Sunce i vjetar su proteklih godina nedvojbeno fokus kad je riječ o ulaganju u obnovljive izvore energije i o hrvatskoj zelenoj tranziciji, no u zadnje vrijeme očito je da se intenzivira rad na iskorištavanju geotermalnih izvora u kojima Hrvatska spada među zemlje s najvećim potencijalom u Europskoj uniji, odnosno s najvećim geotermalnim gradijentom koji opisuje porast temperature s dubinom Zemlje.
Nedavno je INA počela istraživanje na geotermalnoj bušotini Leščan kod Đurđevca, krenulo se s utvrđivanjem geotermalnog potencijala kod Velike Gorice, a tvrtka Bukotermal je započela realizaciju geotermalne elektrane u Varaždinskoj županiji.
U razgovoru sa samostalnom savjetnicom u Sektoru za industriju i održivi razvoj Hrvatske gospodarske komore (HGK) Željkom Rukavinom htjeli smo doznati kakva je dinamika razvoja geotermalnog energetskog sektora moguća te s kojim se izazovima ulagači susreću. Ona je, inače, ranije radila u Agenciji za ugljikovodike u čiji djelokrug spada i geotermalna enegija.
“U zadnje vrijeme projekti poput navedenih sve češće privlače pažnju javnosti, stvarajući dojam iznenadnog zamaha u području geotermalne energije. No, ciklus razvoja ovih projekata traje već godinama, od prvih natječaja do danas. Geotermalna energija je zapravo zadnjih godinu dana dobila širi prostor u javnom diskursu, no oni koji su pratili sektor znaju da je riječ o procesu koji traje daleko duže. Iskorak je svakako prisutan i to je značajan pomak, ali sada ulazimo u fazu u kojoj je nužno realno reći u kakvom okviru se ovaj energetski sektor danas nalazi u odnosu na ono gdje želimo da bude sutra. Vrijeme kada smo govorili o potencijalu je iza nas. Nakon osam godina, vrijeme je da počnemo govoriti o resursu, i to mjerljivom strateški važnom resursu”, smatra Rukavina.
Poznato je da se ulagači u obnovljive izvore u Hrvatskoj vrlo često žale na komplicirane procedure za dobivanje dozvola, odnosno sporu administraciju, tražeći stabilan i poticajan regulatorni okvir. Odraz općeg stanja osjeti se i u području geotermalne energije.
“HGK aktivno posreduje između investitora i donositelja odluka s ciljem stvaranja stabilnog I predvidivog regulatornog okvira. Komunikacija postoji, no sektor i dalje obilježava neusklađena regulativa, fragmentiranost među institucijama i spora provedba. Dugi procesi izdavanja dozvola, nepovezanost prostornog planiranja s energetskom strategijom te neizvjesnost oko cijene priključenja na mrežu, koja nije definirana još od 2022. godine, stvaraju ozbiljne prepreke. S obzirom na to da četvrtina električne energije u Hrvatskoj i dalje dolazi iz uvoza, a cijene su visoke, osnaživanje domaće proizvodnje ne bi smjelo biti samo energetski, već i gospodarski prioritet”, ustvrdila je Rukavina.
Jedan od načina za poboljšanje regulatornog okvira, kako navodi Rukavina, svakako bi bio poseban zakon o geotermalnoj energiji.
“No, pitanje je koliko je realistično očekivati njegovu skoru izradu s obzirom na dugotrajnost u pokretanju izmjena i postojećih zakona. Trenutačno se geotermalna energija nalazi unutar Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika. U razgovorima koje je Radna skupina za geotermalnu energiju HGK-a vodila s Ministarstvom gospodarstva otvorena je tema izmjena tog zakona što pozdravljamo i nadamo se da ćemo kroz te izmjene barem neke od nelogičnosti uspjeti revidirati. Ostaje nam vidjeti hoće li izmjene biti u ovoj godini. Mi ćemo svakako i dalje razgovarati i zagovarati da do njih dođe”, poručila je.
Nacionalni energetski i klimatski plan, kojega je hrvatska Vlada nedavno usvojila, predviđa 68 megavata (MW) kapaciteta u geotermalnim pogonima do 2030. godine no to ne zvuči kao pretjerano ambiciozan cilj.
“Radna skupina za geotermalnu energiju HGK tijekom javnog savjetovanja predložila je znatno ambiciozniju kvotu s obzirom na to da projekti u pripremi i razvoju već sada dosežu potencijal od dodatnih 193 MW. Premda naši prijedlozi nisu uvršteni u konačni dokument, u samom tekstu navodi se kako se može očekivati da će stvarni kapaciteti biti i veći uzimajući u obzir zrelost projekata. Međutim, izostanak konkretnih brojki i daljnjih pojašnjenja, uz činjenicu da izvješće o provedenom savjetovanju nije objavljeno, ostavlja otvoreno pitanje zašto ta usklađivanja nisu pravovremeno provedena”, upozorava Rukavina.
Jedan od ozbiljnih izazova i zapreka za bržu dinamiku razvoja ovog energetskog sektora svakako je pitanje financiranja projekata.
“Ulaganja u ove projekte su iznimno visoka i bez poticaja koji je zagarantiran investitori se suočavaju s nebankabilnošću. Bez jasno definiranih premija ne mogu sagraditi elektrane jer je razdoblje povrata sredstava nepredvidivo što dovodi do zaključka da bi se radilo o rizičnoj investiciji. Bez uspostavljenog premijskog modela financijska sigurnost projekata ostaje upitna i to u konačnici može ugroziti njihovu daljnju dinamiku i vremenski okvir realizacije. Ključno je osigurati predvidiv i održiv poticajni okvir. Na nedavno održanom sastanku s Ministarstvom gospodarstva predstavnici investitora jasno su istaknuli da bez aktivacije premijskog modela s definiranim kvotama i jasno postavljenim financijskim uvjetima nije moguće zatvoriti financijsku konstrukciju niti krenuti prema fazama koje uključuju izgradnju i priključenje na mrežu. Iako razvoj postoji, bez konkretnih instrumenata državne potpore on se odvija u neizvjesnim uvjetima što ne omogućava stabilno planiranje nastavka aktivnosti. Ako želimo da geotermalna energija osigura nove megavate u mreži, potrebno je hitno aktivirati mehanizme potpore koji su već bili predviđeni, ali nisu provedeni”, ocjenjuje Rukavina.
U ovome trenutku u različitim fazama aktivnosti se odvijaju na 24 geotermalna projekta. Zanimljivo je vidjeti i postoji li neka bitna razlika s aspekta ulagača ako je riječ o geotermalnoj energiji koja bi se koristila samo u toplinarstvu, odnosno ako se radi o dvojnoj uporabi, za grijanje i proizvodnju električne energije.
“Glavna razlika je u visini ulaganja i namjeni. Projekti za toplinarstvo zahtijevaju nižu temperaturu ležišta i manju dubinu bušotine što smanjuje troškove. U takve projekte najčešće ulaze gradovi i županije. Kod proizvodnje električne energije investicije su znatno veće, ali omogućuju i dodatne koristi poput korištenja viška topline za grijanje ili poljoprivredu. Riječ je o komercijalnim projektima u koje ulaze ozbiljni investitori”, ističe Rukavina.
Pročitajte još:
Navela je kao jako dobar primjer pametnog iskorištavanja geotermalne energije project “Topusko termalni pametni grad”.
“To je odličan primjer kako lokalna zajednica može iskoristiti postojeći geotermalni potencijal za jačanje energetske samodostatnosti, smanjenje emisija i razvoj popratnih sadržaja poput lječilišnog turizma. Ovakvi modeli pokazuju kako se geotermalna energija može uključiti u širu strategiju održivog razvoja zajednice”, zaključuje Rukavina.
