EU proizvodi tek 43 posto energije koju troši, obnovljivi izvori sve važniji

Energija je temelj funkcioniranja modernog društva, a pitanje njezinih izvora posljednjih je godina postalo jedno od ključnih gospodarskih i političkih tema u Europi. Zbog rasta cijena energenata i geopolitičkih napetosti, Europska unija sve snažnije ulaže u razvoj obnovljivih izvora energije. Među državama koje postupno povećavaju udio energije iz sunca, vjetra i vode nalazi se i Hrvatska.

U 2024. godini EU je proizvela 43 posto energije koju koristi, dok je 57 posto energije uvezeno iz zemalja izvan EU-a, prema Eurostatu. Raspon dostupnih izvora energije u tom razdoblju uglavnom se sastojao od pet različitih izvora: sirova nafta i naftni proizvodi činili su 38 posto izvora energije u EU, prirodni plin činio je 21 posto, a zatim je obnovljiva energija s 20 posto i na kranu su nuklearna energija i kruta goriva s 12 odnosno 10 posto.

Udio različitih izvora energije u bruto raspoloživoj energiji znatno se razlikovao među zemljama EU-a. Tako je udio naftnih derivata u dostupnoj energiji bio je najveći na Cipru i to 86 posto, dok je prirodni plin bio značajan izvor energije u Italiji, 36 posto. Kada je riječ o obnovljivim izvorima energije, najviše su se koristili u Švedskoj, 48 posto, a nuklearna energija činila je 40 posto dostupne energije u Francuskoj. Kruta goriva bila su najveći izvor energije u Estoniji, 50 posto.

Zanimljivo je da su obnovljivi izvori energije najviše doprinijeli proizvodnji energije u EU u 2024. godini, 48 posto, a zatim je nuklearna energija s 28 posto.

Obnovljiva energija bila je jedini izvor proizvodnje energije na Malti (100 posto). Visoki udjeli zabilježeni su i u Latviji (99 posto), Portugalu (98 posto) i Cipru (96 posto).

Proizvodnja nuklearne energije bila je prilično značajna u Francuskoj i činila je 71 posto ukupne nacionalne proizvodnje energije, a kruta goriva bila su glavni izvor energije proizvedene u Poljskoj i to 65 posto.

Prirodni plin je imao najveći udio u Rumunjskoj i Nizozemskoj, obje po 36 posto, a tu su i Irska, s 30 posto, te Hrvatska, s 15 posto. Sirova nafta imala je najveći udio u Danskoj, 29 posto, a u ovoj grupi je i Hrvatska s 15 posto. Zatim su Rumunjska i Italija, obje po 13 posto.

U 2024. godini, kada je riječ o uvozu energenata, na prvom mjestu su bili nafta i naftni derivati ​​(uključujući sirovu naftu, koja je glavna komponenta), koji su činili 67 posto uvoza energije u EU. Na drugom mjestu je prirodni plin s 24 posto, zatim čvrsta fosilna goriva s četiri posto, električna energija s tri posto, a najmanje je uvezeno energije iz obnovljivih izvora, samo dva posto.

Sjedinjene Američke Države bile su glavni dobavljač EU-a za naftu i naftne derivate, Norveška za prirodni plin, dok je Australija na prvom mjestu za kruta fosilna goriva.

U EU je 2024. godine stopa ovisnosti o uvozu energije iznosila 57 posto, što znači da je gotovo 60 posto energetskih potreba EU-a zadovoljava neto uvozom. Stopa ovisnosti o uvozu energije pokazuje u kojoj mjeri se gospodarstvo oslanja na uvoz kako bi zadovoljilo svoje energetske potrebe, a neto uvoz je uvoz umanjen za izvoz. Najviše energije u EU u 2024. godini trošili su krajnji korisnici, 66 posto. To su kućanstva, industrija i promet.

S obzirom na to da su kućanstva među krajnjim korisnicima koji troše najviše energije, zanimljivo je vidjeti koje zemlje su imale najviše cijene električne energije za kućanstva. Dakle, u prvoj polovici prošle godine cijene električne energije za kućanstva, uključujući poreze i pristojbe, bile su najviše u Njemačkoj, 38 eura na 100 kWh, dok su najniže cijene zabilježene u Mađarskoj, 10 eura.

Kada je riječ o prirodnom plinu, u prvoj polovici 2025. godine, cijene za kućanstva, uključujući poreze i pristojbe, bile su najviše u Švedskoj 21 euro na 100 kWh. Zatim su Nizozemska sa 16 eura i Danska s 13 eura. Najniže su bile u Mađarskoj, tri eura, Hrvatskoj, pet eura, i Rumunjskoj, šest eura. Udio poreza i pristojbi u cijeni plina bio je najveći u Nizozemskoj, 54 posto, i Danskoj, 48 posto, dok je najniži bio u Hrvatskoj i Grčkoj, pet odnosno osam posto.

Cijene prirodnog plina za potrošače koji nisu kućanstva (bez PDV-a i ostalih poreza i pristojbi koje se mogu nadoknaditi) bile su najviše u Švedska po cijeni od 11 eura po 100 kWh. Najniže cijene od pet eura po 100 kWh zabilježene su u Bugarskoj, Grčkoj, Belgiji, Španjolskoj, Hrvatskoj, Litvi i Portugalu, navodi statistički ured Europske unije.

Prošlog tjedna je samostalna savjetnica u Odjelu za energetiku, zaštitu okoliša i komunalno gospodarstvo Hrvatske gospodarske komore (HGK) i poslovna tajnica Udruženja za OIE HGK, Nina Domazet, istaknula važnost obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj. Rekla je da Hrvatska troši dvije milijarde eura godišnje na uvoz fosilnih goriva i da nam je u interesu da sami proizvodimo što više vlastite nafte, vlastitog plina, ali i električne energije. Tvrdi da su tako veće šanse da cijena te energije bude niža.

Ona nije jedina koja zagovara ulaganje u obnovljive izvore energije. Naime, i energetski ekonomist Igor Grozdanić je krajem prošlog tjedna za Financije.hr rekao kako bismo trebali krenuti više u uporabu obnovljive energije jer bismo tako bili neovisniji i mogli bismo smanjiti uvoz. Hrvatska trenutačno uvozi gotovo 60 posto energije.

“Potrebno je i pokretanje obnavljanja plinskih rezervi jer u Hrvatskoj baš i nema previše plina, ali bismo trebali početi istraživati ono što ima i obnavljati rezerve. No, prije svega, bitni su obnovljivi izvori energije jer je to sadašnjost, a ne budućnost. Trebali bismo ih više koristiti”, naglasio je Grozdanić.