Hrvatska postaje pokusni poligon za inovativnu borbu protiv klimatskih promjena

Smanjenje ugljičnih emisija u sklopu borbe protiv klimatskih promjena jedan je od prioriteta Europske unije (EU), a fokus je logično na sektorima koji emisijama ponajviše doprinose kao što su transport ili cementna industrija.

U svemu tome jedna od ideja tehnološkog rješenja novoga doba je hvatanje i trajno zbrinjavanje ugljikovog dioksida (CO2) utiskivanjem u zemlju, pa je i Hrvatska krenula tražiti najbolji način da se pribjegne tom modernom, ali kako financijski tako i tehnički dosta zahtjevnom rješenju.

Kao potencijalna lokacija za takav poduhvat izabran je Bockovac u istočnoj Hrvatskoj, uz granicu s Mađarskom, pa je Agencija za ugljikovodike (AZU) raspisala natječaj za izradu integrirane studije izvodljivosti trajnog zbrinjavanja ugljikova dioksida u geotermalnom akviferu na toj lokaciji.

“Studija ima za cilj utvrditi sve aspekte koji obuhvaćaju buduća istraživanja potencijala za kombiniranu proizvodnju geotermalne vode i utiskivanja CO2 za dugoročno skladištenje (GT-CCS – engl. Geothermal Carbon Capture Storage) u blizini lokacije Bockovac. Ova lokacija je prethodno izdvojena kao perspektivna za proizvodnju geotermalne energije uz izgradnju elektrane i korištenje toplinske energije geotermalne vode, a u blizini je bitnih točkastih industrijskih izvora emisija ugljkovog dioksida. Naknadne preliminarne analize ukazuju kako utiskivanje CO2 može biti povoljno za geotermalnu proizvodnju u smislu povećanja ležišne energije, uz adekvatan inženjerski dizajn, analizu potrebnih ulaganja, tijeka novca tijekom utiskivanja te praćenja, odnosno monitoringa”, navodi AZU u objavi natječaja za studiju.

Kako objašnjavaju, koncept GT-CCS podrazumijeva proizvodnju obnovljive geotermalne energije i istovremeno skladištenje CO2. Ugljikov dioksid se primarno hvata kod obližnjih emitera kao što su tvornice cementa u Našicama i Beremendu, a proizvedena geotermalna voda se pretvara u električnu energiju koja bi trebala zadovoljiti potrebe energije za kompresiju CO2 na mjestu utiskivanja. Popratni su elementi suvišak toplinske geotermalne energije koju mogu koristiti okolna naselja te bušotina na kojoj se utiskuje proizvedena geotermalna voda koja, dobrim pozicioniranjem, može služiti za kontrolu lateralne migracije CO2 u podzemlju. Potrebna integrirana studija treba dati jasnu analizu izvodljivosti i isplativosti ovakvog kombiniranog sustava za što je potrebno obuhvatiti i predložiti inženjerske prakse, ali i financijske i pravne parametre te prepreke.

Zainteresirani za natječaj trebaju iskazati interes elektroničkim putem do 9. rujna u 11 sati kada će se u AZU-u otvoriti ponude, a vrijednost posla bez PDV-a je procijenjena na tri milijuna eura. Očekuje se da studija bude gotova u roku od sedam mjeseci od predviđenog početka rada s danom 30. studenoga ove godine.

Voditeljica Službe za eksploataciju u AZU-u Lidija Božić je za Financije.hr objasnila zašto je izabran Bockovac.

“S obzirom na velik broj podataka prikupljen tijekom desetljeća istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na kopnu i u jadranskom podmorju, a prateći globalne trendove, dosadašnje analize pokazale su kako je potencijal geološkog skladištenja CO2 u iscrpljenim eksploatacijskim poljima ugljikovodika, ali i u dubokim slanim akviferima, značajan. Zbrinjavanje CO2 u geološkim strukturama jedan je od ključnih elemenata energetske strategije, jer se pokazalo kao ključna karika u smanjenju emisija CO2 u atmosferu. Lokacija Bockovac u Osječko-baranskoj županiji je prethodno izdvojena kao perspektivna za proizvodnju geotermalne energije uz izgradnju elektrane i korištenje toplinske energije geotermalne vode, a u blizini je bitnih točkastih industrijskih izvora emisija CO2.

U krugu od 30 kilometara od lokacije Bockovci nalaze se tvornice cementa Nexe u Našicama i Duna Drava Cement u Beremendu u Mađarskoj,  a u krugu od 50 kilometara postrojenje termoelektrane Osijek te buduća plinska termoelektrana Slavonski Brod. Osim blizine emitera dodatni razlog odabira ove lokacije je smještaj unutar takozvane dravske depresije koju karakterizira visoki geotermalni gradijent što opravdava izradu geotermalnih bušotina i energane koja bi zadovoljila energetske zahtjeve skladišnog postrojenja”, rekla je Božić.

Po njezinim riječima, prema dosad dostupnim podacima procijenjena vrijednost projekta Bockovci je oko 400 milijuna eura. To uključuje izradu utisnih bušotina, postojenje za komprimiranje i utis CO2, geotermalne bušotine i pripadajuću energanu te sustav plinovoda za transport CO2.

Napominje da se u EU trenutačno radi na razvoju desetak CCS projekata, ali u kombinaciji s iskorištavanjem geotermalne energije ovaj GT-CCS projekt je jedinstven u EU. 

“Trenutačno jedini komercijalni CCS projekt u Europi je Longship koji je podržan od norveške vlade, a razvile su ga energetske kompanije  Equinor, Shell i TotalEnergies. Taj projekt daje nam za pravo vjerovati da je dekarbonizacija industrije moguća te kako može biti i komercijalna”, smatra Božić.

Procijenjeni kapacitet trajnog skladištenja CO2 u Bockovcu iznosi približno 15,77 milijuna tona u razdoblju od 25 godina. Pretpostavka je da je daljnjom karakterizacijom ležišta te sukladno novim podacima dobivenim iz istražnih geotermalnih bušotina moguće proširenje kapaciteta skladišta na 25 milijuna tona.

Govoreći o najvećim emiterima u Hrvatskoj, Božić ističe, ako se izuzme promet, energetska postrojenja, petrokemijsku i cementnu industriju.

“Energetska postrojenja emisije mogu smanjiti prelaskom s fosilnih na obnovljive izvore energije, ali primjerice cementna industrija nema alternativu. Za bolje razumijevanje razloga zašto cementna industrija ne može postići neto nulte ciljeve jednostavnom zamjenom fosilnih goriva onim iz obnovljivih izvora trebamo se prisjetiti nastave kemije. Kod proizvodnje cementa nastaju emisije stakleničkih plinova zbog različitih dijelova proizvodnog procesa, no osnovna emisija proizlazi iz potrebe da se razdvoji vapnenac na kalcijev oksid kako bi reagirao sa silicijevim, aluminijevim ili željezovim oksidima iz gline te kako bi nastali minerali cementa odnosno cementni klinker, koji se onda uz dodatak gipsa melje u cement. Zato se vapnenac s glinom zagrijava iznad 1.400 stupnjeva, pri čemu dolazi do oslobađanja kalcijeva oksida, ali i ugljičnog dioksida iz vapnenca”, pojašnjava.

Na Bockovcu kao lokaciji se neće stati.

“U sklopu Nacionalnog program oporavka i otpornosti AZU-u su dodijeljena sredstva za izradu studija koje će omogućiti razvoj projekata trajnog zbrinjavanja ugljikova dioksida u geološkim strukturama. Cilj provedbe ovog projekta je izrada atlasa geoloških struktura koji će odrediti lokacije s mogućim skladišnim kapacitetima te omogućiti razvoj projekta trajnog zbrinjavanja ugljikova dioksida”, navodi Božić.

AZU istodobno radi na odgovarajućem regulatornom okviru. Cilj je dati prijedlog novog zakonodavnog okvira koji bi objedinio transport, distribuciju i trajno zbrinjavanje CO2 u geološkim strukturama uz analizu mogućnosti korištenja postojeće cjevovodne infrastrukture.

O važnosti onoga što se radi na hvatanju i zbrinjavanju CO2 u Hrvatskoj razgovarali smo i s Robertom Fabekom koji je voditelj Odjela za energetsko i klimatsko planiranje Energetskog instituta Hrvoje Požar.

Hrvatska, naime, već ima određeno iskustvo.

“U Hrvatskoj se CO₂ utiskuje u geološke strukture na naftnim poljima Ivanić i Žutica sjever, i to prvenstveno kao tercijarna metoda povećanja iscrpka nafte iz ležišta. Pilot projekt utiskivanja CO₂ u bušotine na naftnom polju Ivanić započeo je 2003. godine i trajao je tri godine čime je stečeno neophodno iskustvo te vrlo korisni podaci o utiskivanju ugljikovog dioksida u geološke strukture. Projekat utiskivanja CO₂ na poljima Ivanić i Žutica sjever započeo je 2014. godine te je 2020. godine proširen i na naftno polje Žutica jug s ukupnim kapacitetom utiskivanja CO₂ od 1,2 milijuna kubičnih metara dnevno. CO₂ se izdvaja pri proizvodnji plina na plinskom polju Molve te se do bušotina za utiskivanje transportira cjevovodom dužine oko 80 km. CO₂ se na tim poljima utiskuje putem 26 utisnih bušotina, a proizvodnja se odvija kroz 76 proizvodnih bušotina. Planirani kraj projekta utiskivanja CO₂ na polju Ivanić je 2038. godine, dok je na poljima Žutica sjever i jug 2050. godine”, navodi Fabek.

Na međunarodnoj razini do 2028. godine planirana je provedba projekta “KOdeCO net zero” koji obuhvaća projektiranje, izgradnju, postavljanje i integraciju jedinica za hvatanje, ukapljivanje i pročišćavanje CO₂ koji nastaje pri proizvodnji cementa. CO₂ će se transportirati brodom i trajno skladištiti na Mediteranu. Tijekom razdoblja od 10 godina planirano je trajno skladištenje 3,67 milijuna tona CO₂.

“Hrvatska ima značajan potencijal skladištenja CO₂ u iscrpljenim ležištima nafte i plina, te u okviru projekata za povećanje iscrpka nafte i plina na poljima u poodmakloj fazi iskorištavanja. Najveći potencijal podzemnog skladištenja CO₂ čine regionalni vodonosnici, no za analizu utiskivanja CO₂ u vodonosnik dostupno je daleko manje podataka nego za dobro istražena naftna, plinsko-kondenzatna i plinska polja. Ukupni kapacitet naftnih i plinskih polja u područjima Savske i Dravske depresije, za koje je ocijenjeno da su pogodna za skladištenje CO₂, procijenjen je na oko 144 milijuna tona CO₂“, kaže Fabek.

Dodaje da duboki slani vodonosnici, s obzirom na njihovu mogućnost upijanja CO₂, čine najveći potencijal podzemnog skladištenja CO₂. Ukupni procijenjeni kapacitet dubokih slanih vodonosnika za geološko skladištenje CO₂ je oko 2,6 milijardi tona CO₂ pri čemu su oni najvećeg kapaciteta smješteni u području sjeverne i centralne Hrvatske. Te procjene napravljene su na osnovu do sada objavljenih radova, a detaljna ocjena potencijala planira se kroz izradu nacionalne studije izvodljivosti s akcijskim planom za pripremne aktivnosti za projekte prikupljanja i skladištenja ugljika. Studija će obuhvatiti faze hvatanja na izvorima emisija, transport, utiskivanje i skladištenje CO₂ te povezanost sustava transporta CO₂ s drugim EU zemljama, iznosi Fabek.

Ustvrdio je da regulatorni okvir za takve vrste projekata postoji, ali će se razvojem novih vjerojatno otvoriti područja koja nisu u potpunosti pokrivena postojećim zakonodavnim okvirom i koja će trebati riješiti.