Hrvatska nastavlja s uvoznom ovisnošću u električnoj energiji dok su projekti na čekanju

Već dugo vremena ulagači i udruženje u koje su okupljeni, Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH), ističu kako sporost u razvoju novih pogona za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora jako košta Hrvatsku jer je i dalje previše ovisna o uvozu. To su, kako navode iz OIEH-a, zorno pokazali podaci za listopad o elektroenergetskim kretanjima.

Jedan od kamena spoticanja je i cijena naknade za priključak na elektroenergetsku mrežu koja se čeka već godinama, a upravo je završeno javno savjetovanje na tu temu i sada treba vidjeti što će ono polučiti.

U međuvremenu vrijedi pozabaviti se spomenutim podacima za listopad za koje OIEH navodi da još jednom potvrđuju strukturnu ranjivost hrvatskog elektroenergetskog sustava jer je uvoz struje bio najveći pojedinačni izvor u energetskom miksu.

“Unatoč povijesno visokoj proizvodnji iz vjetra i stabilnom doprinosu ostalih obnovljivih izvora, slabija hidroenergija i povećana upotreba fosilnih termoelektrana rezultirali su značajnim oslanjanjem na uvoz ponajprije iz Mađarske, zemlje koja je u pet godina izgradila pet puta više solarnih kapaciteta nego Hrvatska”, naveo je OIEH.

Uvoz električne energije u listopadu imao je u raspoloživoj energiji udio od čak 29,6 posto. Također je zabilježena i visoka proizvodnja termoelektrana na fosilna goriva odakle je došlo 22,6 posto raspoložive energije.

Proizvodnja iz hidroelektrana bila je na tek 13,9 posto udjela, a kao razlog se navodi slabiji dotok i ograničeno korištenje akumulacija.

Iz sunca i vjetra proizvedeno je dvostruko više električne energije no iz hidroelektrana. Doprinos solarnih elektrana je bio 6,6 posto raspoložive energije, a vjetroelektrana 21,1 posto.

“Većina uvezene električne energije dolazila je iz Mađarske, države koja je u proteklih pet godina izgradila 5,5 gigavata (GW) solarnih elektrana, dok je Hrvatska u istom razdoblju dodala tek jedan GW. Drugim riječima, Hrvatska danas uvozi ‘mađarsko sunce’ i energiju njihovih plinskih elektrana, koje koriste ruski plin, dok domaći solarni potencijal i dalje ostaje nedovoljno iskorišten”, poručili su iz OIEH-a.

Prvog dana listopada Hrvatska je u pogonu imala 1.185 megavata (MW) kapaciteta sunčanih elektrana od čega je 1.066 MW priključeno na distribucijsku mrežu te 119 MW na prijenosnu mrežu.

U zadnjih 12 mjeseci u pogon je ušlo 387 MW novih solarnih kapaciteta.

OIEH napominje kako je valorizacijom ostvarene satne proizvodnje sunčanih elektrana prema tržišnim cijenama na hrvatskoj burzi električne energije CROPEX-u prosječna ponderirana valorizirana cijena u listopadu iznosila 93,78 eura za megavat-sat (MWh) što je bila i najniža cijena među svim proizvodnim tehnologijama.

U vjetroelektranama ukupna instalirana snaga je 1.232 MW. U listopadu su one proizvele 330 gigavat-sati (GWh) i to je drugi najveći mjesečni rezultat otkako se vodi statistika, napominju iz OIEH-a.

Faktor korištenja snage vjetroelektrana bio je čak 36 posto što je vrlo visoko u odnosu na prosjek za isti mjesec od 2011. do 2024. koji je 24,7 posto.

„Podaci za listopad jasno pokazuju da bez ubrzanog razvoja obnovljivih izvora energije i adekvatnih ulaganja u mrežnu infrastrukturu te sustave pohrane energije Hrvatska ostaje izložena visokoj ovisnosti o uvozu i tržišnim rizicima. To je posebno paradoksalno jer Hrvatska raspolaže jednim od najraznovrsnijih energetskih potencijala u Europi. Zahvaljujući više od 2.500 sunčanih sati godišnje, Hrvatska se svrstava u sam vrh europskog solarnog potencijala, dok visokokvalitetni vjetreni resursi smještaju zemlju u gornju trećinu EU-a. Dodatno, hrvatski geotermalni gradijent je oko 60 posto iznad prosjeka EU-a što potvrđuje izniman potencijal za geotermalnu energiju. Uz to, Hrvatska ima značajne mogućnosti u biomasi, bioplinu, geotermalnim sustavima te razvoju vodika i biometana čemu dodatno pogoduje već razvijena plinska infrastruktura. Ovi izvori su nositelji dekarbonizacije industrije i prometa te time i za povećanje energetske sigurnosti”, ističu iz OIEH-a.

Unatoč svim tim prednostima Hrvatska i dalje uvozi oko 30 posto električne energije što je i financijski i sigurnosni rizik. Velik broj domaćih projekata na obnovljive izvore nalazi se u završnim fazama razvoja, ali njihov napredak i dalje usporavaju administrativne prepreke, zaključuju te ponovno pozivaju javnu upravu na otvaranje puta za ubrzanje investicija.