Hrvatska se bliži prosjeku EU-a u kvaliteti gospodarenja otpadom, Slovenija daleko bolja

Europski revizorski sud je ustvrdio da krhka industrija reciklaže te slabo upravljanje novčanim sredstvima koja ionako nisu dovoljna predstavljaju glavne zapreke u postizanju ciljeva u području gospodarenja otpadom u Europskoj uniji (EU).

Tek mali broj zemalja EU-a je na putu ostvariti ciljeve recikliranja otpada, uključujući materijale kao što su plastika, metal ili papir, navodi se u upravo objavljenom izvješću tog suda.

Zemlje koje najbolje stoje što se reciklaže tiče su Austrija, Belgija, Češka, Danska, Njemačka, Italija, Nizozemska i Slovenija. Sve one su na putu da ostvare do kraja ove godine cilj recikliranja ili pripreme za recikliranje 55 posto komunalnog otpada te 65 posto ambalažnog otpada. Do 2030. te bi brojke trebalo dignuti na 60 i 70 posto.

Pravila oko gospodarenja otpadom na razini EU-a razvijaju se i postoje već pedesetak godina, no slaba kontrola i primjena ostaju izazovi. Kućanstva, uredi i trgovine stvaraju 27 posto otpada u cijelom EU-u, a puno zemalja još uvijek koristi odlagališta za njegovo spaljivanje.

Do 2035. trebalo bi se postići da tek 10 posto otpada završi na odlagalištima.

Revizorski sud je zaključio da je više projekata upravljanja otpadom koje sufinancira EU upalo u kašnjenje ili probijanje proračuna, a u četiri zemlje koje su uzete kao uzorak za reviziju stanja napredak ostaje spor. To su Grčka, Poljska, Portugal i Rumunjska.

Prema podacima za 2022. godinu, biootpad te papir i karton imali su udio od 55 posto u ukupnom komunalnom otpadu. Na plastiku je otpadalo 10 posto, a na drvo i staklo po osam posto.

Jedan od problema je i manjak potražnje za recikliranim proizvodima, pogotovo plastičnim, u nekim članicama EU-a što koči reciklažnu industriju.

“Kružno gospodarstvo je glavni okvir za ostvarenje ciljeva održivog razvoja. Da bi se to postiglo EU mora stvoriti potrebne uvjete za održivu industriju reciklaže”, izjavio je član Europskog revizorskog suda Stef Blok koji je bio odgovoran za provođenje revizije. Po njegovim riječima, ciljevi teško mogu biti ostvareni bez učinkovitog reciklažnog sektora i tržišta.

Tvrtke koje se bave reciklažom plastike su ranije upozorile da se suočavaju s krizom u operativnim troškovima zbog visokih cijena energije. Također se žale na neprovjeren uvoz jeftine primarne i reciklirane plastike kao i na manjak potražnje za tim materijalima iz europske proizvodnje.

Europski revizori navode da oni koji se bave upravljanjem otpadom u Rumunjskoj i Poljskoj ističu manjak pogona za reciklažu. Mala potražnja ima za posljedicu niske cijene dok se materijal za recikliranje mora transportirati na većim udaljenostima što doprinosi, uz ostalo, većim emisijama stakleničkih plinova.

Tako je jedna od tvrtki koja se bavi zbrinjavanjem otpada prodala staklo prerađivaču koji je bio udaljen 590 kilometara, a druga je papir i aluminij morala transportirati 570, odnosno 910, kilometara do pogona za reciklažu.

Europski revizorski sud je prigovorio Europskoj komisiji da u više od 10 godina nije obavila nijedan posjet zemljama članicama radi procjene primjene pravila o zbrinjavanju otpada unatoč tome što pruža potporu članicama u provedbi tih pravila.

Također je zaključeno da Bruxelles s velikim zakašnjenjem pokreće postupke protiv zemalja koje ne ispune ciljeve oko reciklaže.

“Kako zemlje moraju podnijeti izvješća najkasnije 18 mjeseci za referentnu godinu, primjerice u srpnju 2022. za 2020., Europskoj komisiji je trebalo dvije godine da pokrene postupke protiv 17 zemalja članica, odnosno to je učinjeno u srpnju 2024.”, ističu revizori.

Iduće godine Bruxelles kani objaviti zakon o kružnoj ekonomiji što je prilika da se omogući isplativo poslovanje za sektor reciklaže. Sustavi povratne naknade bit će obvezni od siječnja 2029. godine, a programi proširene odgovornosti proizvođača već su na snazi od siječnja ove godine.

Dugoročni je cilj EU-a prelazak na kružno gospodarstvo u kojem je nastanak otpada sveden na najmanju moguću mjeru, a otpad koji se ne može izbjeći upotrebljava se, koliko god je to moguće, kao resurs.

Inače, u 2023. je u cijeloj EU bilo 511 kilograma komunalnog otpada po stanovniku. Hrvatska je imala 475 kilograma, a Slovenija 517 kilograma po stanovniku. U EU je na kraju 2023. dosegnuta brojka od 47,7 posto komunalnog otpada koji je pripremljen za ponovnu uporabu i recikliran. Najslabije je stajala Rumunjska s 12,4 posto, a najbolje Njemačka sa 68,7 posto.

Hrvatska je imala brojku od 36 posto, no to je bio osjetan napredak u odnosu na 14,9 posto u trenutku ulaska u EU. Slovenija je, kako rekosmo uvodno, bitno bolja i došla je već na 59,8 posto premašivši cilj EU-a za kraj ove godine.

Kod recikliranog ambalažnog otpada EU kao cjelina je u 2023. već došla do cilja od 65 posto za kraj 2025. jer je bila dosegnuta brojka od 67,5 posto. Najslabija je Mađarska sa 42,5 posto, a najbolja Belgija sa 79,4 posto.

Hrvatska je na 51,9 posto, a to je pad u odnosu na 58,8 posto iz 2013. godine. Slovenija je došla do stope od 73,6 posto recikliranog ambalažnog otpada. Što se tiče uspjeha u smanjenju otpremanja komunalnog otpada na odlagališta, Belgija, Finska i Estonija su načinile najveći pomak od 2010. do 2023. godine.

Hrvatska je u tom razdoblju napravila značajan iskorak smanjivši količinu s 90 posto ukupnog otpada na oko 45 posto, no još je popriličan put do postizanja ciljane razine od 10 posto. Od Hrvatske lošije stoji sedam članica EU-a.

Prosjek EU-a je malo iznad 20 posto, a Slovenija je već dospjela blago ispod tražene razine od 10 posto.

Najlošije stoje Grčka, Rumunjska i Malta gdje je brojka još uvijek iznad 70 posto. Štoviše, u Grčkoj i Rumunjskoj količine otpada koje se spaljuju na odlagalištima za 13 godina smanjenje su za manje od tri postotna boda.