Hrvatska među zemljama s najviše državnih praznika u EU

Prijedlog francuskog premijera da dokine dva državna praznika kako bi se pomoglo oporavku proračuna opterećenog visokim manjkom dobar je povod da se razmotri koje zapravo zemlje u Europskoj uniji (EU) imaju najveći broj praznika.

Francois Bayrou je predložio da, kako bi radili više, Francuzi prestanu slaviti ili se odmarati na Uskršnji ponedjeljak i na Dan pobjede kojim se obilježava kraj Drugog svjetskog rata u Europi.

Sasvim očekivano, francuski su se mediji i korisnici društvenih mreža odmah počeli baviti temom ima li ta zemlja više praznika od ostalih u EU, odnosno Europi. Inače, odustajanje od dva praznika bi, prema procjeni tamošnjeg Nacionalnog instituta za statistiku i ekonomske studije dodalo 0,06 posto godišnjem bruto društvenom proizvodu.

Zemlja koja je nedvojbeni pobjednik kad je o broju prazničnih dana u godini riječ je Cipar koji ih ima 15.

Hrvatska kotira vrlo visoko i dijeli sa 14 dana drugo mjesto s Bugarskom, Maltom, Španjolskom te Islandom.

Od tih 14 dana jedino Uskrs uvijek pada u nedjelju.

Na drugom kraju spektra su Njemačka, Danska i Nizozemska koje imaju samo devet državnih praznika u godini.

Ujedinjeno Kraljevstvo, doduše, više nije u EU, ali ima zanimljiv slučaj da Engleska i Wales imaju najmanje dana u Europi, tek osam. Škotska ima devet praznika, a Sjeverna Irska 10.

Sa svojih 11 dana Francuska je praktično oko europskog prosjeka zajedno s Grčkom, Mađarskom, Luksemburgom, Slovenijom i Švedskom. Naravno, odustane li Pariz od dva dana svrstat će se u skupinu zemalja s najmanjim brojem državnih praznika.

Ipak, treba uzeti u obzir da u nekim europskim zemljama ima slučajeva da pojedine regije imaju svoje praznike tako da im je u konačnici broj različit od onoga na nacionalnoj razini. Primjerice, kod nekih kantona u Švicarskoj broj praznika može doseći brojku 15, a francuske regije Alsace i Moselle imaju dva dana više praznika od ostatka zemlje. Više prazničnih dana imaju i portugalska otočja Azori i Madeira od kopnenog dijela zemlje.

Zanimljiv je slučaj Islanda gdje se Božić i zadnji dan godine računaju kao praznici koji počinju tek od podneva.

Spomenuli smo da Uskrs pada u nedjelju, a ima zemalja koje gube slobodan dan kada im praznik padne na nedjelju, kao što je francuski ili pak hrvatski slučaj, dok se kod drugih, kao u Ujedinjenom Kraljevstvu, ne radi idući radni dan ako je državni praznik u nedjelju.

Francuska namjera ukidanja praznika nije usamljen slučaj u EU.

Slovačka je nedavno odlučila da 17. studeni, što je Dan borbe za slobodu i demokraciju, neće biti neradni dan iako se nominalno i dalje obilježava, a odluka je također bila ponukana proračunskim razmatranjima.

Danska je prije dvije godine dokinula kao praznik Veliki dan molitve koji se obilježava četvrti petak nakon Uskrsa. Međunarodni monetarni fond je procijenio da je to povećalo BDP za tek 0,01 do 0,06 posto.

Portugalska vlada je 2012. godine objavila da ukida četiri državna praznika kao dio mjera štednje zbog posljedica financijske krize. To su bili Dan Svih svetih 1. studenoga, Tijelovo, Dan Republike 5. listopada te Dan obnove neovisnosti 1. prosinca.

Ta je mjera, kako piše Euronews, trebala biti na snazi pet godina, a za praznike s vjerskim značenjem Lisabon je postigao dogovor s Vatikanom. Četiri godine nakon tog poteza tada novoizabrana socijalistička vlada je vratila sva četiri praznika čije je ukidanje, ne treba posebno isticati, bilo vrlo nepopularna mjera.

Naravno, državni praznici nisu jedini način kojim se može mjeriti koliko europski građani imaju slobodnih dana. Naime, bitna je razlika među europskim zemljama i u broju minimalnih dana godišnjeg odmora.