Josip Vrbanek, HPK: Neiskorištena EU vinska omotnica lekcija za budućnost

Nema nikakve dvojbe da je novac iz europskih fondova razvojno pomogao Hrvatskoj u proteklih skoro 13 godina od ulaska u članstvo Europske unije (EU). No, bilo je puno razgovora i napisa, kao i polemike, o tome koliko je zapravo Hrvatska uspješna u povlačenju alociranih sredstava. Dok su se vlade obično hvalile kako su uspješne, bilo je i analiza koje su ukazivale na razdoblja niske iskorištenosti i nedovoljne pripremljenosti projekata za koje se tražio europski novac.

Nedavno su se hrvatski vinari požalili zbog načina i dinamike iskorištavanja novaca iz europskih fondova u okviru takozvane vinske omotnice, ističući kako su u sektoru usporene investicijske aktivnosti što ga čini izuzetno nekonkurentnim.

Stoga, kako bi doznali više detalja, za Financije.hr smo porazgovarali s predsjednikom Odbora za vinarstvo i vinogradarstvo Hrvatske poljoprivredne komore (HPK) Josipom Vrbanekom.

Zbog čega je iskorištenost europskih sredstava na nezadovoljavajućoj razini? U čemu je problem kod te takozvane vinske omotnice za Hrvatsku?

“Iskorištenost u većini fondova je na visokim razinama, često iznad 80-90 posto, međutim u vinskoj omotnici to nije slučaj. Kod vinske omotnice jedan od glavnih problema je da se alokacija dodijeljena od EU mora potrošiti u jednoj financijskoj godini, dakle nema mogućnosti prebacivanja sredstava u sljedeću ili u nekoliko sljedećih. Uobičajena formula u drugim fondovima, kao što je za ruralni razvoj, je n+3. To znači da se sredstva iz jedne godine mogu prebaciti i na sljedeće tri godine. Stoga vinska omotnica stvara dodatan pritisak na administraciju da vrlo dobro planira natječaje, objavljuje ih i obrađuje kako bi isplate bile pravovremene.

Naime, realno je vrijeme za realizaciju investicije koje su na razini 100.000 eura ili više, a nekada i nekoliko milijuna eura, dvije do tri godine, dok isplate idu tek nakon realizacije troška. Stoga da se sredstva isplate u 2026. godini to bi trebali biti projekti koji su odobreni početkom 2024. godine.”

Koliki je onda zapravo postotak iskorištenosti europskih sredstava za vinarstvo i vinogradarstvo? Što govore zadnji podaci?

“Vinogradarstvo i vinarstvo je pokriveno kroz više intervencija i fondova tako da se za dio ulaganja vinogradari i vinari mogu javiti kroz ruralni razvoj i tu je iskorištenost visoka. Postoji i vinska omotnica koja je poseban program za sektor u kojem postoje tri vrlo važne mjere. Nema preklapanja ulaganja između svih tih mjera, stoga je svaka izrazito bitna. Vinska pokriva mjere ulaganja u vinarije, restrukturiranje vinograda i marketing vina na trećim tržištima, izvan EU-a. Iskorištenost vinske omotnice u 2025. godini je na razini 18,29 posto, a u 2024. je bila 54 posto. Možemo zaključiti da je to vrlo poražavajući postotak.”

Je li u zadnje vrijeme bilo razgovora s nadležnim državnim tijelima na tu temu kako bi se situacija poboljšala? Ako jest, jesu li razgovori dali rezultata?

“Bio je sastanak s predstavnicima nadležnog ministarstva i Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. Prije nekoliko godina oformljeno je povjerenstvo za donošenje pravilnika u sklopu vinske omotnice na inicijativu, između ostalog, i HPK. S obzirom da se mjere provode još od 2015. može se zaključiti da većih pomaka nema.

Jedino vrijeme kada je iskorištenost bila na zadovoljavajućim razinama, iznad 90 posto, bilo je u vrijeme korona krize kada su bile mjere za skladištenje i destilaciju vina kao krizne brze mjere pomoći vinarima. Međutim, smatram da to ne bi trebao biti cilj ove mjere. Slaba iskorištenost u zadnje dvije godine rezultat je prekasno raspisanih natječaja, “grubog” ocjenjivanja prijava te odbijanja velikog broja prijavljenih projekata ili smanjenja prihvatljivih troškova, kao i duge obrade predmeta. Treba naglasiti da od ožujka 2021. do ožujka 2024. nije bilo natječaja, pa je nastala u tom smislu rupa od tri godine koja se sada reflektirala u slaboj iskorištenosti sredstava.”

Kakva je situacija s investicijskim aktivnostima u sektoru? Kakva je dinamika i što zapinje?

“Sektor je u vrlo teškoj situaciji, a o tome govore podaci o padu vinogradarskih površina i proizvodnje vina u zadnjih sedam godina. Pad je s preko 19.000 hektara na ispod 16.400 hektara, odnosno u proizvodnji vina s preko 600 tisuća hektolitara na ispod 450 tisuća. To jasno pokazuje da sektoru treba novih investicija kako bi se održao na trenutačnim razinama. Ima i nekoliko svijetlih primjera novih vinarija i vinograda pojedinih vinara, ali to je premalo za cjelokupni sektor. S rastom turizma i vrlo važne povezanosti turizma i gastronomije, odnosno vina, sektor svakako ima potencijala i mogućnosti za rast, ali teško će to ići bez potpore.”

Koliko je uopće iznosila vinska omotnica za Hrvatsku za 2025. godinu? Zna li se kolika je za 2026. godinu?

“Za razdoblje od 2023. do 2027. godišnje je alocirano po 10,41 milijun eura, ali se ta sredstva koriste za svaku pojedinu financijsku godinu. Dakle u kontekstu iskorištenosti koja je bila u zadnje dvije godine vratili smo 13,36 milijuna eura te, s obzirom da je sufinanciranje obično na razini 50 posto, izgubili smo preko 25 milijuna eura investicija u sektoru. To je golemi novac koji je mogao biti uložen u minimalno dvadesetak novih vinarija ili su mogli biti obnovljeni ili prošireni kapaciteti za još veći broj vinarija. U obnovi vinograda vjerujem da smo izgubili preko 200 hektara.”

Kakva je situacija oko vinske omotnice u usporedbi s drugim članicama EU-a? Kolike su razlike u iskoristivosti?

“Nisam dobio konačne brojke iskorištenosti u drugim zemljama za 2025., ali u 2024. iskorištenost od 100 posto imale su, primjerice, Češka, Francuska ili Slovenija. Na razini EU-a prosjek je bio 86,51 posto. Tek su dvije članice imale manju stopu iskorištenosti od Hrvatske.”

Koje su mjere ključne kako bi se situacija poboljšala i očekujete li poboljšanje situacije u ovoj godini?

“U 2026. svakako se može očekivati veća iskorištenost zbog natječaja koji su bili raspisani u 2024. godini. Čak se bojim da bi u idućim godinama mogla i nedostajati alokacija za sve prijavljene projekte. Stoga je još veći problem propuštena prilika u 2024. i 2025. godini i neiskorištenost sredstava. Ovo bi svakako trebala biti skupa lekcija da se isto ne dogodi u sljedećem programskom razdoblju, pa treba puno bolje planirati pripremu programa i objavu natječaja u budućnosti.”