Tradicionalno se uspjeh neke države mjeri ekonomskim pokazateljima poput Bruto domaćeg proizvoda (BDP). Međutim, sve više ekonomista smatra da ekonomski rast ne govori dovoljno o stvarnoj kvaliteti života ljudi. Upravo iz te ideje razvila se ekonomija sreće, područje unutar bihevioralne ekonomije koje proučava koliko su ljudi zadovoljni svojim životom i koji faktori utječu na njihovu dobrobit. Umjesto fokusiranja samo na proizvodnju i prihode, ekonomija sreće pokušava razumjeti kako ekonomske politike utječu na svakodnevni život i subjektivni osjećaj blagostanja stanovništva.
Jedan od najpoznatijih načina mjerenja sreće na razini država je World Happiness Report, koji objavljuju Ujedinjeni narodi. U ovom izvješću stanovnici različitih država procjenjuju svoje zadovoljstvo životom, a rezultati se uspoređuju s ekonomskim i društvenim pokazateljima. U obzir se uzimaju čimbenici poput prihoda po stanovniku, socijalne sigurnosti, očekivanog životnog vijeka, povjerenja u institucije, slobode donošenja životnih odluka i razine korupcije.
Rezultati često pokazuju zanimljiv obrazac. Na vrhu ljestvica redovito se nalaze nordijske zemlje poput Finske, Danske i Norveške. Iako te države nisu uvijek među apsolutno najbogatijima na svijetu, karakterizira ih visoka razina socijalne sigurnosti, mala ekonomska nejednakost, kvalitetni javni sustavi zdravstva i obrazovanja te dobra ravnoteža između posla i privatnog života. Ovi faktori pridonose većem osjećaju sigurnosti i zadovoljstva među građanima.
Ekonomisti su također primijetili da veći prihod ne znači uvijek automatski veću sreću. Ekonomist Richard Easterlin formulirao je tzv. Easterlinov paradoks, prema kojem su bogatiji pojedinci unutar jedne države u pravilu sretniji od siromašnijih, ali dugoročno povećanje bogatstva cijelog društva ne dovodi nužno do proporcionalnog rasta sreće. Primjer za to često su Sjedinjene Američke Države, gdje je BDP kroz desetljeća značajno porastao, ali prosječna razina zadovoljstva životom nije rasla istim tempom.
Zanimljiv primjer drugačijeg pristupa ekonomskom razvoju predstavlja Butan. Ova država umjesto klasičnih ekonomskih pokazatelja koristi koncept Gross National Happiness, odnosno bruto nacionalne sreće. Taj pokazatelj uključuje faktore poput mentalnog zdravlja, očuvanja okoliša, kulture i snage lokalnih zajednica. Ideja je da cilj državne politike ne bude samo gospodarski rast, nego i opće blagostanje stanovništva.
Pročitajte još:
Istraživanja u ekonomiji sreće pokazuju da na zadovoljstvo ljudi posebno utječu stabilan prihod, dobro zdravlje, kvalitetni međuljudski odnosi, sigurnost radnog mjesta i dovoljno slobodnog vremena. Nakon određene razine prihoda dodatni novac ima sve manji utjecaj na subjektivni osjećaj sreće, dok društveni i psihološki faktori postaju sve važniji.
Ekonomija sreće pokazuje da se razvoj društva ne može u potpunosti razumjeti samo kroz ekonomske pokazatelje poput BDP-a. Iako je gospodarski rast važan, kvaliteta života ovisi i o mnogim drugim čimbenicima, poput socijalne sigurnosti, zdravlja, međuljudskih odnosa i ravnoteže između posla i privatnog života. Upravo zato sve više ekonomista i institucija zagovara šire mjerenje napretka društva koje uključuje i subjektivno blagostanje građana. Na taj način ekonomija ne promatra samo koliko društvo proizvodi, nego i koliko su ljudi u tom društvu zadovoljni svojim životom.
Jedan odgovor
Mislim da to nije glavni pokazatelj