EU nije spreman euroobveznicama financirati obranu

Europska unija (EU) nije još spremna koristiti zajedničke euroobveznice za financiranje jačanja obrambenih kapaciteta, ocijenio je europski povjerenik za obranu Andrius Kubilius.

“Euroobveznice bi značile da EU samo ima veći dug koji bi onda trebale vraćati sve članice, a sada već na određeni način imamo izazov vraćanja postojećeg duga”, kazao je bivši litvanski premijer.

On umjesto toga smatra da treba koristiti opcije koje su predložene u planu Europske komisije od ovog mjeseca.

“Pripreme za razgovore o idućem višegodišnjem financijskom okviru pokazuju da ćemo, ne nađemo li drugo rješenje, morati pozamašan dio proračuna potrošiti na otplatu pandemijskog duga”, ustvrdio je Kubilius u razgovoru za Euronews.

Proračun EU-a iznosi otprilike jedan posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) saveza, odnosno oko 1,2 bilijuna eura. Otplata pandemijskog duga će iznositi između 25 i 30 milijardi eura godišnje, što je negdje do 20 posto novca kojim godišnje raspolaže EU.

“Koji god instrument koristili, kredite ili obveznice, na kraju uvijek netko mora platiti i stoga ne bismo trebali ići na obveznice prije no imamo odgovor kako ćemo vratiti novac od fondova za oporavak iz pandemije”, smatra Kubilius.

U iduće četiri godine, prema nekom idealističnom scenariju, zemlje članice će početi trošiti 3,5 posto BDP-a na obranu što je ukupno oko 2,4 bilijuna eura, a Kubilius kaže da je sada pitanje hoće li to pokriti sve potrebe ili će biti potreban dodatan novac o čemu bi trebalo imati jasnu sliku do kraja lipnja.

Europska komisija početkom ovoga mjeseca predstavila je plan prema kojemu bi se u iduće četiri godine mobiliziralo 800 milijardi eura za obranu.

Smjernice otvaraju fiskalni prostor državama da izdvajanja podignu na 3,5 posto BDP-a što bi ukupno donijelo 650 milijardi eura.

Ostatak bi došao iz novog financijskog instrumenta SAFE koji dopušta Europskoj komisiji posuđivanje za kapitalnim tržištima za posudbu zemljama članicama.

Za taj instrument Bruxelles zagovara kupnju europskih obrambenih proizvoda, odnosno barem 65 posto vrijednosti bi se odnosilo na kupnju u EU ili zemljama Europskog ekonomskog prostora. One zemlje koje potpišu sigurnosno-obrambeni sporazum s EU-om mogle bi tražiti da ih se uključi u tih 65 posto.

Za onih 650 milijuna eura iz plana za naoružavanje Europe zemlje članice bi mogle same odabrati od kojih zemalja bi kupile oružje.

Jedna od zadaća pred zemljama članicama je definiranje što sve spada u obranu.

Zadnjih tjedana zemlje poput Italije i Španjolske govore da bi sadašnja uska definicija trebala biti proširena na troškove za borbu protiv terorizma i klimatskih promjena te na druge sigurnosne investicije.

Španjolski premijer Pedro Sanchez je kazao da su prijetnje za južnu Europu nešto drugačije od onih za istočnu Europu zbog čega, primjerice, Španjolska treba fokus na kibernetičku sigurnost, protuterorističke aktivnosti, sigurnost na Mediteranu, satelitske veze, kvantno računarstvo, umjetnu inteligenciju i implikacije koje sve to ima na nacionalnu sigurnost.

Kubilius se slaže da je potrebna dodatna potrošnja na ta pitanja, no da bi to trebalo činiti odvojeno od trošenja na obranu.

“Moramo se boriti protiv klimatskih promjena i za socijalnu zaštitu, to je sve vrlo bitno. No, treba svaki posao odraditi za sebe. Obrana je obrana. Kako bi otklonili mogućnost agresije moramo proizvoditi stvarno oružje, no to ne bi trebalo gledati kao natjecanje s drugim zadaćama”, ustvrdio je.