Unatoč naporima Europske unije (EU) u diverzifikaciji dobavnih lanaca kineski su materijali ključni za njezinu klimatsku tranziciju, navodi se u izvješću Europskog revizorskog suda objavljenom ovaj tjedan. Na Kinu otpada 60 posto globalne proizvodnje kritičnih sirovina, te 90 posto kapaciteta prerade.
Prema izvješću, unatoč 14 novih trgovinskih ugovora koje je postigla Europska komisija kako bi proširila mogućnost nabave ključnih minerala bitnih za razvoj čistih tehnologija, kao što su baterije za električne automobile, vjetroturbine ili solarni paneli, europski su revizori zaključili da EU neće uspjeti ostvariti zacrtane ciljeve do kraja desetljeća.
Primjerice, iz Kine dolazi 97 posto magnezija koji se koristi za proizvodnju čistoga vodika. EU uvozi iz Kine i znatne količine drugih sirovina kao što su galij, germanij, grafit ili volfram.
“Bez kritičnih sirovina neće biti energetske tranzicije, konkurentnosti ili strateške autonomije. Nažalost, sada smo opasno ovisni o malom broju zemalja za njihovu nabavu. Stoga je ključno smanjiti ranjivost u tom smislu”, poručuju iz revizorskog suda.
Primjerice, Čile i Turska su za EU također važni za nabavu litija, no Kina ipak ostaje dominantan partner za Bruxelles u takvim sirovinama.
Ono što bi također EU-u donekle moglo pomoći je zaključen trgovinski dogovor s Mercosurom budući da su Argentina, Brazil, Paragvaj i Urugvaj također bogati ključnim sirovinama.
Europska komisija kani ustrojiti europski centar za sirovine koji će služiti za upravljanje nabavom čime se onda želi spriječiti fragmentacija tržišta. Izvršni potpredsjednik Europske komisije Stephane Sejourne je poručio da EU treba jasnoću oko izvora nabave, zaliha i izazova s kojima se u tom kontekstu suočava kako bi se pravilno ocijenila razina tržišnih napetosti.
Prema analizi Europskog parlamenta, EU u cjelini ovisi o Kini za 90 posto sirovina i 98 posto rijetkih zemnih metala.
Revizorski sud ipak napominje da su mnogi strateški materijali dostupni u drugim dijelovima svijeta, ali temeljni je izazov to što nije razvijena industrija i njihova priuštiva proizvodnja dok dugoročna ulaganja Kini donose povlašteni tržišni položaj.
U zakonu o ključnim sirovinama iz 2024. godine navodi se kao neobvezujući cilj do 2030. godine da EU 10 posto godišnje potrošnje osigurava vlastitom proizvodnjom, 40 posto preradom u EU te 25 posto recikliranjem materijala. Također se napominje da EU ne bi trebala više od 65 posto nijedne strateške sirovina nabavljati od jednog izvora.
“Dosta je još dug put do ostvarenja tih ciljeva i EU će se mučiti da osigura nabavu potrebnih strateških sirovina do kraja ovog desetljeća”, zaključuju revizori.
Pročitajte još:
Dodaju da bi, što se recikliranja tiče, trebalo razmotriti uvođenje obvezujućih ciljeva za pojedine sirovine i realistične ciljeve prikupljanja otpada koji sadrži kritične sirovine.
“Danas se 10 kritičnih materijala koje trebamo za energetsku tranziciju uopće ne reciklira i većina EU ciljeva na snazi ne potiče recikliranje specifičnih materijala”, prenosi Euronews riječi estonske članice revizorskog suda Keit Pentus-Rosimannus.
Napomenula je da visoki troškovi prerade, ograničena dostupnost materijala te tehnički i regulatorni okviri čine sektor recikliranja u EU manje konkurentnim u odnosu na Kinu.
