Nikakve dvojbe nema da je Europa puna zanimljivih turističkih destinacija s raznovrsnom turističkom ponudom i nikakvo čudo nije da je to područje svijeta koje je na vrhu po broju dolazaka posjetitelja. Sigurno je zbog toga zanimljivo vidjeti i kako se to odražava na cijene hotela i restorana diljem kontinenta, odnosno gdje gosti mogu postići ponajbolju ravnotežu između onoga što se nudi i što oni traže za svoj novac.
Eurostatov indeks za restorane i hotele može se u tome pokazati vrlo korisnim. Europski je prosjek pritom postavljen na 100 eura što znači da ako restorani i hoteli u EU u prosjeku koštaju 100 eura indeks pokazuje koliko bi koštala jednaka količina usluge u svakoj zemlji. Rezultat iznad brojke 100 znači da je odredište skuplje od EU prosjeka, a ispod 100 da je jeftinije.
Napomenimo da se radi o vrijednosti indeksa koji služi kao mjerilo, a ne o novčanoj vrijednosti.
Među 37 analiziranih zemalja najskuplja zemlja za restorane i hotele je Švicarska, gdje je indeks na brojci 171 eura, odnosno 71 posto je skuplje od prosjeka EU-a. Najjeftinija zemlja je Sjeverna Makedonija gdje su cijene 50 posto ispod prosjeka EU-a.
Pogledaju li se samo zemlje EU-a, Danska je najskuplja u segmentu restorana i hotela. Standardna košarica je procijenjena na 148 eura ili 48 posto više od prosjeka EU-a. Bugarska je najjeftinija jer je indeks na 53 eura, odnosno 47 posto jeftinije nego što je prosjek.
Hrvatska je nadomak tog prosjeka s brojkom 95, a Slovenija je nešto povoljnija jer joj je indeks na 90 eura.
Njemačka je, primjerice, na 112, a Francuska i Austrija na 110, dok je Italija na vrijednosti indeksnog eura od 107.
Dakle, usporede li se te zemlje s Hrvatskom očito je da su u Hrvatskoj cijene dosta visoke ako se sve stavi u kontekst kupovne moći jednog Francuza, Austrijanca ili Talijana u odnosu na Hrvata. Čitava eurozona ima brojku od 102 eura, dakle blago iznad prosjeka EU-a.

Hrvatski glavni turistički konkurenti na jugu Europe, osim Italije, imaju povoljnije brojke indeksa.
U Španjolskoj je ona 84, u Grčkoj 86, a u Portugalu 76. Otoci Cipar i Malta su na vrijednosti od 89 indeksnih eura. One koje nisu članice EU-a još bolje stoje, pa je tako indeks u Crnoj Gori na 66 eura, a u Turskoj na 69 eura. U Srbiji je na 68, u Bosni i Hercegovini na 75, a u Albaniji na brojci 52.
Vidljivo je da su restorani i hoteli na sjeveru i zapadu Europe skuplji no u ostalim dijelovima. Logično se nameće pitanje koji su ključni razlozi za razlike u cijenama.
Kristof Gyodi sa sveučilišta u Varšavi kaže da je ključno uzeti u obzir trošak rada.
“Ugostiteljski sektor je radno intenzivan, pa se razlike u razini plaća izravno prelijevaju u cijene usluga. Tu su onda i drugi faktori poput cijena energije, visina PDV-a i drugih poreza te cijena komercijalnih nekretnina”, rekao je za Euronews.
Europsko udruženje ugostitelja HOTREC navodi i da pritisci u lancu nabave te regulatorni zahtjevi također imaju utjecaja, posebice za mala i srednja poduzeća.
Ovaj indeks ne uračunava element priuštivosti, odnosno razine prihoda stanovnika. To znači da u nekim zemljama, premda su cijene više, građani mogu češće sebi priuštiti usluge hotela i restorana no oni u nekim zemljama u kojima su cijene niže.
Pročitajte još:
- Turistička noćenja: Dok većina država EU bilježi rast zbog povećanja broja stranih gostiju, Hrvatska stagnira
- Turizam puni proračun, a tko stvarno najviše zarađuje u lancu turističke potrošnje?
- Europski turisti u 2024. potrošili 618 milijardi eura na putovanja u druge države EU, Hrvatska drži 2,3 posto tržišta
Za putnike između zemalja indeks je bitna odrednica jer građani zemalja s višim prihodima mogu uživati prednosti nižih cijena u drugim dijelovima Europe, primjerice kada ljudi sa sjevera putuju na Mediteran ili na istok Europe.
Podsjetimo da je u Hrvatskoj na sceni pojava skraćivanja turističkih boravaka i sasvim je moguće to objasniti cjenovnom nekonkurentnošću. Vjerojatno je sreća za Hrvatsku što je za mnoge zemlje dohvatljiva autom, pa onda ostaje bitna u izboru kao destinacija za znatan dio europskih gostiju.














Jedan odgovor
Ma mi smo preskupi postali pitam se dokad.