EU treba više od dva milijuna stambenih jedinica godišnje da zadovolji potražnju

Potražnja za stambenim prostorom različita je u pojedinim zemljama Europske unije (EU) i njezinim regijama, što odražava različite demografske i tržišne uvjete. U otprilike trećini europskih regija izgradnja nije uspjela pratiti povećanje broja stanovnika. Velika urbana središta prolaze rast broja kućanstava djelomično i radi prosječno manje njihove veličine. U puno ruralnih područja stanje je posve suprotno, potražnja za stambenim objektima je manja i javlja se čak prevelika ponuda.

Količina stambenih jedinica je u EU porasla s 218 milijuna u 2010. godini na oko 248 milijuna u 2024. godini.

Kako rekosmo, potrebe za stambenim prostorom nisu ravnomjerno raspoređene, a najveći manjak imaju urbana područja te ona u kojima je gospodarstvo vrlo dinamično ili su vrlo turistička. U takvim područjima bi bilo potrebno 4,6 milijuna stambenih jedinica više no što ih je bilo izgrađeno od 2010. godine. Procjena je Europske komisije da bi u razdoblju od 2025. do 2035. uglavnom u takvim dinamičnim područjima trebalo dodatno povećati broj stambenih jedinica za 2,5 milijuna u odnosu na trenutačnu dinamiku izgradnje.

Oko dvije trećine potreba za stambenim prostorom koncentrirano je u četiri najveće zemlje članice EU-a, odnosno Njemačkoj, Francuskoj, Italiji i Španjolskoj.

Kako bi se odgovorilo demografskim pritiscima EU bi trebao godišnje dodati 650 tisuća novih stambenih jedinica iznad brojke od 1,6 milijuna za koje se očekuje da će se graditi. To iziskuje ulaganje od više od 150 milijardi eura godišnje.

U zadnjih desetak godina broj kućanstava u EU je povećan za oko 13 milijuna, došavši na oko 196 milijuna.

Ukupne investicije u stambeni fond bi tako do kraja 2035. trebale dosegnuti 1,68 bilijuna eura kako bi se izgradilo potrebnih više od dva milijuna domova godišnje.

Problem je kod velikih gradova što je ograničena raspoloživost terena za novu izgradnju.

Na potrebe za stambenim jedinicama u 30 najvećih urbanih sredina otpada 35,5 posto ukupno očekivanih potreba na razini EU-a. Primjerice, u Španjolskoj je potražnja visoko koncentrirana na područjima Madrida i Barcelone. Pritisak postoji i u mnogim obalnim i turističkim područjima.

No, s druge strane imamo primjer nekih zemalja članica kao što je Nizozemska gdje je gustoća stanovništva značajka praktično cijelog teritorija, a ne samo specifičnih urbanih područja. Rezultat je da je investicijski pritisak oko stambenih objekata šire raspoređen.

Saša Perko iz DOMinvest grupe, koji je član izvršnog odbora udruge srednjih i malih poduzetnika u okviru Hrvatske udruge poslodavaca, nedavno je izjavo kako u Hrvatskoj, prema analizi Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) trenutačno nedostaje između 230 i 290 tisuća stanova.

Kako je ustvrdio, u 2024. je na tržište došlo 16.500 novih stanova, a za usporedbu 2008. godine je napravljeno više od 25 tisuća novih stambenih jedinica. To pak znači da se gradi otprilike 35 posto manje iako su potrebe narasle.