Hrvati baš ne vole prekomjerne radne sate

Prošle godine je 6,6 posto zaposlenih u dobi između 20 i 64 godine u Europskoj uniji (EU) radilo više sati tjedno no što je to uobičajeni standard pri čemu se prekomjerni rad definira kao rad od 49 ili više radnih sati tjedno, vidi se u podacima Eurostata.

Broj takvih osoba kroz godine opada u EU jer ih je 2014. bilo 9,8 posto ili praktično svaka deseta  zaposlena osoba, a u 2019. ih je bilo 8,4 posto.

Grčka je među zemljama članicama imala najveći udio radnika s dugačkim radnim vremenom, čak 12,4 posto, a nakon toga slijede Cipar s 10 posto i Francuska s 9,9 posto. Na suprotnoj strani ljestvice su Bugarska s brojkom od 0,4 posto, Latvija s jedan posto te Litva s 1,4 posto.

Hrvatska također nema posebno izražen postotak jer tek 3,1 posto ljudi je radilo više od 49 sati tjedno. U Sloveniji je to bilo 5,5 posto.

U velikim europskim gospodarstvima nakon Francuske najveća je brojka u Italiji od 7,6 posto nakon čega dolazi Španjolska sa 6,4 posto pa Njemačka s 5,1 posto.

Očekivano, udio ljudi koji su radili tako veliki broj radnih sati tjedno bitno je veći kod samozaposlenih osoba no kod običnih zaposlenika. U prvom slučaju riječ je o svakoj četvrtoj osobi ili 27,5 posto, a u drugom tek 3,4 posto.

Gledaju li se pojedina zanimanja, najviše je prekomjernog rada bilo u sektoru poljoprivrede, šumarstva i ribarstva gdje je 26,2 posto zaposlenih imalo toliko veliki broj radnih sati. Nakon toga slijede menadžeri brojkom od 20,1 posto, dakle svaki peti menadžer mora, osjeća potrebu ili obvezu ili možda želi provesti na radnom mjestu više od 49 sati tjedno.

Ljudi obično rade puno jer nešto jako vole, ali to je zasigurno manjina, ili pak moraju zbog okolnosti u tvrtki ili njihove financijske situacije.

Stoga je zanimljivo vidjeti kako se razvijalo stanje s financijskim zadovoljstvom građana EU-a u razdoblju od 10 godina, od 2013. do kraja 2022. godine.

Skala financijskog zadovoljstva ima vrijednost od 1 do 10, a europski je prosjek zadovoljstva došao nakon 10 godina brojku 6,6.

Najveći stupanj financijskog zadovoljstva zabilježen je u Nizozemskoj i Finskoj, a ocjena je bila 7,6. Nakon toga slijedi Švedska sa 7,4 te Austrija sa 7,3.

Na drugom kraju poretka su zemlje središnje i jugoistočne Europe.

U Bugarskoj je brojka tek 4,6, u Grčkoj 5,3, u Hrvatskoj 5,7 te u Slovačkoj 5,8. Razina kod Mađarske i Latvije je 5,9.

Velika europska gospodarstva imaju otprilike ocjene na razini prosjeka EU-a. U Njemačkoj je 6,8, u Italiji je 6,7, u Francuskoj je 6,4 te u Španjolskoj je brojka 6,3.

Vidljivo je da je u razdoblju od 10 godina ipak ostvaren određeni pomak jer je 2013. godine prosječna ocjena za čitavu EU bila 6,1.

Prije 10 godina na vrhu su bile Danska i Finska s ocjenom 7,6, no dok je u Finskoj osjećaj zadovoljstva stagnirao u Danskoj je pao na 7,1.

U Nizozemskoj se blago povećao s vrijednosti od 7,4.

Zapravo, u jednom desetljeću je zadovoljstvo palo u tri zemlje, a osim Danske to je slučaj još sa Švedskom i Luksemburgom, a stagniralo je uz Finsku još i u Francuskoj.

U Hrvatskoj je povećano sa 4,7 na 5,7 što je sasvim solidan pomak.

Osjetne pomake nabolje iskazali su također Irci, Slovenci, Talijani, Ciprani, Portugalci i Grci.

Mjerili su se i podaci za Norvešku i Švicarsku i zanimljivo je da je u obje zemlje zadovoljstvo financijskom situacijom blago palo.

U 2023. godini 16,2 posto stanovništva EU-a je bilo izloženo riziku siromaštva, odnosno imali su prihode ispod 60 posto medijalne vrijednost u zemljama u kojima žive.

U šest zemalja više od petine stanovništva bila je u opasnosti od siromaštva, od Estonije s 22,6 posto do Španjolske s 20,2 posto. Ostale četiri su Latvija, Rumunjska, Bugarska i Litva.

Hrvatska je brojka blago ispod te granice od 20 posto, odnosno na 19,3 posto. Za usporedbu, u Sloveniji je riziku izložen bitno manji postotak stanovništva ili 12,7 posto.

Najmanje je ljudi riziku siromaštva bilo izloženo u Češkoj, tek 9,8 posto, a nakon toga u Danskoj sa stopom od 11,8 posto i Irskoj s 12 posto.

U Italiji je brojka 18,9 posto, u Francuskoj 15,4 posto te u Njemačkoj 14,4 posto.

Najviše su riziku siromaštva u pravilu izložena kućanstva s jednim roditeljem. Za razliku od ukupnog EU prosjeka od 16,2 posto u toj kategoriji je europska prosječna brojka 31,9 posto.

U Hrvatskoj su najviše siromaštvu bili izloženi samci stariji od 65 godina gdje je brojka bila čak 59,9 posto.

Kod ženskih samačkih kućanstava stopa je 56,5 posto za razliku od muških samačkih kućanstava s brojkom od 39,5 posto. Prosjek za samačka kućanstva je 50,2 posto.

U kućanstvima s jednim roditeljem i djecom rizik od siromaštva je bio na 24,4 posto, a kod kućanstava s troje ili više djece 20,5 posto.