Financije i monetarna politika mogli bi postati novo bojište američkog trgovinskog rata

Iako je Donald Trump tek objavio svoju najnoviju seriju uvoznih nameta za praktički sve države na svijetu, neki već gledaju unaprijed i razmišljaju što bi moglo uslijediti u njegovim pokušajima da prisili američke trgovinske partnere na nove ustupke. Kao središte globalnog financijskog sustava i izdavatelj globalne pričuvne valute SAD imaju na raspolaganju niz poluga koje bi Trump mogao iskoristiti za prisilu, od sustava plaćanja kreditnim karticama, pa sve do izdavanja dolarskih iznosa stranim bankama.

Iako bi upotreba takvih nekonvencionalnih metoda naštetilo i samoj Americi – a možda bi joj se čak i obilo o glavu – neki analitičari kažu da se takvi apokaliptični scenariji ne bi trebali olako odbacivati. Opasnost od takvih poteza bit će još i veća ako se nametima na uvoz ne uspije smanjiti trgovinski deficit SAD-a s ostatkom svijeta, što ionako mnogi ekonomisti ni ne očekuju, s obzirom na činjenicu da su niske stope nezaposlenosti u SAD-u dovele do velikog manjka radne snage.

“Mogli bismo zamisliti da Trump… postane sve više frustriran, i da onda pokuša uvesti neke sulude ideje, čak i ako za njih nema logike,” rekao je za Reuters profesor ekonomije i političkih znanosti Barry Eichengreen sa Sveučilištu u Kaliforniji u Berkeleyu (UCB). Plan Trumpove vlade i njegovih savjetnika jest rebalans svjetske trgovine slabljenjem dolara. Jedna metoda kojom bi se to moglo postići jest da se strane središnje banke prisile na koordiniran jačanje njihovih vlastitih valuta.

Prema jednom članku kojeg potpisuje Stephen Miran, predsjednik Trumpovog Viječa ekonomskih savjetnika, to bi se moglo dogoditi u sklopu šireg tzv. Sporazuma iz Mar-a-Laga – kojeg su mediji tako nazvali kao referencu na poznati Sporazum iz njujorškog hotela Plaza iz 1985. godine, kad su se ministri financija Francuske, Zapadne Njemačke, Japana, Velike Britanije i SAD-a dogovorili da će interveniranjem na tržištu novca oslabiti dolar jačanjem svojih valuta. Mar-a-Lago je Trumpov resort na Floridi u kojem provodi većinu vremena.

U tom dokumentu iz studenog prošle godine navodi se da bi SAD mogao iskoristiti prijetnju uvoznim nametima i privlačnost američke sigurnosne zaštite kako bi uvjerile druge velike države da ojačaju vlastite valute u odnosu na američki dolar.

No, ekonomisti izražavaju skepsu da bi takav prijedlog mogao dobiti podršku u Europi ili u Kini, jer je današnja globalna gospodarska i politička situacija toliko različita nego što je bila prije četiri desetljeća. “Mislim da je to doista neizgledan scenarij,” kaže Maurice Obstfeld, viši suradnik na Peterson institutu za međunarodnu ekonomiju (PIIE). Opstfeld dodaje da zbog toga što su američke carine već uvedene njihova vrijednost kao prijetnje više ne postoji, dok je s druge strane indiferentnost SAD-a prema Ukrajini dovela u pitanje američku predanost očuvanju globalne sigurnosti.

Također nije baš izgledno da bi središnje banke u eurozoni, Japanu i Velikoj Britaniji pristale na dogovor po kojemu bi morale povećati kamatne stope i riskirati recesiju kod kuće, a neki smatraju da bi i osnaživanje kineskog yuana također bilo u suprotnosti s politikom Kine koja pokušava oživjeti vlastitu ekonomiju. Čak i u Japanu, gdje je vlada više puta u posljednjih nekoliko godina intervenirala na deviznom tržištu kako bi zadržala vrijednost yena, sjećanje na 25 godina deflacije koja je tek nedavno okončana još uvijek je vrlo prisutno, te bi moglo poništiti bilo kakve ideje za daljnjim jačanjem japanske valute.

Ako se dogovor s drugim velikim ekonomijama ne bude mogao postići, Trumpova vlada mogla bi se okrenuti agresivnijim taktikama, kao primjerice iskorištavanjem statusa američkog dolara kao glavne valute koju cijeli svijet koristi za trgovanje, štednju i ulaganja.

Primjerice, mogla bi zaprijetiti da će se američki Fed prestati izdavati sredstva stranim središnjim bankama, što im inače omogućuje da se se zadužuju u dolarima u zamjenu za kolateral denominiran u vlastitoj valuti. Radi se o ključnom izvoru financiranja u kriznim vremenima, kada se tržišta novca paraliziraju, a ulagači se okreću sigurnoj luci koju dolar predstavlja.

To bi i ozbiljno poremetilo multi-bilijunsko tržište za dolarske obveznice izvan SAD-a, a posebice bi pogodilo banke u Britaniji, eurozoni i Japanu. Ti tzv. valutni swapovi čvrsto su pod kontrolom Feda i Trump zasad nije signalizirao da želi preuzeti kontrolu nad tom moćnom monetarnom institucijom. Ipak, neki njegovi nedavni potezi kojima je zamijenio niz ključnog osoblja u državnim regulatornim agencijama potaknuli su bojazan da bi se Trump mogao okrenuti i Fedu.

Osim toga, SAD ima još jedan adut – divove platnog prometa, što uključuje kartičarske kuće Visu i Mastercard. Iako su Japan i Kina razvili neka vlastita elektronička sredstva plaćanja, ove dvije američke tvrtke još uvijek obrađuju oko dvije trećine kartičnih plaćanja u eurozoni, u kojoj je 20 država, pa tako i Hrvatska. Istovremeno, aplikacije za mobilno plaćanje, kojima dominiraju američke kompanije kao što su Apple i Google, čine gotovo 10 posto maloprodajnih uplata.

Zbog toga su Europljani zaostali na tom golemom tržištu, koje je u prvih šest mjeseci prošle godine vrijedilo više od 113 bilijuna eura. Kad bi Visa i Mastercard bili prisiljeni otkazati platne usluge, kao što su to učinili u Rusiji nakon invazije na Ukrajinu, Europljani bi morali za plaćanja koristiti gotovinu ili komplicirane bankovne transfere.

Europska središnja banka kaže da je takva situacija izložila Europu riziku od “gospodarskog pritiska i prisile,” i kao rješenje predlaže digitalni euro. Međutim, planovi za uvođenje te digitalne valute usporeni su raspravama, i moglo bi potrajati i nekoliko godina do njegovog uvođenja.

Europski dužnosnici u svjetlu Trumpovih poteza sad razmatraju kako da pravilno reagiraju, ali su pritom oprezni jer ne žele poticati daljnje eskalacije. Mogle bi uvesti vlastite carine, ili bi mogle pribjeći nekim drastičnijim mjerama, kao primjerice ograničavanja pristupa američkih banaka tržištu Europske unije.

No, takvi radikalni koraci mogli bi biti teško provedivi zbog međunarodnog utjecaja kojeg ima Wall Street, kao i zbog opasnosti od američke reakcije i sankcija europskim bankama koje posluju u SAD-u. Ipak, neki čelnici međunarodnih banaka potvrdili su za Reuters da su zabrinuti zbog potencijalnih europskih reakcija u narednih nekoliko mjeseci.