Euro u prilici ojačati svoju ulogu svjetske valute

Američki dolar, švicarski franak te japanski jen, za što postoje očiti dokazi i u bližoj povijesti, u krizama su se pokazivali kao valute u kojima su investitori tražili sigurno utočište, ali aktualna događanja oko globalnog trgovinskog rata i politike predsjednika SAD-a Donalda Trumpa počinju ugrožavati percepciju sigurnosti dolara i otvarati prostor da se kao sigurna opcija za ulagače sve više nametne euro.

Budućnost za euro u ulozi utočišta za ulagače u kriznim situacijama izgleda obećavajuće, no da bi se tim pravcem nastavilo bit će potrebno nešto više od fiskalnih poticaja, smatra glavni ekonomist za Europu, Bliski istok i Afriku u S&P Global Ratings Sylvain Broyer.

Premda status sigurne valute ne nosi sa sobom uvijek pozitivne ekonomske učinke jer, primjerice, jačanje valute čini izvoz manje konkurentnim, uloga sigurnog utočišta bi mogla osnažiti važnost eura u svjetskom gospodarstvu.

Američki je dolar još uvijek dominantan kao službena globalna rezervna valuta s udjelom od čak 58 posto naspram 20 posto koliko otpada na euro. Pitanje je može li se povećati taj postotak za euro i ostati održiv.

Broyer smatra da je to moguće, no nije zajamčeno.

Iz perspektive tečaja, euro bi mogao ojačati na razinu koja se smatra realnim odnosom naspram dolara, a to je 1,15 dolara za euro. Zadržavanje te razine ovisi o sposobnosti europskog gospodarstva da preusmjeri model rasta više prema domaćoj potražnji i smanji trgovinski višak.

Europsko gospodarstvo je u velikoj mjeri ovisno o globalnoj trgovini. Ako se američko tržište doista zatvori za uvoz iz ostatka svijeta, EU se suočava s mogućom snažnijom kineskom konkurencijom na svom tržištu.

Naspram EU-a Kina ima komparativne prednosti kao što su količina proizvodnje, troškovi energije te tehnologija i poslovni regulatorni okvir. Stoga rizik da kineski proizvodi preplave Europu ako ne mogu ići u SAD nije zanemariva.

Da bi odgovorio na taj izazov bez napuštanja ideje o slobodnoj trgovini EU mora značajno potaknuti domaće gospodarstvo.

Taj je proces krenuo uglavnom njemačkim paketom fiskalnih poticaja koji bi mogli imati snažan učinak i na druge članice EU-a. Dodatno, povećana potrošnja za obranu također bi trebala povećati gospodarski rast.

S&P Global Ratings procjenjuje da bi njemački fiskalni poticaji i potrošnja za obranu mogli europskom bruto domaćem proizvodu u 2026. doprinijeti sa četvrtinom postotnog boda te čak s pola postotnog boda u 2027. i 2028. godini. U području gdje dugoročni trend rasta iznosi oko 1,2 posto godišnje, ne bi trebalo olako odbaciti takav doprinos.

Takve su postupne promjene pozitivne i mogu dati doprinos izgradnji statusa sigurnog utočišta, no oslanjanje na proračunske poticaje može biti nedovoljno s obzirom da je fiskalni prostor ograničen europskim proračunskim pravilima i veličinom samog proračuna, prenosi Euronews.

Za uspješno jačanje ekonomije kroz veću domaću potražnju i bez prevelikog tereta javnog duga EU bi morao više poraditi na vještinama i štednji što znači sveobuhvatne reforme koje bi uključivale uklanjanje unutarnjih trgovinskih barijera.

Nedavna analiza Međunarodnog monetarnog fonda upućuje da bi smanjeje unutarnjih trgovinskih zapreka na razine slične onima između američkih saveznih država mogle povećati europski BDP po glavi stanovnika za sedam postotnih bodova. Dobitak je dvostruko veći od vrijednosti europskog izvoza u SAD.

Također bi trebalo primijeniti uniju za štednju i investicije. Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) procjenjuje da bi veća tržišna kapitalizacija bitno podigla BDP po stanovniku.

Poboljšanja u usmjeravanju štednje bi dovela do financiranja više inovacija i pomogla EU-u da vrati tehnološku snagu.

No, sve to zahtijeva dugoročne strukturne reforme koje povećaju učinkovitost jedinstvenog tržišta. Fiskalni poticaji nisu dovoljni.

Ako se usredotoči na spomenuta područja, EU može učvrstiti međunarodnu ulogu eura, a u igri je i poboljšana sposobnost apsorbiranja vanjskih šokova i veća neovisnost od američke monetarne politike.