Kineski trgovinski suficit dosegnuo je bilijun dolara samo u prvih 11 mjeseci 2025. To bi trebao biti znak upozorenja za Peking i ostatak svijeta.
Rastući trgovinski suficit dramatično ilustrira kinesku izvoznu snagu. Istodobno naglašava probleme s njezinim gospodarstvom i vladinom politikom. Ambicije Pekinga da se prikaže kao branitelj sustava globalne trgovine i promiče istaknutost svoje valute u međunarodnim financijama također će biti osujećene tako velikim suficitom.
Kineski model rasta postaje sve teže održati. Nakon pandemije Covida, stari priručnik ulaganja potaknutih kreditima održao je rast BDP-a unatoč smanjenju radne snage i slaboj produktivnosti. Slab rast zaposlenosti i plaća, uz pad cijena nekretnina i nedostatak povjerenja u vladu, smanjio je potrošnju. Prema pisanju Financial Times-a, rezultirajuća neravnoteža između tvorničke proizvodnje i domaće potrošnje ostavlja izvoz kao jedinu opciju.
Ali kineski izvozni pritisak loš je znak za globalno gospodarstvo. Zemlja je postala kočnica rastu svjetske potrošačke potražnje, a ne lokomotiva koja vuče sve ostale.
Visoke razine ulaganja, koje uglavnom čine državna poduzeća, nisu se isplatile u porastu produktivnosti ili poboljšanju korporativne dobiti. Vladini pokušaji obuzdavanja uspješnih privatnih poduzeća i pojačane trgovinske napetosti sa SAD-om smanjili su poslovno povjerenje i ulaganja privatnog sektora.
Najnovija ekonomska procjena Pekinga čini se optimističnom; gospodarstvo je na putu da ove godine zabilježi rast od gotovo 5 posto. Vlada želi ponovno uravnotežiti rast i razumije što je potrebno za poticanje potrošnje kućanstava i povećanje produktivnosti. Ipak, nema puno osjećaja hitnosti niti jasnog vremenskog okvira za konkretne mjere politike za postizanje tih ciljeva.
Umjesto toga, vlada ističe svoju spremnost da upotrijebi makroekonomske poticaje kako bi se suprotstavila svakom usporavanju rasta. Nedavna politika „protiv involucije“ ima za cilj okružiti nemilosrdnu konkurenciju koja je izazvala deflaciju i smanjila korporativne profite. To neće puno učiniti za povjerenje privatnog sektora i dovelo je do naglog zastoja u investicijama. Niže kamatne stope i lakši uvjeti kreditiranja vjerojatno neće dobiti na značaju u ovim okolnostima.
Put do ponovnog uravnoteženja rasta dobro je poznat. Reforme tržišta rada, financijskog sustava i fiskalnih odnosa između centra i pokrajina, uz mjere za jačanje mreže socijalne sigurnosti i poticanje privatnog poduzetništva, ključne su. Sektor usluga u mnogim je aspektima ključan jer bi mogao generirati bolji rast zaposlenosti, a također i pomoći u rješavanju problema potrošnje.
Umjesto toga, visoke carine na izvoz u SAD kompenzirane su naglim porastom izvoza u druge zemlje. Nažalost, većina njih ima problematične proizvodne industrije i slabu domaću potražnju, što ih čini ovisnima o izvozu za vlastiti rast. Neizbježno je da će se veći dio svijeta osjećati prisiljenim postaviti protekcionističke barijere protiv navale kineskog izvoza.
Pekinška čvrsta pravila koja reguliraju globalnu trgovinu zvuče prazno ako Kina iskorištava ta pravila za svoje kratkoročne ciljeve, a istovremeno šteti izgledima za rast drugih zemalja. Tvrdnja da Kina nije kriva za fenomenalnu konkurentnost svojih tvrtki proturječi državnoj podršci proizvođačima i ograničenjima stranim izvoznicima koji žele dobiti puni pristup njezinim tržištima.
Pročitajte još:
Štoviše, Kina je nastojala koristiti tečaj renminbija kao alat za jačanje izvoza. Na temelju široke trgovinske težine, valuta je deprecirala u vrijednosti tijekom protekle godine. Teško je zamisliti da bi, prepuštena sama sebi, zemlja s trajno velikim trgovinskim suficitom doživjela deprecijaciju valute.
Umjesto da se usredotočuje na rast BDP-a potpomognut izvozom, Kina treba popraviti svoje gospodarstvo i obuzdati trgovinske viškove – za svoje dobro i za dobro svih ostalih.
