Europska unija (EU) je u zadnje četiri godine sigurno naučila da je diverzifikacija energetskih izvora krucijalna za energetsku sigurnost, a također i da nema predaje kad je riječ o naporima da se što je moguće više smanji ovisnost o uvozu jer je upravo ta ovisnost razlogom zbog kojega europske tvrtke i građani energiju plaćaju više nego globalni konkurenti.
No, dok EU ne postane energetski samodostatniji trebat će raditi na što više uvoznih izvora, pogotovo u svjetlu najnovijih ratnih zbivanja na stalno nestabilnom Bliskom istoku zbog kojih je Katar, jedan važan europski dobavljač plina, zaustavio proizvodnju.
Europski povjerenik za energetiku Dan Joergensen je upravo ovaj tjedan izjavio kako azerbajdžanski plin ostaje važna karika europske energetske sigurnosti. Svoj posjet toj zemlji nazvao je plodonosnim.
“Diverzifikacija, energetska sigurnost i zelena tranzicija su ključni prioriteti. To je tim važnije u kontekstu zbivanja na Bliskom istoku”, napisao je Joergensen na platformi X.
Inače, europski uvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG) iz Katara u 2025. imao je udio od osam posto ukupnog uvoza.
“Dok nastavljamo smanjivati ovisnost o ruskom plinu, važnost našeg partnerstva s Azerbajdžanom raste i donosi korist kako europskoj energetskoj sigurnosti tako i azerbajdžanskoj ekonomiji”, ustvrdio je Joergensen tijekom posjeta Bakuu.
Udio uvoza iz SAD-a u ukupnom uvozu LNG-a u EU popeo se na oko 60 posto, a drugi važan izvor za uvoz plina je Norveška.
Glasnogovornik Europske komisije kazao je za Euronews da razlog za zabrinutost sada nije izvor, odnosno hoće li EU moći osigurati dovoljno plina, već je pitanje kakve će biti cijene.
Što se LNG-a iz Katara tiče, najizloženije zemlje EU-a su Italija, Poljska i Belgija. U Italiji uvoz iz te zemlje čini 30 posto ukupnog uvoza, kod Poljske je to 17 posto, a kod Belgije osam posto.
Azijske zemlje poput Pakistana, Bangladeša i Indije puno su ovisnije o katarskom plinu no EU.
Azerbajdžan je s EU-om povezan južnim plinskim koridorom i u prošloj godini isporučio je 12,5 milijardi kubičnih metara plina zemljama članicama što je činilo četiri posto ukupno uvezenih količina. U odnosu na 2021. godinu uvoz plina iz Azerbajdžana u EU povećan je za 54 posto.
Što se udjela drugih ključnih izvora za uvoz plina tiče, što uključuje i LNG, u 2025. EU je najviše plina uvezao iz Norveške čiji je udio iznosio 31,1 posto ili 97,2 milijardi kubičnih metara.
Drugi je SAD s udjelom od 25,4 posto što je bila količina od 79,4 milijarde kubičnih metara.
Udio uvoza iz Rusije sveo se na 13,1 posto. Iz zemalja sjeverne Afrike EU dobiva 12,8 posto od ukupnoga uvoza.
Uvoz iz Azerbajdžana, Katara i Ujedinjenog Kraljevstva je na razini od po četiri posto.
U slučaju Azerbajdžana možda će se javiti oni koji smatraju da ta zemlja ne bi trebala biti izvor zbog zabrinutosti oko kršenja ljudskih prava, no trenutačne nesigurne globalne okolnosti nedvojbeno idu Azerbajdžanu u prilog kad je riječ o interesu EU-a za njegove energente.
Pročitajte još:
Ana Maria Jaller-Makarewicz, analitičarka na američkom Institutu za ekonomiku energetike i financijske analize, kaže da su sadašnja događanja oko energije još jedan poziv za EU da što prije zamijeni plin obnovljivim izvorima.
“Ponovno vidimo da je energetska sigurnost Europe ugrožena poremećajima u opskrbi, uvoznom ovisnošću, volatilnošću cijena i tržišnom neizvjesnošću. A već znamo što bi bilo rješenje. Zamjena plina obnovljivim izvorima i energetskom učinkovitošću je ključna stvar za smanjenje ovisnosti o plinu i uvozu”, izjavila je za Euronews.
