjerenja u budući gospodarski smjer zemlje.
Otpornost Amerike: carine, rast i poslovno povjerenje
Dok Kina trpi posljedice gubitka američkog tržišta, gospodarstvo SAD-a pokazuje iznenađujuću otpornost. U vrijeme kad su carine uvedene na kinesku robu, mnogi su očekivali usporavanje američkog gospodarstva.
„Umjesto toga, dogodio se paradoks: BDP je privremeno pao, ali zato što su američke tvrtke masovno uvozile prije stupanja tarifa na snagu. Taj „uvozni maraton“ – utrka za punjenjem skladišta kineskom robom prije poskupljenja – doveo je do rasta uvoza od čak 41,3 posto u odnosu na prethodnu godinu, što je bio najveći kvartalni skok od 1972. No budući da se uvoz statistički oduzima od BDP-a, upravo je ta anticipativna poslovna aktivnost “umjetno” smanjila BDP za otprilike pet postotnih bodova. Ako se izuzme ovaj učinak uzrokovan carinama, stvarni rast američkog BDP-a približava se impresivnih pet posto, što signalizira snažnu gospodarsku ekspanziju, a ne recesiju“, pojašnjava David Lekaj analitičar i poslovni savjetnik za euroazijsko tržište.
Drugi pokazatelji dodatno potvrđuju snagu američkog gospodarstva. Ulaganja u opremu porasla su za 22,5 posto, odražavajući veliko poslovno povjerenje i širenje proizvodnih kapaciteta. Privatna fiksna ulaganja zabilježila su ukupan rast od 7,8 posto, dok je privatna domaća konačna prodaja – ključni indikator stvarnog gospodarskog zdravlja, isključujući trgovinsku buku, zalihe i državnu potrošnju – porasla za solidnih tri posto.
Ovi podaci ukazuju na čvrste temelje, sposobne apsorbirati kratkoročne poremećaje uzrokovane carinama dok istovremeno jačaju dugoročnu konkurentnost.
„Javno raspoloženje u SAD-u dodatno podupire ovu strategiju. Prema istraživanju agencije Gallup, 68 posto Amerikanaca spremno je kratkoročno podnijeti više cijene robe kako bi osigurali dugoročne gospodarske koristi, poput smanjenja ovisnosti o kineskoj proizvodnji. Za Kinu, gubitak američkog tržišta pogoršava ionako složene izazove. Na društvenim mrežama vidljiva je panika kineskih proizvođača tekstila, namještaja i drugih dobara, koji očajnički traže europske kupce, ali nailaze na ograničenu potražnju. Regionalna rivalstva s Indijom i Vijetnamom, koji privlače sve više globalnih ulaganja, dodatno kompliciraju kineske napore da zadrži dominaciju“, navodi Lekaj u svojoj najnovijoj analizi za Financije.hr.
Hrvatska prilika: ribarstvo i brodogradnja
Trgovinski rat između SAD-a i Kine, dodatno zaoštren carinama pod administracijom predsjednika Trumpa, ozbiljno je pogodio skoro sve kineske industrije. Ribarstvo je doživjelo posebno težak udar – SAD je gotovo potpuno obustavio uvoz kineske ribe. Ta situacija, istovremeno, otvara prostor drugim dobavljačima – uključujući europske.
„Za hrvatske ribare to nije samo prilika – to je signal da globalni potresi otvaraju lokalne šanse. Evo primjera iz Zadra: tunolov je jedan od ključnih izvoznika u zadarskoj županiji. Glavno tržište? Japan. Zadar je, naime, hrvatsko središte uzgoja ribe jer su na njegovom području tri najveće tvrtke za uzgoj i izvoz tune u Hrvatskoj. I sjedište najveće hrvatske firme za uzgoj orade, brancina i druge bijele ribe također je u Zadru, a njeni uzgojni kavezi su u ovdašnjem akvatoriju. Hrvatsko ribarstvo, s flotom od preko 7.000 plovila, brodova i brodica, moglo bi pronaći kupce preko Atlantika – uz brzu prilagodbu američkim standardima“, ističe Lekaj.
Slično vrijedi i za hrvatsku brodogradnju, aktualne promjene u globalnim trgovinskim i sigurnosnim tokovima otvaraju mogućnosti i za ovaj sektor koji je dugo bio pod pritiskom, ali i dalje raspolaže tehničkim znanjem i relevantnom infrastrukturom.
Jedan od signala mogućeg zaokreta dolazi iz sporazuma koji su SAD-e nedavno sklopile s Finskom, kako navodi, angažirajući njezinu brodograđevnu industriju za gradnju plovila namijenjenih američkoj obalnoj straži i potpori vojnoj logistici. Takvi aranžmani jasno pokazuju da SAD, u okviru dugoročnog strateškog cilja širenja flote – osobito u kontekstu Indo-Pacifika – nije ograničen isključivo na domaće brodogradilišne kapacitete.
Za hrvatske brodograditelje, osobito one specijalizirane za patrolne brodove, logistička plovila i ribarske jedinice, to otvara prostor za suradnju, licencnu proizvodnju ili uključivanje u opskrbne lance.
„Ukratko, Kina pada s američke liste pouzdanih dobavljača, i to ne zato što je inferiorna, nego zato što je – nepoželjna. Hrvatska bi također mogla surađivati s drugim zemljama EU-a na razvoju zajedničkih platformi za popunjavanje praznina koje ostavlja kineski izvoz u SAD, jačajući svoju poziciju u globalnim opskrbnim lancima“, navodi Lekaj.
Asimetrija u otpornosti
Dok se kineski model pokazuje ovisnim o inerciji vanjske potražnje i fiskalnoj ekspanziji kroz infrastrukturne projekte, američko gospodarstvo demonstrira sposobnost prilagodbe kroz investicije, preraspodjelu opskrbnih lanaca i unutarnju potrošnju.
U trenutku kada su kineske izvozne brojke pale zbog trgovinskih prepreka, američke tvrtke su promptno reagirale – ne panično, već oportunistički. Privremeni statistički pad BDP-a izazvan anticipativnim uvozom ne odražava stvarnu dinamiku, već poslovnu racionalnost pred promjenom tarifne politike. Nakon korekcije za uvozne distorzije, makroekonomski temelji SAD-a ostaju snažni. Carine su potaknule gomilanje zaliha, uzrokujući privremeno iskrivljenje, a ne recesiju. Prema Zavodu za statistiku rada, u SAD-u je u travnju otvoreno 177.000 radnih mjesta, čime je premašena brojka od 135.000 koje su predvidjeli ekonomisti koje je anketirao Bloomberg.
Kineski tehnološki sektor, iako impresivan, ostaje ograničenog dometa – i ne može nadoknaditi strukturne slabosti koje proizlaze iz neravnoteže između proizvodnih kapaciteta i potražnje. Usporedno, kineska domaća potrošnja ostaje suzdržana, fiskalni prostor lokalnih vlasti sve uži, a povratne informacije s tržišta sve više filtrirane kroz politički narativ.
U tom kontekstu, trgovinski rat nije samo razmjena carina, već i test dugoročne održivosti dvaju modela: centraliziranog izvoznog rasta bez tržišnih korektiva – i decentralizirane ekonomije s visokim stupnjem autonomije poduzetništva i potrošača.
Za sada, Kina je ostala bez partnera, bez tržišta i – što je možda najvažnije – bez vjerodostojne alternative svojem starom ekonomskom modelu koji savršeno proizvodi za nekog drugog. Ali sada, tog “drugog” više nema.
Pročitajte još:
„Kina ne propada – ali se spotiče. U tom nespretnom hodu, svijet se mijenja. No, unatoč slabostima Kine s jedne strane, njezine prednosti – građene desetljećima – neće nestati čak ni u slučaju gospodarske stagnacije. Amerika, s druge strane, posjeduju stvarne i dugoročne prednosti koje se ne mogu zanemariti: kontroliraju 70 posto svjetskih tržišta kapitala, privlače najtalentiranije pojedince sa svih strana svijeta i zadržavaju globalnu političku moć. Riječ je o golemim strateškim prednostima koje neće nestati preko noći. Neke bi mogle biti oštećene, ali druge bi mogle čak i ojačati“, ocjenjuje David Lekaj analitičar i poslovni savjetnik za euroazijsko tržište.
U takvom kontekstu, ističe, zemlje poput Hrvatske imaju priliku strateški kapitalizirati na globalnim promjenama, osnažujući svoje gospodarske pozicije unutar nove geopolitičke arhitekture. Male države mogu dosegnuti svjetsku razinu maksimiziranjem učinkovitosti i na malim temeljima, osobito ako se pritom koriste moćnom platformom Europske unije.
