Kako će rat s Iranom utjecati na globalno gospodarstvo?

Kako sukob s Iranom ulazi u drugi tjedan, najvidljivija i najtragičnija cijena ogleda se u izgubljenim ljudskim životima. Ipak, s ekonomske strane tu su i gospodarske posljedice. One bi mogle biti znatne, iako će njihov učinak na svjetsko gospodarstvo biti neravnomjerno raspoređen. Dok će neke zemlje snositi ozbiljne troškove, u drugima bi utjecaj rata mogao biti neznatan.

Najteži teret neizbježno će pasti na samu regiju. Imamo primjer iz prošlošti kada se tijekom 12-dnevnog rata prošlog ljeta, izraelsko gospodarstvo smanjilo za oko 1 posto u drugom tromjesečju. Ako sukob bude kratkotrajan, pad proizvodnje slične veličine činio bi se vjerojatnim i za Izrael i za gospodarstva Perzijskog zaljeva.

Dulji sukob gotovo sigurno bi nanio dublju ekonomsku ranu. Proizvodnja bi bila poremećena, ulaganja odgođena, a turizam ograničen. Iransko gospodarstvo bit će još jače pogođeno. Ali što je s globalnim gospodarstvom? Ključni rizici odnose se na poremećaje u opskrbi robom koju gospodarstva u regiji šalju ostatku svijeta. Krize poput ove imaju običaj otkriti ono što možda nije očigledna posljedica. Na primjer, Katar proizvodi oko 40 posto svjetskih zaliha helija, koji se koristi u proizvodnji poluvodiča. Regija je također značajan proizvođač amonijaka i dušika, koji su ključni sastojci u mnogim sintetičkim gnojivima.

Oko četvrtine svjetske nafte koja se prevozi morem prolazi kroz Hormuški tjesnac, zajedno s otprilike jednom petinom ukapljenog prirodnog plina. Svaki poremećaj tranzita kroz ovo usko grlo ima neposredne posljedice za globalna energetska tržišta. Nije iznenađujuće da su cijene nafte i plina skočile tijekom proteklog tjedna jer su pošiljke kroz tjesnac pale. U ekonomskom smislu, mehanizam putem kojeg takvi šokovi djeluju je jednostavan. Više cijene energije mijenjaju ono što ekonomisti nazivaju trgovinskim uvjetima zemlje – cijenu njezina izvoza u odnosu na uvoz. Kada cijene energije rastu, prihod se prenosi iz zemalja uvoznica energije u zemlje izvoznice energije.

Ekonomske posljedice tog transfera ovise o tri faktora: je li neka zemlja neto uvoznik ili izvoznik energije; koliko će porast cijena biti velik i trajan; te kako vlade, kućanstva i poduzeća reagiraju na promjenu dohotka. Očiti pobjednici su veliki neto izvoznici energije izvan Zaljeva čija sposobnost prodaje u inozemstvu nije pogođena. Zemlje poput Norveške, Rusije i Kanade imat će najviše koristi od viših cijena energije.

Na drugom kraju spektra nalaze se gospodarstva u kojima uvoz energije čini veliki udio BDP-a. Ova skupina uključuje zemlje poput Južne Koreje, Tajvana, Japana, Indije i Kine, kao i većinu europskih gospodarstava, uključujući Francusku, Njemačku i Ujedinjeno Kraljevstvo.

Sjedinjene Države nalaze se negdje u sredini. SAD se od jednog od najvećih svjetskih uvoznika energije pretvorila u skromnog neto izvoznika. Sveukupno, to znači da američko gospodarstvo u cjelini sada ima blage koristi od viših globalnih cijena energije – iako će dobici biti neravnomjerno raspoređeni.

Opseg i trajnost energetskog šoka u konačnici će odrediti makroekonomski utjecaj. Za gospodarstva koja uvoze energiju, glavni kanal prijenosa vjerojatno će biti inflacija. Više cijene nafte i plina povećavaju račun za uvoz s kojim se suočavaju kućanstva i tvrtke, smanjujući realne dohotke i smanjujući kupovnu moć. Ako se skok cijena pokaže kratkim, većina naprednih gospodarstava trebala bi biti u stanju apsorbirati šok. Čak i ako cijene nafte ostanu u području od 70-80 dolara po barelu, a cijene plina ostanu blizu trenutnih razina, inflacija u 2026. u Europi i Aziji vjerojatno bi bila samo oko 0,5 postotnih bodova viša od predviđanja prije sukoba. Učinak na rast realnog BDP-a bio bi malen.

Ozbiljniji scenarij bio bi drugačiji. Ako bi cijene nafte porasle prema 100 dolara po barelu i ostale povišene tijekom cijele godine – uz usporediv porast cijena prirodnog plina – inflacija bi mogla biti otprilike jedan postotni bod viša, a rast BDP-a možda 0,25-0,4 postotna boda niži. One središnje banke koje još uvijek ublažavaju politiku, posebno Bank of England, također bi postale manje zadovoljne daljnjim smanjenjem kamatnih stopa. Unatoč tome, takav bi šok bio daleko manji od onog koji je uslijedio nakon potpune ruske invazije na Ukrajinu, kada se Europa suočila s naglim i dramatičnim poremećajem u opskrbi energijom. Trenutni sukob, osim ako dramatično ne eskalira, vjerojatno neće izazvati velike pakete fiskalne pomoći od strane vlada.

Tržišta u razvoju i SAD

U nekoliko tržišta u nastajanju, utjecaj viših cijena energije ublažen je državnim subvencijama. U takvim slučajevima, početni porast troškova snosila bi država, a ne kućanstva i poduzeća. To će ublažiti udarac rastu u kratkom roku, ali će doći na štetu slabijih javnih financija. Za većinu zemalja u razvoju ovo će biti izvedivo: fiskalne pozicije su općenito jače nego što su bile prije nekoliko desetljeća. Ali u zemljama gdje su energetske subvencije i dalje opsežne, a državne financije već nestabilne, više cijene energije mogle bi poremetiti tržišta obveznica. Gospodarstva poput Egipta i Tunisa čine se posebno ranjivima. Nagli porast globalnih cijena energije također bi mogao destabilizirati krhko pakistansko gospodarstvo.

Jedna konačna posljedica sukoba jest da će vjerojatno ojačati širi obrazac u svjetskom gospodarstvu: relativnu snagu Sjedinjenih Država. Nakon što su od velikog neto uvoznika energije postale skromni izvoznik, SAD su sada manje izložene globalnim energetskim šokovima od mnogih svojih suparnika. Dok će se američka kućanstva i dalje suočavati s višim cijenama goriva, proizvođači energije, njihovi investitori imat će koristi.

Malo je vjerojatno da će dosadašnja kretanja cijena energije promijeniti izglede američkog gospodarstva za ovu godinu. Ali mogla bi zakomplicirati zadatak Federalnih rezervi. Ponovni porast inflacije goriva dao bi kreatorima politike još jedan razlog za oprez prilikom razmatranja smanjenja kamatnih stopa. Doista, ako cijene energije ostanu ograničene, svjetsko gospodarstvo moglo bi apsorbirati šok s manje poremećaja nego što se mnogi boje.